Joachim Löw

Drugoligaški napadač

48-godišnjak iz Schwarzwalda nije imao previše zapaženu igračku karijeru. Löw je igrao u drugoligaškim (Freiburg, Karslruher) te s nešto manje uspjeha u prvoligaškim klubovima (Stuttgart, Eintracht), dok je posljednjih pet godina proveo u Švicarskoj (Schaffhausen, Winterthur), gdje je i zaključio po svemu prosječnu karijeru napadača. Zanimljiv je podatak da je Löw, nakon Otta Nerza i Ericha Ribbecka tek treći njemački izbornik koji sam nije bio reprezentativac.

U Švicarskoj je započeo i Löwov trenerski put, a prvi samostalni trenerski posao obavljao je 1994. godine u tadašnjem prvoligašu Frauenfeldu, gdje je istodobno bio i trener i igrač. Kao trener, Löw se u Švicarskoj, gdje je upisao trenersku akademiju, nije dugo zadržao, budući da mu je već sljedeće godine tadašnji trener Stuttgarta Rolf Fringer ponudio mjesto pomoćnika, koje je Löw i prihvatio. Nakon što je Stuttgart sezonu 1995/96 pod Fringerovim vodstvom okončao na razočaravajućem 10. mjestu, uprava Švaba nije pravila previše smetnji Fringeru prilikom odlaska na mjesto švicarskog izbornika, pa je tako Löw samo četiri dana uoči početka nove sezone kao privremeno rješenje dobio prigodu povesti Stuttgart u novu sezonu.

Kako je Stuttgart u prvih šest kola ostao neporažen, tadašnji predsjednik kluba Gerhard Mayer-Vorfelder u jesen iste godine prometnuo je Löwa u stalno trenersko rješenje. Ta odluka pokazala se odličnom, budući da je Stuttgart te sezone igrao sjajan nogomet te predvođen Balakovim, Bobićem i Elberom osvojio Kup, dok je sezonu završio na vrlo dobrom četvrtom mjestu.

Preko Turske do Austrije

Upravo su odlične igre i naslov najboljeg strijelca Bundeslige Elberu te sezone omogućile transfer u Bayern, a u idućoj sezoni Stuttgart je i bez njega pod Löwovim vodstvom uspio ponoviti četvrto mjesto i plasirati se u finale Kupa pobjednika kupova, u kojem je s 1:0 bolji bio Chelsea. Bio je to početak kraja uspješne Stuttgartove priče, budući da je na kraju sezone Bobić prešao u Borussiju, dok je Löw prihvatio novi izazov, odlazak u Fenerbahče, gdje je na mjestu trenera naslijedio Otta Barića.

U Istanbulu se Löw zadržao jednu sezonu, osvojivši s Fenerom treće mjesto, iza najvećih rivala Galatasaraya i Bešiktaša, pa je već u ljeto 1999. uslijedio povratak u Njemačku, i to u redove Karlsruhera. Pokazao se to kao pogrešan potez, budući je da je KSC u tim trenucima proživljavao najteže dane u svojoj povijesti. Löw se u Karlsruheu zadržao samo četiri mjeseca, u kojima je u 18 susreta uspio upisati tek jednu pobjedu, a te je sezone KSC završio u trećeligaškom društvu.

Nakon neuspješne epizode u Karlsruheru, Löw se nakon pola godina pauze odlučio na povratak u Tursku, u redove Adanaspora. No, ni u Adani Löw nije imao previše uspjeha, pa je već u ožujku 2001. zbog loših rezultata dobio otkaz. Uslijedilo je novih pola godine pauze, da bi u studenom iste godine Löw dobio prigodu u Tirolu iz Innsbrucka, tada najuspješnijem austrijskom klubu.

Iako je klub pod njegovim vodstvom sezonu 2001/02 okončao trećim uzastopnim naslovom prvaka, na kraju sezone klub je zbog financijskih problema izgubio licencu i preselio u niži rang. Löw je pak austrijsku priču nastavio u redovima bečke Austrije Löw je smijenjen, iako je Austria u to vrijeme držala prvo mjesto na ljestvici, što je ujedno bio i kraj Löwovog austrijskog djela karijere.

Klinsmannov taktičar

Kako to obično biva u trenerskom poslu, dok jednom ne smrkne drugom ne svane. Tako je i rano ispadanje Njemačke pod vodstvom Rudija Völlera na Europskom prvenstvu u Portugalu 2004. donijelo dobre vijesti za Löwa. Na mjesto izbornika izabran je Jürgen Klinsmann, a nekadašnji karizmatični napadač Elfa za prvog je suradnika izabrao upravo Löwa, s kojim se pobliže upoznao prilikom pohađanja trenerske škole.

Iako Klinsmann do tog trenutka nije imao ni dan trenerskog staža, a ni Löw nije slovio kao pretjerano iskusan, a još manje osobito uspješan trener, pod njihovim je vodstvom Njemačka unatoč brojnim kritikama stigla do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu. Upravo Löwu mnogi u Njemačkoj i pripisuju taj uspjeh. Naime, u njemačkoj javnosti Löw slovi za sjajnog taktičara te upravo u toj činjenici tamošnji mediji vide razlog zašto je nakon odlaska Klinsmanna izbor pao upravo na Löwa, a ne glavnog favorita javnosti, Ottmara Hitzfelda.

Učinak za povijest

Usprkos neočekivanoj odluci DFB-a, Löw je ubrzo pridobio simpatije javnosti, posebice nakon što je Njemačka prva četiri susreta pod njegovim vodstvom okončala sa četiri pobjede bez primljenog pogotka, što prije njega nije uspjelo nijednom izborniku, a u svom petom susretu nakon 4:1 protiv Slovačke u Bratislavi, Löw je postao izbornik s najuspješnijim startom u njemačkoj povijesti.

Iako se Njemačka na Europsko prvenstvo kvalificirala kao drugoplasirana reprezentacija, iza Češke, plasman Nijemaca ni u jednom trenutku nije došao u pitanje. Štoviše, Njemačka je sudjelovanje osigurala već u listopadu prošle godine, tri susreta prije kraja kvalifikacija. Dojam su tek donekle pokvarili domaći poraz od Češke u Münchenu (0:3) te mršavih 0:0 u posljednjem susretu protiv Walesa u Frankfurtu.

Iako po imenima ima daleko zvučnijih reprezentacija u ovom trenutku, mnogi će se složiti kako je upravo Njemačka jedan od glavnih favorita Eura. Uz provjerene Lehmanna, Ballacka, Schneidera, Klosea, Löw je prigodu ukazao nekolicini sjajnih mladih igrača poput Gomeza, Kießlinga ili Castra.

Uostalom, u Löwovu korist idu i brojke koje govore da je pod njegovim vodstvom Njemačka do ožujka upisala 15 pobjeda, tri poraza i dva puta odigrala neriješeno. Nadamo se da će nakon 12. lipnja u Klagenfurtu broj poraza biti za jedan broj veći...