Englezi o nama: Ključ u promjeni sustava

Engleska reprezentacija dobila je još jednu priliku popraviti gorak okus kvalifikacija. U srijedu će se na novom Wembleyu igrati utakmica koja se čeka cijelu godinu, Hrvatska ide na noge Engleskoj pred 80 000 gledatelja među kojima će biti oko 6 000 naših navijača. Gordi Albion će izboriti Europsko prvenstvo ako odigraju s Vatrenima najmanje izjednačeno, a u slučaju pobjede od 2:0 ili više završit će kvalifikacije kao pobjednici skupine. U Engleskoj se već analizira taj veliki dvoboj pa je tako Jonathan Wilson u Independentu posvetio poduži članak našoj izabranoj vrsti u kojem hvali izbornika Bilića i njegove igrače. Prema njemu uspjeh je ostvaren zahvaljujući ubojitom instinktu strijelca Eduarda i viziji u veznom redu Nike Kranjčara i Luke Modrića, no jedna od najvažnijih stvari je oproštaj od zastarjele formacije 3-5-2 i usvajanje sustava 4-4-2. Tu promjenu izbornik Bilić napravio je odlučno i bez razmišljanja.

Zahvaljujući takvom sustavu, mirnoj i suverenoj obrani i dobroj igri po bokovima Hrvatske je uvjerljivo prošla ove kvalifikacije. Jedan od onih koji se zahvaljujući igri s četiri obrambena prometnuo u jednog od najvažnijih igrača hrvatske momčadi je i igrač Manchester Citya Vedran Ćorluka. Ćorluka je igrao kod Bilića u mladoj reprezentaciji i vrlo brzo se, poglavito dobrim igrama u Dinamu, probio do seniorske momčadi i još brže, sa samo 21 godinom, završio u Premierligi. Vedran se pokazao jednim od najboljih 'uvoza' iz Hrvatske i brzo je zadobio povjerenje i poštovanje navijača Citya, suigrača u klubu, trenera Erikssona i engleske nogometne javnosti. Uz njega u Premierligi igraju i Eduardo i Niko Kranjčar i svi oni skupa uspješno nastavljaju tradiciju Igora Štimca, Slavena Bilića i Aljoše Asanovića. Nakon teške prve sezone Niko Kranjčar briljira u Portsmouthu, dok Eduardo još nije u potpunosti pokazao za što je sposoban, ali ne zbog svoje neefikasnosti nego više zbog forme njegovih suigrača u napadu.

Upravo će Eduardo u srijedu imati priliku dokazati se engleskoj publici, dok Ćorluka može samo pridonijeti blistavoj reputaciji koju već uživa u koljevci nogometa.

Guardian je najviše pozornosti poklonio Luki Modriću i glasinama o njegovom odlasku u londonski Chelsea. Isti autor kao i kod Independenta ističe kako je fantastično vidjeti kako u današnjem nogometu još uvijek može uspjeti netko poput Luke. Sve su glasnije glasine koje povezuju Modrića s Chelseajem, pa je tako Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić ovog tjedna bio kod Romana Abramoviča, dok je trener Bluesa Avram Grant bio u Skopju na utakmici Makedonije i Hrvatske sa zadatkom da pogleda baš kapetana Modrih. Na prvi pogled možda izgleda krhko, no Luka je naučio kako biti jak i čvrst igrajući za Zrinjski u Premier ligi BiH. Kako je i sam rekao, ako možeš igrati u BiH možeš igrati bilo gdje. On je predstavnik nove vrste igrača, playmaker koji može igrati i povučenije i općenito na svakoj poziciji u veznom redu. Hrvatska momčad uvijek je obilovala klasičnim 'desetkama', pa je tako legendarna momčad iz 1998. imala čak tri playmakera, Roberta Prosinečkog, Zvonimira Bobana i Aljošu Asanovića.

U članku se također spominje razlaz s formacijom 3-5-2 s kojom je Hrvatska igrala od osamostaljenja. Bivši izbornik Zlatko Kranjčar čvrsto se držao te formacije i doživjeo neuspjeh na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Debatu o tome može li Hrvatska uopće igrati moderni 4-4-2 sustav brzo je razriješio Slaven Bilić pokazavši ne samo da Vatreni to mogu nego da to mogu na posebno uvjerljiv i suveren način. Bojazan tradicionalista o nestanku klasičnog playmakera pokazala se neosnovan, budući da je Bilić uspio u momčad 'ugurati' čak dvojicu, ponekad i trojicu igrača koji znaju sve s loptom. Upravo Modrić ima veliku ulogu u postojećoj igri, jer ima i određenu slobodu u igri, ali i puno odogovornosti u obrani, pošto igra povučenije nego u Dinamu.

Na kraju članka autor ustvrđuje kako se Slaven Bilić dokazao na međunarodnoj sceni, a njegova momčad ima lijepu ravnotežu na svim pozicijama. S neprelaznim kapetanom Nikom Kovačom ispred obrambene četvorke, Bilić ostalim svojim veznim igračima može povjeriti više slobode u igri i kreativnosti. Rezultat svega toga je samouvjerenost, možda i veća nego 1998. godine.

Na Wembleyu će u srijedu biti 6700 hrvatskih navijača i njih neće biti briga što Engleskoj treba u toj utakmici, oni će biti na tribinama samo da proslave Bilićevu novu Hrvatsku...