A tako blizu...

Stipe Pletikosa: Najnezaposleniji čovjek na terenu 120 minuta, a onda se sve srušilo kao kula od karata. Nije nikako kriv za gol Turaka, nadali smo se da može skinuti jedanaesterac, ali jednostavno - nije išlo.

Josip Šimunić: Fantastičan. Opet dominantan u zraku, zajedno s isto sjajnim Kovačem nije dopustio niti jednu šansu Turcima u dva sata igre. Nažalost, u toj kobnoj zadnjoj minuti, Šimunićev skok nije bio dovoljno dobar, Kovačev blok nije bio potpun. Mogao je biti junak, nije bilo suđeno.

Robert Kovač: Izvrstan u duelu, pravovremen, spasio nekoliko neugodnih situacija i sve u svemu odigrao izvrsno EP. Vjerojatno će si i on zamjerati što u zadnji duel nije ušao još čvršće, ali ne smije to promijeniti činjenicu da je Robert Kovač i više nego zadovoljio.

Vedran Ćorluka: Vrlo dobar u obrani, šteta što nije bilo još kojeg prodora po desnoj strani. Sve u svemu, solidno EP, Ćorluka je mlad kao i ostatak momčadi i ovo ih treba samo motivirati za budućnost.

Ivan Rakitić: Nadajmo se da mu promašeni jedanaesterac neće naškoditi u daljnjem razvoju. Pokazao da je budućnost hrvatskog nogometa, a penal ionako nikome nećemo zamjeriti.

Niko Kovač: Oprostio se od reprezentacije na najtužniji mogući način, ali na ponos mu ide da je tu zadnju utakmicu odigrao maestralno. Pobjednik niza zračnih i "zemljanih" duela, šteta što je ovako moralo završiti.

Darijo Srna: Prečesto je Srna pokušavao sam i tako gubio lopte, iako mu na srčanosti, trudu i činjenici da je svih 120 minuta išao "kao zmaj" nitko ne može prigovoriti. Šteta za slobodnjak koji je turski vratar izvadio iz samih rašlji.

Luka Modrić: Nakon relativno slabih prvih 45 minuta, iako je i tada na tanjuru poslužio Olića, odigrao fenomenalno nastavak utakmice i bio glavna lokomotiva hrvatske reprezentacije. Potvrdio se kao ekstra klasa i asistencijom u zadnjoj minuti. Promašaj s bijele točke mora zaboraviti, kao i cijela nacija...

Ivica Olić (do 97. minute): Pamtit će i on, a i mi, niz dobrih šansi u kojima je Olić bio, napose onu u kojoj je pogodio gredu. Centimetar ga je dijelio da ponovno bude junak, ali nogomet zna biti takav. Na kraju izgorio od truda, više nije mogao.

Niko Kranjčar (do 64. minute): Solidan, premda ne tako dobar kao protiv Njemačke. Imao dobru šansu koju je propustio realizirati, ali dosta kombinatoran i opet rastrčan. Mogao možda i malo više igrati, Petrić nije bio pravi...

Danijel Pranjić: U prvom dijelu nezaustavljiv za smušenu tursku obranu, ali izostao je onaj pravi ubačaj kao protiv Njemačke ili Poljske. Smirio se u drugom dijelu, dobro odrađivao obrambene zadatke. Svojim igrama izborio status prvotimca za predstojeće kvalifikacije.

Mladen Petrić (od 64. minute): Borio se, trudio, ali na ovom Prvenstvu nije bio u pravoj formi. Čak je promašio i s bijele točke, definitivno nije uspio zamijeniti Eduarda. No, njegovo mjesto i dalje je neupitno u ovoj reprezentaciji.

Ivan Klasnić (od 97. minute): Činilo se da će to biti savršena priča, na kraju je ispala najtragičnija. Bio je junak cijele nacije i nogometnog svijeta oko dvije minute, i onda je sve palo u mrak...

Utakmica za pamćenje, utakmica koja će se prepričavati, i utakmica koja nije mogla lošije završiti...