Luiz Felipe Scolari

Od trnja do zvijezda

Nakon što je glavninu svoje trenerske karijere proveo vodeći jedne od najvećih brazilskih klubova poput Gremia, Palmeirasa i Cruzeira, ali i bogate klubove s Bliskog Istoka, u ljeto 2001. Scolariju se pružila prilika kakva dolazi vjerojatno samo jednom u životu - voditi brazilsku reprezentaciju. Trenutak u kojem je preuzeo najspektakularniju momčad svijeta bio je, najblaže rečeno, težak. Nakon razočaravajućeg nastupa na Kupu konfederacija, prijašnjeg poniženja u finalu Svjetskog prvenstva 1998. (Francuska - Brazil 3:0) te senzacionalnog ispadanja u četvrtfinalu Copa Americe od Hondurasa, Seleçao je bio u rasulu.

Scolari je imao nesreću i da je protiv sebe imao najgoreg mogućeg neprijatelja - medije. Posljedica je to izbacivanja iz reprezentacije iskonske legende i ikone brazilskog nogometa - Romarija, ali i drugih radikalnih poteza koje je povlačio od prvog dana kako je sjeo na izborničku klupu.

Prve utakmice pod Felipaovom palicom nisu donijele očekivani pomak u igri tadašnjih viceprvaka svijeta. Ipak, uspjeli su spriječiti senzaciju i Svjetsko su prvenstvo izborili pobjedom u posljednjem kolu nad Venezuelom. Na Daleki istok otpraćen je s velikom skepsom i omalovažavanjem od strane medija. Bijes brazilske javnosti samo je pojačao nepozivanjem u reprezentaciju Márija Jardela - tadašnje europske Zlatne kopačke i strijelca 42 pogotka u 30 utakmica za lisabonski Sporting.

Došao je i lipanj 2002., nogometna ludnica je zahvatila cijeli svijet, a ono što je Seleçao demonstrirao u tih 30 azijskih dana ostat će zapamćeno kao jedno od najuvjerljivije osvojenih naslova svjetskog prvaka. U sedam utakmica ostvareno je sedam čistih pobjeda, a redom su padali Turska, Kina, Kostarika, Belgija, Engleska, ponovno Turska te u finalu Njemačka. No, Scolari je nedugo potom podnio ostavku objašnjavajući to prevelikim pritiskom i razočaravajućim reakcijama javnosti na njegov rad.

Što dotakne, pretvori u zlato

Čovjek s titulom svjetskog prvaka u životopisu nije morao dugo čekati na novi angažman. Portugal koji se pripremao za Euro u svom "dvorištu" jedva je dočekao Scolarijev razlaz s Brazilom i ponudio mu ugovor koji se ne odbija.

Iako pritisak javnosti nije bio tako jak kao u domovini, Luiz Felipe ponovno se morao suočiti s kritikama i sumnjama medija u njegove mogućnosti zbog loših rezultata Portugala u prijateljskim pripremnim utakmicama. Nakon šokantnog poraza od Grčke na otvaranju Eura, temperamentni Brazilac je iz prvog sastava izbacio šestoricu do tada standardnih, ali i pomalo ostarjelih igrača poput Luísa Figa i Fernanda Couta te u "kralježnicu" momčadi postavio igrače iz Mourinhova Porta, tadašnjeg aktualnog prvaka Europe.

Rezultati su odmah bili vidljivi. Portugal je zaredao s pobjedama te je pobjedama protiv Rusije i Španjolske izborio drugi krug. U četvrtfinalu pali su Englezi, u polufinalu Nizozemci, no u finalu ih je ponovno dočekao i porazio Otto Rehhagel i njegova Grčka.

Austrija i Švicarska kao oproštaj?

U predvečerje Svjetskog prvenstva u Njemačkoj portugalskog su izbornika britanski mediji već preselili na Otok kao Erikssonovog nasljednika, no Brazilac se sam povukao iz utrke i potpuno se posvetio pripremi svoje momčadi za SP. A tamo je Portugal ponovno učinio velike stvari.

Nakon savršenog učinka u skupini (pobijeđeni su Angola, Iran i Meksiko) te dobivenog rata protiv Nizozemske u najgrubljoj utakmici u povijesti Svjetskih prvenstava, na red je ponovno došla - Engleska. Bilo je to posljednje slavlje viceprvaka Europe na SP-u. Uslijedili su porazi od Francuske i Njemačke, no na kraju osvojeno četvrto mjesto najbolji je plasman Portugala nakon 40 godina i trećeg mjesta u Engleskoj 1966. godine.

Luiz Felipe Scolari ugovorom je za Portugal vezan do ljeta ove godine, a po završetku Eura u Austriji i Švicarskoj najavio je odlazak. Kakav god rezultat ostvario u lipnju na kontinentalnom summitu, to neće promijeniti činjenicu da je ovaj karizmatični i temperamentni Brazilac jedan od najvećih trenera današnjice. U četiri godine dovesti svoje momčadi do naslova svjetskog prvaka, viceprvaka Europe te još jednog polufinala mogu samo - najbolji.