Druga sreća najveća

Utakmica izmđu Austrije i Hrvatske posjećala je na brojne naše okršaje, bilo reprezentativne, a još više klupske, na kraju kojih smo se mi osjećali onako kako su se u nedjelju navečer osjećali Austrijanci. Tako blizu, a tako daleko. Zalijećeš se oko favorita kao bik u crvenu krpu, ali nikako da pogodiš matadora.

E, pa vrijeme je da i mi to jednom osjetimo. Velika Hrvatska u nedjelju je gotovo pa rutinski odradila utakmicu protiv male Austrije. Zabila pogodak odmah na otvaranju i do kraja zaključala svoja vrata sačuvavši važna tri boda. Dobro, lakše je to sad napisati nego što je igračima na terenu bilo izgurati, ali smijemo se barem koji dan osjećati tako velikima i moćnima.

Hrvatska je protiv Austrije ostvarila prvu pobjedu na velikom natjecanju nakon točno u dan - 6 godina. Zadnji put smo pobjedu na Europskom ili Svjetskom prvenstvu slavili 8. lipnja 2002. Olićevim i Rapaićevim pogocima našim stalnim mušterijama Talijanima.

Međutim, startnu pobjedu na velikom natjecanju čekali smo čitavo desetljeće, još od pobjede protiv Jamajke u Francuskoj 1998. Tada nam je startna pobjeda trasirala put daleko, nikad dalje, sve do polufinala i utakmice za treće mjesto.

U šest naših nastupa na velikim natjecanjima, ovo nam je treći put da smo pobijedili u prvoj utakmici. U prethodna dva navrata, spomenuti na SP 1998. i dvije godine prije protiv Turske (1:0) na EP u Engleskoj, ta pobjeda značila je i plasman u četvrtfinale. Zapravo - nikad se iz grupe nismo maknuli ako nismo pobijedili u prvoj utakmici.

Ako je suditi po tome, Hrvatska će i ovog ljeta vidjeti drugi krug. Iako ostvarena bez prave terenske dominacije, pobjeda protiv Austrije i ovog bi puta morala imati snažan pozitivan psihološki učinak.

Nakon pobjeda u prvim utakmicama 1996. i 1998., i druga utakmica bila je pobjednička. U Engleskoj smo nakon Turaka "ispeglali" europske prvake Dance (3:0), a u Francuskoj je nakon Jamajke u teškoj bitci po velikoj vrućini pao Japan. U oba slučaja za put u polufinale bile su nam dovoljne prve dvije utakmice.

Zanimljiv je podatak da u pet dosadašnjih nastupa u drugoj utakmici velikog natjecanja nikad nismo izgubili. Čak ni kada nismo prolazili dalje, igrali smo barem neriješeno i redovito žalili za propuštenim prigodama. U Japanu 2002. smo pobijedili Italiju (2:1), u Portugalu 2004. nadigrali Francuze i pobjedu ispustili nakon pogotka Trezegueta kojemu je prethodila nedosuđena ruka (2:2), a u Njemačkoj 2006. odigrali bez golova protiv Japana, uz Srnin promašeni jedanaesterac.