Bilić: "Ne poštuju nas, ali smo jaki"

Bilić je s nostalgijom govorio o uspomenama s prvog velikog natjecanja na kojem je sudjelovala hrvatska reprezentacija, Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine. "Kao igrač, bio sam presretan što sam i ja dio tog turnira. Igrao sam u Engleskoj - to je mjesto na kojem treba igrati. Najtužniji trenutak u mojoj karijeri bio je kada smo izgubili od Njemačke u četvrtfinalu. Mislio sam da smo bolji od njih. Moja najljepša uspomena je ta kada je Šuker na Old Traffordu izjednačio rezultat na 1:1. U tom trenutku osjećao sam kao da igra Manchester United. Bilo je mnogo njemačkih i tek nekoliko hrvatskih navijača, svi neutralni. Kada je Šuker pogodio... To je bila najljepša uspomena moje karijere", kaže izbornik.

Iako je Sammer postigao pobjednički pogodak za Njemačku tako eliminiravši Hrvatsku iz daljnjeg natjecanja, naša je reprezentacija ubrzo postala jedna od najjačih ne samo europskih, nego i svjetskih nogometnih sila. Bilić vidi sličnost između te brončane generacije i ove trenutne u broju igrača svjetske klase.

"Imali smo sličan karakter, sličan duh, čak i slične sposobnosti. Ona je momčad u veznom redu imala nekoliko igrača svjetske klase, Asanovića, Bobana i Prosinečkog, a u napadu su bili Bokšić i Šuker. Ali, zbog rata mi nismo imali priliku igrati, većina nas je imala 27 ili 28 godina kad smo igrali na Euru 1996. i na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Naša trenutna momčad je mlađa, ali sam siguran da će imati jednak broj igrača svjetske klase. Ovo je drugo vrijeme, ali i sada imamo dobru momčad", misli Bilić.

Foto: Bruno Karadža

Bilićev "uspon" do A reprezentacije svima je dobro poznat, zanat je ispekao vodeći mladu reprezentaciju, a kormilo ove glavne preuzeo je nakon neuspjeha na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. Bilić je u momčad unio svježinu, a i povukao je i neke do tada nezamislive poteze. "Kada sam u prijateljskoj utakmici protiv Italije u Livornu u početnih 11 stavio Modrića, Ćorluku i Eduarda, ljudi su govorili da sam lud, da sam previše odvažan. Mogao sam to učiniti jer sam ih poznavao, jer su napredovali skupa sa mnom, ne samo u nogometu, nego i u životu općenito", rekao je Bilić i dodao: "Jednostavno sam znao da će biti dobri, da su spremni igrati na najvišoj razini. Boravak u mladoj reprezentaciji mi je pomogao jer sam doista upoznao te momke".

Svima su još uvijek "svježa" sjećanja na trijumfalnu pobjedu Hrvatske nad Engleskom usred Londona, hrvatsku reprezentaciju svi vide kao prijetnju, iako je naš izbornik svjestan da je naša selekcija i dalje podcijenjena u usporedbi s Engleskom, Španjolskom ili Italijom, koje poštovanje velikim dijelom izazivaju i na račun "stare slave". No, Bilića to ne smeta previše.

"Drugi nas nikad neće tretirati kao Englesku, Francusku, Italiju, Španjolsku ili Njemačku, ali smo dobri. Na neki način mi je drago što ljudi imaju taj manjak poštovanja prema našoj vrsti, jer mnoge momčadi možda misle da mogu lako pobijediti Hrvatsku. Ali ipak mislim da su igrači svjesni koliko smo jaki i da nas poštuju", misli Bilić.

Izbornik se osvrnuo i na odsutnost Eduarda, jednog od ključnih igrača reprezentacije, ali i naglasio kako Hrvatsku to ne bi smjelo pokolebati u ostvarivanju dobrog rezultata na Euru. "Sve što mogu reći je da ćemo dati sve od sebe, da ćemo napredovati i prikazati dobar nogomet. Naravno, ovim ne mogu garantirati i rezultate, ali bi nas to trebali dovesti do toga da budemo sposobni igrati protiv bilo koje momčadi s jednakim šansama da ih pobijedimo. Bio sam sretan zbog reprezentacije Grčke 2004. godine jer nam je to dalo nadu da i manje nacije poput naše imaju priliku otići do kraja", završio je Bilić.