Kakva potvrda kvalitete

"Ovo je njihova druga momčad? Pa Hrvati su mogli onda imati dvije momčadi u četvrtfinalu. Zaista sam impresioniran." To su riječi uglednog engleskog kolege kojima ne treba previše dodati jer - sve je viđeno na travnjaku.

Pranjić, Rakitić i Petrić - to su jedini igrači iz današnje prve postave koji su na ovom Euru već započinjali susret, s time da je samo Pranjić iz te trojke započeo obje prethodne utakmice. Izbornik Bilić dao je prigodu pričuvama, a kako li su je samo iskoristili.

Ne, nije to bila rapsodija kao protiv Njemačke, nemoguće je i očekivati da netko savršeno zamijeni Modrića ili Kranjčara, no kada potpuno rasterećeni pobijedite, i to apsolutno zasluženo, Poljsku koja je još uvijek bila u igri za četvrtfinale - to je definitivno potvrda niza stvari. Potvrda kvalitete. Potvrda duljine klupe. Potvrda da izbornik Bilić zaista vjeruje svojim pričuvnim igračima i potvrda da to radi - s razlogom. Potvrda da je Hrvatska, kako je Bilić kategorički ustvrdio na presici, velika momčad.

Nije to uspjelo ni Portugalu kojeg će svejedno mnogi vidjeti "većom momčadi", a tek ćemo vidjeti hoće li uspjeti Nizozemskoj i Španjolskoj. I ne čudi što Bilić na druženjima s novinarima nakon utakmice inzistira na jakim riječima, inzistira na tome da Modrić nije "vrlo dobar" nego je "najbolji u Europi", inzistira da Hrvatska nije "ok" nego da je "sjajna", inzistira da su naši igrači "fenomenalni", a ne "dobri". Bilić želi da Hrvatska dobije respekt kakav zaslužuje i to mu definitivno uspijeva.

Dakako, izjave ne bi bile od nikakve koristi da Bilićeva momčad to ne potvrđuje na travnjaku svojim izvedbama. Pobjeda protiv Njemačke učinila je mnogo za respekt Europe, ali i pobjeda rezervnog stava, pogled na ljestvicu gdje Hrvatska ima maksimalan učinak, učinit će mnogo za potvrđivanje tog respekta.

Oni koji poznaju nogomet taj respekt već imaju. Leo Beenhakker ustvrdio je nakon utakmice - Hrvati imaju fantastičan talent i sjajno igraju kao momčad. Nizozemski stručnjak istaknuo je ključnu stvar za "kolegu Bilića", ali i vjeru da će Bilić u tome uspjeti - zadržati sve igrače na istom kursu, na zajedničkom cilju do kojeg vodi samo momčadska igra, a ne pojedinačna.

U tome je Hrvatska bila prejaka za Englesku i Njemačku koje su zaista nogometne velesile, a koje su pale tri puta u tri nastupa protiv Hrvatske. To nije i ne može biti slučajno, i zato je Hrvatska, koliko god Turci tvrdili drugačije, u četvrtfinalu favorit.

Naravno, to ne znači baš ništa. U jednoj "kup" utakmici i Dugo Selo može svladati Dinamo, a kako tek ne bi jedna snažna reprezentacija mogla svladati drugu.

Ali da se mi bojimo Turaka? No way. Turci imaju puno DVD-a za pogledati do petka, a snimkama utakmica protiv Engleske i Njemačke mogu slobodno pridodati i ovu s Poljskom. Čisto da znaju što ih čeka na hrvatskoj klupi.

Uz briljantne navijače, koji će u Beču napraviti atmosferu kakvu ne možemo ni zamisliti, Bilićeva Hrvatska ima šansu za povijest. Do sada su nas navikli da takve redovito iskorištavaju, a čak i da sreća ovoga puta ne bude na strani "kockastih" - bit će dočekani kao junaci. Ništa drugo ne dolazi u obzir...