Na današnji dan: Tragedija koja je obilježila povijest ne samo engleskog nogometa

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, nagomilane nevolje u britanskome nogometu dosegnule su vrhunac. Engleski klubovi bili su izbačeni iz europskih natjecanja zbog mučnih nereda na Heyselu, domaći su huligani radili što ih je volja, policija nije imala snage stati im na kraj, a mnogi su obični navijači polako dizali ruke od cijele priče. No, Englezima je nogomet uvijek imao status svetinje, a posebna se važnost pridavala FA kupu.

15. travnja 1989. godine na rasporedu su bile obje utakmice polufinala najstarijeg engleskog nogometnog natjecanja, a susret Liverpoola i Nottingham Foresta trebao se odigrati na stadionu Hillsborough u Sheffieldu. Navijači Redsa bili su smješteni na tribini Leppings Lane, koja je bila dupkom puna i prije početka utakmice, zakazanog za 15 sati.

Međutim, još je nekoliko tisuća ljudi čekalo na ulici pokraj tribine i policija je u namjeri da smanji nesnosnu gužvu te pritom izbjegne uobičajene sukobe u gradu odlučila otvoriti dodatni ulaz, kroz koji je tada nahrupilo više navijača nego što su redari unutar stadiona mogli kontrolirati. Naravno, na samoj je tribini nastao kaos jer prisutni gledatelji jednostavno nisu imali kamo pobjeći.

Naviknute na neprestana huliganska utrčavanja u teren, snage reda nisu dopuštale ionako pretjerano ograđenim navijačima da napuste tribinu te su se simpatizeri Liverpoola mogli spasiti tek rijetkim podvizima, poput penjanja na gornji dio stadiona. "Čak su i iskusni navijači postali strahovito nervozni. Gomila ljudi počela je dozivati pomoć, vičući da ima mrtvih", prepričava jedan od preživjelih sretnika, Adrian Tempany.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je unatoč takvim uvjetima oko igrališta lopta krenula s centra. Ipak, u 15:06 sve je stalo. Kolutanje očima zbog "još jednog huliganskog ispada" zamijenili su šok i nevjerica. Ljudi su doslovno umirali na nogama, a nitko nije znao što mu je činiti. Jedna jedina kola hitne pomoći stigla su prekasno, policija se posvetila obrambenim akcijama kako bi navijačima Nottingham Foresta onemogućila ulazak na teren - premda mnogi tvrde da su namjere protivničkih navijača bile dobronamjerne - a broj mrtvih, među kojima je bilo i žena i djece, rastao je iz minute u minutu.

Do trenutka kada su policajci uklonili zaštitne ograde uz teren i olakšali smrtonosni pritisak, Hillsborough je naposljetku prebrojao 96 žrtava, među kojima je najmlađi bio desetogodišnji Jon-Paul Gilhooley, rođak aktualnog Liverpoolovog kapetana Stevena Gerrarda. "Tek smo sljedeće jutro saznali da nam je poginuo član obitelji. Reakcije njegovih roditelja potaknule su me da postanem igrač kakav sam danas. Vrijeme prolazi, ali rane nikada neće zacijeliti, a navijači nikada neće zaboraviti tih 96 ljudi", zbori engleski reprezentativac i ikona kluba s Anfielda.

"Važno je da ih se sjećamo kao pojedinaca umjesto da pamtimo samo broj. Klub će se nastaviti boriti za pravdu i držimo se zajedno, što pokazuje kakav smo klub u najtežim trenucima. Mi smo jedno i na travnjaku i izvan njega", dodaje Gerrard.

Za Liverpool je te godine igrao i napadač Peter Beardsley. Slike iz Sheffielda ostale su mu urezane u pamćenje. "Nakon četiri minute igre pogodio sam prečku i bio vrlo razočaran. Gledajući unatrag, dobro je što nisam pogodio, inače bi ljudi izvan stadiona još snažnije navalili unutra", prisjeća se engleski nogometaš.

Na klupi najtrofejnijeg engleskog kluba na kobnoj je utakmici sjedio legendarni Kenny Dalglish, koji priznaje da je njegovu obitelj pomazila sreća. Njegova su se djeca s tribine vratila živa i zdrava, no to umanjuje Dalglishevo suosjećanje. "Često mislim o tome danu. Smatram da Liverpool nikada nije bježao od odgovornosti, a fantastično je saznanje da nijedan navijač nikada nije oskvrnuo vječni plamen", govori Škot ciljajući na spomenik koji krasi vanjsku stranu slavnog Liverpoolova stadiona.

Tih su dana navijačke boje uistinu izgubile svoju ulogu, što potvrđuje i Jamie Carragher, najbolji Liverpoolov stoper koji je u mladosti navijao za gradske rivale, momčad Evertona. Njegovi su miljenici u isto vrijeme igrali drugo polufinale FA kupa protiv Norwicha te je logično da su Carragherove misli bile usmjerene prema Villa Parku, ali zato opisuje kako se tragedija obilježila u njegovoj školi: "Svi smo zajedno pjevali You'll never walk alone, a lako je zamisliti koliko bi to nama koji smo voljeli Everton teško palo u bilo kojoj drugoj prilici. Nećemo i ne smijemo zaboraviti što se zbilo".

Nadležna tijela naredila su opsežnu istragu o cijelom slučaju. Njome je rukovodio sudac Peter Taylor, koji je nakon mjesec dana podnio dva izvještaja. U prvom je iznio svoja saznanja i viđenja o svim zbivanjima tijekom te subote, a u drugom je predložio mjere za povećanje sigurnosti na stadionima. Svojim zagovaranjem ukidanja ograda između protivničkih navijača te stadiona s isključivo sjedećim mjestima postavio je temelje za novu eru engleskog nogometa. Danas je na malo kojem mjestu na kugli zemaljskoj ugodnije biti navijač nego u Engleskoj, što je najveća pobjeda svih nevinih žrtava Hillsborougha.

Mnogi Liverpoolovi navijači još i danas vode borbu protiv engleskog žutog tiska, ponajprije The Suna, zato što je nekoliko dana nakon tragedije u tim novinama izašao članak u kojem se navodi kako su navijači pljačkali mrtve, tukli policajce i djelatnike hitne pomoći te radili mnoge druge grozote, iako razna svjedočanstva govore u prilog dijametralno suprotnim tvrdnjama, s kojima se slaže i bivši britanski premijer Gordon Brown.

"Najvažnije da javnost shvati veličanstveno ponašanje Liverpoolovih navijača koji su pomagali jedni drugima. Nepravedno ih je optuživati, a pokazalo se da su mnogi koji su brzali sa zaključcima zapravo u krivu. Zapamtimo one koji su na okrutan način izgubili svoj život na dan kada su stanovnici Liverpoola dali sve od sebe ne bi li pomogli svojim sugrađanima", rekao je Brown. 

FOTO: Wikipedia