Tučnjave na terenu, brutalni prekršaji i verbalni ratovi: desetljeća netrpeljivosti od Highburya do Old Trafforda

Međutim, također je i činjenica da ovi klubovi nikada nisu bili najžešći suparnici, Arsenalu je oduvijek neprijatelj broj jedan bio i ostao Tottenham, susjed iz sjevernog dijela metropole, a Crvenim vragovima, dakako, Liverpool, njihov međusobni antagonizam je tradicionalno neprikosnoven.

Rivalitet Gunnersa i Red Devilsa zapravo je eksplodirao taman otprilike utemeljenjem Premiershipa početkom devedesetih, više od dva desetljeća su upravo ova dva kluba dominirali ligom, pod vodstvom dvojice mitskih, karizmatičnih stratega, Arsenea Wengera i sir Alexa Fergusona. Tek od njihovog doba, ustvari, počinje onaj toksični naboj između dva kluba, koji su vodili skoro redovni bitke za titulu, praćene pikantnim detaljima iz međusobnih obračuna. Uostalom, malo što može tako znakovito objasniti međusobnu netrpeljivost kao jedan skoro bizaran detalj: u ovim derbijima od 1997. do 2005 godine pokazano je – sedam crvenih kartona.

Legenda kaže da je sve započelo zapravo još 1990. u meču kojeg je Arsenal kao gost dobio sa 1:0, ali dok malo tko pamti rezultat, svi navijači oba kluba sjećaju se neopisive gužve koja je nastala nakon brutalnog uklizavanja Winterburna u noge Irwina, kad je u fajtu sudjelovao 21 od 22 igrača u igri (jedino je vratar Arsenala Seaman ostao u ulozi promatrača).

Simbol rivalstava (p)ostao je već legendarni meč koji je ostao upamćen kao "Battle of Old Trafford" iz rujna 2003. godine. Završio je sa naizgled nebitnih 0:0, ali će tek kasnije dobiti na značaju, naime, to je ona sezona u kojoj je Arsenal stigao do titule bez poraza, a generacija Thierryja Henryja i društva dobila nadimak "Nepobjedivih", a koliko je to bio veliki uspjeh govori fakt da to nikome nije uspjelo još od – Preston North Enda u nogometnoj pra-povijesti (1889.), dakle iz ere… Jacka Trbosjeka i viktorijanskog Londona.

Spomenuti pak termin "Bitka na Old Traffordu" ovaj derbi dobio je poglavito zbog epizode na samom zavšetku meča. Gosti su zadnjih 10 minuta igrali brojčano inferiorni zbog isključenja Patricka Vieire nakon što se prethodnih 80 vodio pravi rat na terenu obilježen grubim prekršajima, provokacijama, a nesretni sudac Steve Benett potpuno izgubio kontrolu nad utakmicom. Sve je kulminiralo u 90. minuti, kad je nesretni djelitelj (ne)pravde svirao penal za United zbog navodnog prekršaja Keowna nad Forlanom. Međutim, inače sjajni Van Nistelrooy nije uspio zatresti mrežu Lehmanna, lopta se od grede odbila u polje, a nakon toga je uslijedila prava korida. Najprije se Nizozemcu u lice unio sam Keown, a kad je označen kraj utakmice, pridružili su mu se Lauren, Parlour, Cole i Kolo Toure. Nastala je sveopća gužva, pogotovo kad je u obranu suigrača skočio Roy Keane – a znate karakter Irca. "Mnogi smatraju da je Ruud jedan jako dobar momak, ali ja mislim da je on samo jedan veliki k…. sin", ove riječi Vieire i danas se pamte.

Kasnije će Keane opisati Vieiru kao "vrlo, vrlo, vrlo neugodnog suparnika", a kad su ga pitali koja je glavna mana Francuza, odgovorit će "nije baš toliko neugodan koliko mogu biti ja".

Taj, svakako najpoznatiji incident bio je zapravo kulminacija nakon niza prethodnih obračuna na granici incidenta, poput onog kad je nekoliko mjeseci ranije Sol Campbell laktom u glavu nokautirao Solskjaera, slično je u narednom ogledu napravio Francis Jeffers udarivši Phila Nevillea…

Zanimljivo taj niz nepobjedivosti Topnika prekinut će baš United, ali tek sljedeće sezone, nakon 49 susreta bez poraza. Domaćini su pobijedili sa 2:0, ali uslijedilo je – treće poluvrijeme, kad su momčadi napuštale travnjak, a na putu prema svlačionici opet je došlo do gužve. Ta epizoda ima svoj posebni nadimak "Battle of the Buffet", a vrhunac se dogodio kad je tad mlađahni Cesc Fabregas pogodio Fergusona – pizzom u lice! Tek puno godina poslije Katalonac je priznao svoju krivicu, ističući kako nije gađao menadžera rivala, nego igrače (naravno, na čelu sa Keaneom) koji su u tom trenutku vodili "full contact" obračun sa ovima iz Arsenala.

Otada su sudari Wengerove i Fergusonove momčadi u svakoj epizodi bile na oštrici noža i to ne samo na terenu, tijekom i poslije meča, nego čak i – prije. Često u dokumentarcima i pričama možete vidjeti i sad već legendarnu snimku iz 2004. godine, kad je sukob izbio još u tunelu prilikom izlaska momčadi na teren, a u tom uskom prolazu došlo do fizičkog obračuna Keane i Vieire, koji je zamalo prerastao u novi sveopći fajt (taj meč na Highburyju dobio je Manchester United sa 4:2). Osvetu je United servirao… hladnu, pet sezona kasnije, izbacio je Topnike u polufinalu Lige prvaka, ali tad je već glavnu ulogu imao Cristiano Ronaldo (doduše, to finale će izgubiti u Rimu protiv – Messija, Barcelona je pobijedila 2:0, a susret zapamćen po jednom od rijetkih pogodaka Argentinca – glavom).

Sve se nastavilo i kad je otišao Ferguson, kad je na klupu zasjeo "arhi-neprijatelj" Wengera – Jose Mourinho, poznato je kakve su verbalne sukobe vodili još dok je Portugalac vodio Chelsea i optužio Wengera da je "voajer koji gleda samo u tuđe dvorište", a k tome još i "specijalist za poraze". I njih dvojica jednom su se fizički zakačili na Stamford Bridgeu, kad je Francuz grubo odgurnuo "Special Onea" u jednom od klasika Premiershipa… Za razliku od Mourinha, Ferguson je na nešto pristojniji način vodio svoje obračune sa Wengerom, u skladu sa svojom poznatom strategijom "mind games", nastojeći isprovocirati protivničke trenere. Ipak, cijela ta storija završila je svojevrsnim lijepim epilogom: u svom posljednjem gostovanju na Old Traffordu, upravo su Ferguson i Mourinho poklonili Wengeru svojevrsnu spomen plaketu u znak 22-godišnjeg rivalstva, a ovaj dobio, vjerovali ili ne, ovacije sa tribina svojih najljućih neprijatelja.

Ovi epski sudari Arsenala i Uniteda tako su postali povijesni. Danas, uoči novog sudara (17:30, Emiratesu), više nema nikoga od protagonista tih događaja, a ni utakmice nema onakav značaj kao onda: jer dok su Topnici opet lideri, gosti su miljama daleko, pa bi im i plasman u Ligu prvaka bio kao titula. No, ako i jest sve tako, ostaje 60.000 navijača na tribinama, koji još uvijek žive u ozračju netrpeljivosti kreirane par desetljeća ranije…