Hoće li kvote pomoći Engleskoj?

Na moguće uvođenje kvota koje bi propisivale koliko u nekom klubu smije biti stranaca, a koliko domaćih igrača nedavno se osvrnuo predsjednik Fife Sepp Blatter koji je veliki zagovornik ove ideje. Tu ideju u Engleskoj su podržali treneri Manchester Uniteda i Readinga, Alex Ferguson i Steve Coppell. Kako je to dobra ideja za Premierligu s kojom bi i engleska reprezentacija dobila na kvaliteti smatra i Steven Gerrard: "Mislim da postoji rizik dolaska previše stranih igrača u Premierligu što će ubuduće naštetiti našoj nacionalnoj momčadi, ako već sad nije tako. Mislim da će kvote svakako pomoći reprezentaciji, jer je dobro imati što više dobrih, domaćih igrača. Kao igrač Engleske želim što više vrhunskih igrača u momčadi i mislim da nema smisla imati najbolju ligu na svijetu ako istovremeno reprezentacija pati i niže loše rezultate."

Podsjetimo Englezi moraju navijati na kiks Rusije protiv Izraela i Hrvatske protiv Makedonije kako bi imali ikakve šanse za Europsko prvenstvo. To je još jedno veliko razočaranje za englesku javnost i navijače koja je još jedom ostala iznevjerena od svoje najdraže sportske momčadi. Jedan od uzroka svakako jest previše stranih igrača u Premierligi koja je jedna od ako ne i najbolja liga na svijetu, ali u kojoj sve manje engleskih igrača igra i ima glavne uloge. Trenutno u Premierligi igra samo 38 posto igrača rođenih u Engleskoj, a najbolji primjer kamo sve to vodi je momčad Arsenala. Topnici su trenutno vodeći i igraju sjajno, ali istodobno u momčadi imaju samo jednog Engleza Walcotta. Čak i momčadi poput Manchester Uniteda kojima su okosnicu ekipe dugo činili domaći igrači sada se radije okreću strancima i to vrlo mladim i perspektivnim strancima.

No reći da je to jedini uzrok engleskim neuspjesima u međunarodnom nogometu je ipak premalo. Jedan od mogućih uzroka je i konstatno napuhavanje i preuveličavanje kvalitete engleske ekipe od medija, a taj 'sport' su prihvatili i mediji u svijetu pa se tako uvijek govori o Engleskoj kao jednoj od najboljih ekipa na svijetu što rezultati i osvojeni trofeji nikako ne pokazuju. Engleska je do sada osvojila samo jedan trofej i to Svjetsko prvenstvo 1966. što se s titulama Njemačke, Brazila, Italije ili Argentine ne može nikako mjeriti. Usprkos svemu tome engleski mediji i navijači često potcjenjuju ostale momčadi, čak i one koje su objektivno po rezultatima bolje od njih. Tako se u Engleskoj i dan danas čude kako to da Gordi Albion nije prošao tako laganu skupinu. Nazvati skupinu s Rusijom, koja ima jako dobru ekipu i još boljeg izbornika i Hrvatsku koja je trenutno jedna od najboljih momčadi u Europi i svijetu i koja nije izgubila kvalifikacijski dvoboj četiri godine, je u u najmanju ruku bezobrazno potcjenjivanje.

Engleska ima dobre nogometaše i reprezentaciju, ali objektivno ne tako dobru da se od nje očekuje da melje sve pred sobom i da se čak izravno može plasirati na velika natjecanja (kako je duhovito ili ne zahtijevao jedan kolumnist u Timesu). Isto tako ne mogu se nikako odreći svoje igre visokih i dugih lopti i teško prihvaćaju igranje tehnički dotjeranog nogometa kakav je cijeli svijet prihvatio. Jednom kad engleski mediji, javnost i nogometaši shvate da nisu tako dobri kakvima se smatraju, kad postanu malo skromniji i kad počnu davati više prilika svojim mladim talentima i njihova izabrana vrsta će biti bolja i nogometna velesila što trenutno nikako nije.