Kad, ako ne sad?

Ne znam kakva je situacija u domovini, ali ovdje u Austriji dojam je da nikad mirnije i sigurnije nismo dočekivali neku veliku utakmicu našeg nogometnog ponosa. Impresivna izdanja protiv Njemčake i Poljske napunila su akumulatore optimizmom i vjerom da nam Turci u ovom ogledu ipak nisu dorasli.

U 90 ili 120 minuta je sve moguće, nogomet je takva igra u kojoj možete biti i deset puta bolji i prije i za vrijeme utakmice, pa na kraju izgubiti.

No, nije nimalo nerealno vjerovati da bi Hrvatska večeras nakon 22:30 trebala doživjeti veliku erupciju slavlja. I osigurati si još jednu povijesnu utakmicu i to upravo na Dan državnosti, 25. lipnja.

Nije ovo samo naše subjektivno mišljenje, isti dojam dijele i brojne inozemne kolege, stručnjaci i komentatori koje osluškujemo ovih dana u Klagenfurtu, Bad Tatzmannsdorfu, Beču. Slavni njemački reprezentativac Lothar Matthäus uspoređujući hrvatsku i tursku momčad najavio je čistu hrvatsku pobjedu od 2:0, a slično razmišljaju i sve inozemne kolege koje smo upitali za mišljenje u press centru.

Nakon Austrije, po prvi smo put favoriti na ovom natjecanju i treba vidjeti kako će Bilićeva momčad reagirati u toj ulozi. Turski nogometaši hrabre i sebe i naciju optimističkim izjavama, a naši - ne odgovaraju. Baš svi naši igrači ostali su bez kometara na njihove gromoglasne najave i dodali kako će "pričati u petak na terenu". I to je dokaz koliko su motivirani, koliko su fokusirani i uvjereni da Turke mogu i nadtrčati i nadigrati. I pobijediti.

Dok ovo pišemo Bečom već polako odjekuju navijački urlici, a crveno-bijela kombinacija još je jednom osvojila grad na Dunavu. Beč ulazi u jednu od najburnijih noći u svojoj višestoljetnoj povijesti. Pitanje je samo hoće li besanicu i mamurluk sutra ujutro proživljavati Hrvati ili Turci?