Video tehnologija (ni)je rješenje

Suci griješe kao i svi drugi ljudi

Na početku, prije rasprave o prednostima i manama video tehnologije, riječ-dvije o sucima. Da, suci griješe. I oni najbolji među njima griješe jer nisu savršeni, oni nešto lošiji griješe, logično, češće, i to je nešto što je svojstveno svakoj ljudskoj profesiji.

Naravno, svjesni smo da u svijetu u kojem živimo suci ponekad griješe i namjerno, zbog nekih većih interesa, no to je priča o kojoj bi se moglo nadaleko i naširoko, a to ipak nije tema ovog teksta. Sada, kada smo se ograničili isključivo na nenamjerne sudačke greške, dolazimo do prve apsurdne pojave kojoj smo često svjedoci nakon nogometnih utakmica.

Igrači, treneri i navijači tako, nakon što pogledaju snimku nekog spornog trenutka 50 puta iz isto toliko kuteva, slavodobitno izlaze pred mikrofon i sipaju "drvlje i kamenje" po sucima, ne shvaćajući da samim svojim istupom zapravo staju u obranu istih. Pa upravo izjavom da su dobro pregledali spornu situaciju na TV ekranima i nakon toga zaključili kako su ih suci oštetili, akteri nogometne utakmice priznaju kako je ponekad težak sudački posao, u kojem se odluka mora donijeti u djeliću sekunde.

Vi ste situaciju pogledali jednom pa onda još jednom pa onda još tko zna koliko puta usporeno iz svih mogućih kuteva, a sudac tu privilegiju nije imao. On je svoju odluku morao donijeti praktički istog trenutka, nakon što je spornu situaciju vidio samo jednom, u punoj brzini, često iz ne baš najboljeg kuta.

I nakon gledanja snimke ostaju nedoumice

Sve ovo dosad napisano, složit ćete se, izgleda kao uvod i argument nekoga tko bezrezervno podržava uvođenje video tehnologije u nogomet (neke zemlje i natjecanja već koriste tzv. VAR). No, iako apsolutno razumijem zagovornike pregledavanja snimki i nisam "a priori" protiv bilo kakve rasprave o ovoj temi, osobno, nisam za korištenje video tehnologije u tijeku utakmice - barem ne u onom dijelu koji se tiče preispitivanja sudačkih odluka.

Situacije poput (ne)prelaska lopte preko gol-linije (Engleska - Njemačka na SP-u 2010.), evidentni propusti koje suci nisu registrirali (Henry protiv Irske) ili eventualno zaleđa su druga priča. Kao argumentom poslužit ću se prošlotjednom utakmicom Liverpoola i Tottenhama, nakon koje su, što je zanimljivo, ponovno glas dignuli oni koji bi htjeli da nogomet širom otvori vrata video tehnologiji, navodeći pritom primjere nekih drugih sportova.

Nakon spomenutog dvoboja na Anfieldu trener domaćih Jürgen Klopp je "rigao vatru" prema Jonu Mossu i njegovom pomoćniku sa zastavicom Edu Smartu, dok je Mauricio Pochettino smireno konstatirao kako je sve bilo u redu i kako, praktički, uopće ne vidi razlog zbog kojeg se dignula tolika buka. I to sve nakon što su obojica sve sporne situacije pogledali na ekranu.

Ista situacija bila je i u komentarima na društvenim mrežama - po nekima je Liverpool "opljačkan", a po nekima je sve čisto, za neke su Kane i Lamela teatralno odglumili prekršaje bez ikakvog kontakta, a za neke su možda malo naglasili prekršaje Kariusa i Van Dijka koji su nedvojbeno postojali.

I tako priča ide u nedogled, sto ljudi, sto različitih mišljenja i svima im je zajedničko, još jednom ponavljam, što su donesena NAKON mnogobrojnih pregledavanja usporenih snimki. I na stranu sada simpatizeri Liverpoola i Tottenhama, koji naravno ne mogu biti u potpunosti realni u ovoj situaciji, no čak i neutralni gledatelji bez ikakvih navijačkih podijeljenosti nude potpuno oprečna mišljenja. I što nam to sve govori?

Nogomet nije tenis

Nogomet nije tenis i naprosto je smiješno kako se "bijeli sport" često spominje kao pozitivan primjer uvođenja video tehnologije. U tenisu nema kontakata igrača, nema prekršaja pa samim time ni slobodnog sudačkog uvjerenja. Jedina nedoumica koja se u tenisu može javiti je ona je li lopta u outu ili nije, a taj problem računalo može riješiti.

Ono pitanje, pak, na koje ni tisuću najsuvremenijih računala ne može dati odgovor je sljedeće: je li OVO kazneni udarac? Napredak tehnologije donio nam je brojne blagodati pa sada mnoge sporne situacije možemo vidjeti usporeno iz bezbroj kuteva, no konačnu odluku može donijeti samo čovjek, a to znači da će nedoumice uvijek ostati. Zamislimo sada situaciju da je Jon Moss na Anfieldu mogao detaljno pogledati snimke svih spornih situacija. Možda bi čovjek ostao pri svojim prvotnim odlukama, možda bi ih i promijenio, no tko bi na kraju dana mogao reći da je donio PRAVE odluke? Sjetimo se samo sada već antologijske utakmice Chelseaja i Barcelone u Ligi prvaka 2009. godine i čuvenog Ovreboa.

Svi su vidjeli sve sporne situacije mnogo puta i opet se nije mogao donijeti konsenzus - je li Chelsea oštećen za tri, četiri, pet ili šest penala? Je li Chelsea uopće oštećen? Uostalom, da ne idemo sada previše u prošlost, uzmimo samo aktualni primjer Njemačke i Italije, koji koriste VAR u svojim prvenstvima. Bilo je tu slučajeva kada su suci donosili, po mišljenju većine gledatelja, krive odluke i ustrajali u njima čak i nakon pregledavanja snimke, a bilo je i situacija kada su prvotne ispravne odluke promijenjene.

O samom načinu primjene tehnologije, vraćanju na situacije na terenu koje su prošle prije pola minute i općenito nedefiniranim pravilima same primjene VAR-a u ovom tekstu nećemo, jer to su, uostalom, stvari koje se mogu definirati i "ukoričiti". No, slobodno sudačko uvjerenje i različito gledanje na istu situaciju nešto je što će uvijek izazivati kontroverze i nezadovoljstvo, čak i kada video tehnologija bude neizostavan dio nogometne utakmice, a izgledno je kako je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi.

Jasno definiranje pravila i strogo kažnjavanje simuliranja

Znače li svi ovo nedostaci da bi vrhovne nogometne organizacije trebale držati video tehnologiju podalje od najvažnije sporedne stvari na svijetu? Neka o tome svaki ljubitelj nogometa donese svoj osobni sud. Osobno, mišljenja sam da nogomet može preživjeti i bez njene pomoći, iako sam svjestan da video tehnologija ima dobrih strana i da će, ako ništa drugo, barem smanjiti broj spornih situacija. No, pogrešno bi bilo misliti kako je ona spas i kako nas samo uvođenje video tehnologije dijeli od nogometa u kojem će konačno utakmice završavati bez repova i kontroverzi. Za početak, postoje dvije stvari koje bi UEFA/FIFA trebale napraviti kako bi pomogle svom sportu i učinile ga što čišćim, ako im je to uopće u interesu.

Prva od njih je jasno definiranje i tumačenje nekih pravila koja se danas interpretiraju dvojako, i to od instanci koja jednostavno nemaju prava na različito mišljenje. To se prije svih odnosi na pravilo o (ne)namjernom igranju rukom i (ne)prirodnom položaju iste, čije tumačenje često ovisi od situacije do situacije i samo donosi dodatne nedoumice.

Drugo je pravilo ono o tzv. pasivnom zaleđu, koje samo po sebi nije sporno, no često vidimo kako i u tom području suci donose različite odluke u istim situacijama. Kada smo se već u tekstu dotaknuli utakmice Liverpoola i Tottenhama, možemo se ovdje poslužiti akcijom kod prvog jedanaesterca za goste i dvojbi - je li tom prilikom Kane bio u zaleđu? U ovoj situaciji suci su procijenili kako je napadaču Tottenhama (koji je kod zadnjeg kontakta svog suigrača bio iza leđa obrane Liverpoola) loptu uputio Dejan Lovren pa zbog toga zaleđa nije bilo, no, opet, ovakve se situacije često i sude, s obrazloženjem da obrambeni igrač nije kontrolirao loptu, nego je ona njega dodirnula na putu prema napadaču.

Ovo su samo dva pravila čija primjena je dosta relativna i subjektivna, a ima ih još, i to je ono čime bi se nogometni oci prvenstveno trebali baviti. Konačno, tu je, barem iz autorovog kuta, i "rak-rana" današnjeg nogometa i sporta općenito, a to je simuliranje. Priča se toliko u posljednje vrijeme o pregledavanju snimki za vrijeme utakmice, a istodobno se ne koriste već postojeće, čije bi pregledavanje nakon utakmica moglo donijeti veliki korak naprijed u putu prema poštenijem nogometu.

Strogo, ali baš strogo kažnjavanje simulatora (a nije ih malo među najboljim nogometašima) poslalo bi jasnu poruku da je nogometnim čelnicima sport na prvom mjestu, a time bi uvelike pomogli sucima i već sada, bez ikakvog dodatnog korištenja video tehnologije, smanjiti broj spornih situacija. Jer, činjenica je da dobar dio pogrešaka sudaca isprovociraju upravo igrači svojom glumom i simuliranjem.

Ništa protiv video tehnologije, ali prije toga, iskorijenite glumu i simuliranje!