Pep Guardiola - nogometni inovator koji ne staje, čak i kada ga eksperiment košta

U kontekstu najvećih nogometnih umova u povijesti, ime Pep Guardiola visoko kotira kod svakog ljubitelja najvažnije sporedne stvari. Možete ga voljeti ili ne - činjenica je da je taj čovjek promijenio nogomet. I iznova to čini, no što je previše - previše je.

Pepov Manchester City doživio je debakl protiv Real Madrida - 5:1 poraz kroz dvije utakmice osmine finala Lige prvaka. U redu, Građani su dobrim dijelom bili s desetoricom u uzvratu, ali su potpuno podbacili na Santiago Bernabeuu i to protiv ranjivog Reala - opterećenog mnogim ozljedama.

Baš zbog takve situacije kod Kraljeva, kada je više igrača 'u bolnici' nego na raspolaganju, činilo se da će nekadašnji strateg Barce lako izbaciti bivšeg najljućeg rivala. Ipak, City je podbacio.

Tiki-taka i kobna polufinala

Kada je Pep preuzeo prvu momčad Barcelone na ljeto 2008. godine, apsolutno nitko nije mogao očekivati da će odmah u prvoj sezoni osvojiti tripletu. Ne samo da je to učinio na dominantan način, nego je u četiri godine provedene na klupi katalonskog diva stvorio (po)najbolju momčad u povijesti.

Istina, imao je 'monstrume' poput Lionela Messija, Xavija Hernandeza i Andresa Inieste, ali sve je savršeno balansirao. Sve je podredio 'tiki-taka' stilu igre, koji je tada bio enigma svim protivnicima.

They all pay a heavy tax whenever they try to dethrone 2011 Pep Guardiola’s Barcelona. pic.twitter.com/HBtAxZyEF4

— Barça Touchline (@BarcaTouchline) July 13, 2025

Tu je Pep ušao u svijet promjena - konstantno se prožimala priča da je doživio ogroman uspjeh samo zbog vrhunskih igrača u kadru pa je bio primoran dokazati da to nije baš tako. Zato se odlučio na odlazak u minhenski Bayern na ljeto 2013. godine.

Ondje je bio stopostotan što se Bundeslige tiče, a izmaknuo mu je jedan DFB Pokal (u drugoj sezoni). Ipak, glavni trofej nije osvojen - 'klempo' je nedostajao. Zanimljivo, Pep je s Bayernom svaki put zaustavljen u polufinalu Lige prvaka, a redom su mu kobni bili Real Madrid, Barcelona i Atletico Madrid.

Frustracija je rasla, ispadanja na korak do sna samo su potaknula 'hejtere' na priču o trenerskoj prevari.

Ostvarenje sna iz drugog pokušaja

Na ljeto 2016. došlo je do rastanka Pepa i Bayerna, a onda se okušao u engleskoj Premier ligi. Slovila je ona (i još uvijek slovi) za najjaču ligu na svijetu, ali Pep ju je u potpunosti prisvojio.

Dakle, u deset sezona (računajući ovu) osvojio je šest puta englesko prvenstvo, dva FA kupa, četiri Ligakupa i tri engleska Superkupa. Osvojio je Otok, kompletirao sve što se može, a 2021. godine je itekako zabolio poraz u finalu Lige prvaka.

Koliko god bio blizu 'klempi' s Bayernom u one tri sezone, katalonski strateg u ovoj je bio još bliže sa Cityjem. Ipak, ni nakon dva vezana poraza u 2022. nije uspio pročitati Bluese, koji su zasjeli na tron Europe.

Ipak, dvije godine kasnije Pep je srušio prokletstvo Lige prvaka. Desetog dana lipnja njegov Manchester City porazio je Inter minimalnim rezultatom, a jedini strijelac bio je Rodri.

Txiki Begiristain and Pep Guardiola with the Champions League trophy. pic.twitter.com/D7RTZ4ip1u

— City Report (@cityreport_) June 11, 2023

Odahnuo je tada Guardiola, svjestan da je konačno uspio pokazati kako može do najvećeg klupskog nogometnog uspjeha i s drugim klubom. Teško izborena pobjeda, Inter se ispromašivao, ali - zaslužio je i Pep da se provuče.

Stalna želja za dokazivanjem

Vratimo se korak unatrag, finalu Lige prvaka 2021. godine. Pep Guardiola tada je na teren istrčao bez ijednog defenzivnog veznjaka (na klupi ostao Rodri, Fernandinho ušao u 64. minuti), ali i bez centarfora.

Uvidio je grešku, od 42. je hvatao zaostatak pa je dvoboj završio s dvojicom napadača - Sergiom Aguerom i Gabrielom Jesusom. S klupe je sve pratio i Joao Cancelo, koji je bio briljantan te sezone. Pitate se, tko je dovoljno lud da u finalu Lige prvaka s takvim adutima započne na klupi?

Napomena je da je Oleksandar Zinčenko tada imao ulogu lijevog beka, ali samo na papiru jer se u posjedu Manchester Cityja ponašao kao vezni igrač ili što se danas popularno kaže - inverted full back.

Dvije godine kasnije, Pep je u udarnu postavu stavio četiri stopera - Manuela Akanjija, Nathana Akea, Rubena Diasa i Johna Stonesa. Naravno, na papiru četvorica otraga, u stvarnosti Stones kao zadnji vezni.

Time je Ilkay Gundogan dobio slobodniju rolu uz Kevina De Bruynea, a ispred njih bio je Erling Haaland. Ponovno 'izmišljanja tople vode', ali ovoga puta uspješno.

Treba napomenuti da Pep to nije radio samo u ovim utakmicama, isprobavao je to i prije u tim sezonama. No, bitno da nešto novo ubaci jer da radi sve 'normalno' - ne bi bilo zanimljivo.

Novi pokus neuspješan, što je sljedeće?

U posljednjim godinama se politika Manchester Cityja promijenila, došao je niz igrača koji na prvu možda ne odgovaraju Pepovom stilu. Utrošen je velik novac, ali City više ne grize kao nekoć.

Miješao je 55-godišnjak i ove sezone, tražio dobitnu kombinaciju, ali samo je dobio toplo-hladno igru. Svjesni smo svi da Guardiola nije stao na bekovima ili stoperima kao veznim igračima, a u posljednje vrijeme želi izmisliti novu formaciju.

Foto: Dušan Milenković/ATAImages/PIXSELL

Tako od početka ove godine, točnije od dolaska Antoinea Semenyja, Građane gledamo u formaciji 4-1-3-2. Semenyo i Haaland su uglavnom najistureniji, Rodri je defenzivni vezni, krila se stalno mijenjaju, a Bernardo je 'lutalica' koja je svugdje po terenu.

Nekada i to funkcionira (protiv Liverpoola na Anfieldu), a nekada je to teški debakl (protiv Reala na Bernabeuu). Pep konstantno rotira, nemoguće ga je pročitati, ali i to nosi posljedice jer dojam je da neki igrači više ni ne znaju što trebaju činiti.

Haaland je u totalnom padu forme, Phil Foden je od najboljeg engleskog igrača postao najbolji grijač klupe, Nico O'Reilly je nekada bek, nekada veznjak...

Sigurno - nitko ne poznaje nogomet bolje od Pepa! Tko god je radio s njim to kaže, već sada ima nevjerojatno naslijeđe jer školovao je Mikela Artetu, Enza Marescu, pokojnog Tita Vilanovu, a njegovi bivši igrači poput Xabija Alonsa i Vincenta Kompanyja dokazali su da mogu voditi velike europske momčadi.

Zbog svega ovoga, ne treba biti pretjerano pametan za zaključiti da će Pep i dalje pokušavati nešto novo. Neke njegove ideje brzo su usađene kod drugih momčadi, neke su ispale potpune besmislice.

Teško je, praktički nemoguće objasniti mu da nema potrebe za kemijanjem jer je dokazao da je najveći nogometni um, ali sigurno u budućnosti možemo očekivati još 'ludih' ideja.