Slaven Bilić

Slaven Bilić Hajdukovo je dijete koje je kaljenje prošlo u tadašnjem jugoslavenskom drugoligašu Šibeniku, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Paralelno igračkoj karijeri gurao je i fakultetske obveze i postao jedan od rijetkih svjetskih nogometaša s diplomom pravnika. Ipak, nogomet je bio prva i najveća od njegovih mnogih ljubavi.

Kao igrač Hajduka osvojio je zadnji Kup SFRJ i prvo prvenstvo Hrvatske 1992. godine. 1993. godine prelazi u redove Bundesligaša Karlsruhea, u njegovim najslavnijim trenucima u povijesti. Svlačionicu je dijelio s legendama njemačkog nogometa poput Thomasa Hässlera, Olivera Kahna i Mehmeta Scholla, gdje je postao prvi strani kapetan u povijesti kluba s kojim je ušao u polufinale Kupa Uefe.

Naslov najboljeg braniča Bundeslige i odlične igre u zadnjem redu hrvatske reprezentacije donijeli su mu nakon EP-a 1996. prijelaz u engleski West Ham. Bila je to tada najskuplja kupovina kluba iz istočnog Londona u njegovoj povijesti, a nakon godinu dana kupio ga je Everton, u kojem je proveo dvije sezone i bio najbolje plaćeni obrambeni igrač Premiershipa. Nakon SP-a u Francuskoj vratio se u Hajduk, gdje je završio igračku i započeo trenersku karijeru.

U sezoni 2001/02 na klupi Hajduka zamijenio je Nenada Gračana i osvojio 2. mjesto. 2004. je postavljen za izbornika U-21 reprezentacije, s kojom je osvojio prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, ali u dodatnim kvalifikacijama izgubio od Srbije i Crne Gore (1:3 u Beogradu, 1:2 u Velikoj Gorici) i ostao bez plasmana na EP. Ipak, iz tadašnje mlade reprezentacije Bilić je izvukao veliku korist, jer je dolaskom za kormilo A reprezentacije u ljeto 2006., u nju "preslikao" Eduarda, Ćorluku, Modrića i Vukojevića, priključivši ih već standardnom Niki Kranjčaru u stvaranju kostura nove reprezentacije za čitavo desetljeće.

Svoju posljednju "pravu" reprezentativnu utakmicu Slaven Bilić odigrao je 11. srpnja 1998. godine, protiv Nizozemske kad smo osvojili svjetsku broncu. Pokušao je još jednom, u rujnu 1999. godine utakmici protiv Irske koju smo dobili pogotkom Šukera u posljednjim trenucima, no izdržao je tek 45 minuta. Bilićevu inozemnu karijeru u 31. godini prekinule su ozljede i želja da igra za Hrvatsku u Francuskoj, pa makar i pod injekcijama.

Tadašnja žrtva za uspjeh hrvatske reprezentacije danas mu se isplaćuje. Još nekoliko godina igračke karijere koja je mogla biti i duža, kompenzirali su lijepi uspjesi za kormilom hrvatske nogometne reprezentacije, čiji je postao najmlađi izbornik u povijesti (nepunih 38 godina u trenutku preuzimanja).

U izborničkoj karijeri s Hrvatskom je pobijedio svjetske velesile poput Italije, Engleske i Njemačke, severeno je odveo Hrvatsku na EP u teškoj skupini s Engleskom i Rusijom i najvažnije od svega - formirao mladu i potentnu momčad koja će još dugo harati zelenim travnjacima.

Na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj Bilić je prekinuo hrvatsku "sušu" odvevši svoju momčad do četvrtfinala gdje je Hrvatska u dramatičnoj utakmici nakon jedanaesteraca ispala od Turske.

Nakon Eura, Bilić je s Hrvatskom krenuo u teške kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, što bi mu prema najavama trebao biti i posljednji mandat na klupi hrvatske selekcije.

Slaven Bilić je svojim neposrednim i iskrenim stavom i odnosom "kupio srca" hrvatskih navijača i postao jedna od najcjenjenijih osoba u hrvatskom sportu.