Torres i Mata u elitnom društvu igrača koji su osvojili Euro i Ligu prvaka u istoj sezoni

Fernando Torres i Juan Manuel Mata suigrači su iz engleskog Chelseaja koji su upravo postali europski prvaci, Torres po drugi put u karijeri. Osim toga, oni su ušli s klupe u finalu protiv Talijana te su postigli i pogotke, prvo El Nino na asistenciju Xavija, a zatim i mladić iz Murcije, baš na Torresovo dodavanje, nepune dvije minute nakon što je ušao u igru. No, ono što je uz to njima pošlo za nogom jest osvajanje i Lige prvaka u istoj godini, a igrača s tim dostignućem nema mnogo.

U pobjedi Španjolske nad Italijom od 4:0 u finalu najprestižnijeg europskog nogometnog natjecanja, Fernando Torres poentirao je u drugom poluvremenu nakon što je ušao s klupe, i time je postao jedini igrač u povijesti tih europskih smotri koji je pogađao u dva finala. Prije četiri je godine donio prvi naslov europskih prvaka Španjolskoj nakon 44 godine golom Njemačkoj za konačnih 1:0 svoje ekipe.

Ove je sezone proživljavao neke od najtežih trenutaka u karijeri jer je igrao vrlo loše u dresu Chelseaja, no, na kraju je uspio osvojiti Ligu prvaka u čemu je imao važnu ulogu jer je izbacio Barcelonu svojim pogotkom u uzvratu polufinala. Isto tako je bio važan i u reprezentativnom dresu srušivši Irce dvama pogocima u skupini te zabivši u finalu za 3:0 i konačno odlučivanje pobjednika. U 87. minuti je dodao Mati za 4:0 čime je zaključio jednu tešku, polariziranu i mukotrpnu, ali vrlo uspješnu sezonu.

Prije njih dvojice je jedini Španjolac koji je osvojio Euro i Ligu prvaka u istoj sezoni bio Luis Suarez. Imenjak današnjeg perspektivnog i ekscentričnog urugvajskog napadača Liverpoola davne je 1964. godine pomogao Interu iz Milana na putu do titule najboljeg kluba Starog kontinenta, a s reprezentacijom je iste godine osvojio prvi španjolski trofej Henrija Delaunaya.

Suarez je bio prvi nogometaš s ovakvim pothvatom, a sljedeći kojima je to uspjelo bili su Nizozemci Hans van Breukelen, Barry van Aerle, Gerald Vanenburg i legendarni "bombarder" Ronald Koeman 24 godine nakon Španjolca. Četiri Nizozemca bili su članovi slavne generacije pod vodstvom tvorca "Totalnog nogometa" Rinusa Michelsa, koja je osvojila Euro 1988. godine protiv SSSR-a, a nedugo prije toga su s PSV-om iz Eindhovena osvojili tadašnji Kup prvaka pobijedivši Benficu.

Njihov suigrač Wim Kieft također je osvojio taj Kup prvaka 1988. godine, ali je ostao izvan momčadi u finalu Nizozemske za koju je tada igrao. Isto se nedavno dogodilo i još uvijek aktivnom Francuzu Nicolasu Anelki koji je 2000. godine osvojio Ligu prvaka s Real Madridom, ali nije nastupio u finalu njegove Francuske koja je golom Davida Trezegueta uzela pokala namijenjen europskim prvacima.

Poseban je u toj priči i legendarni "čupavi" Francuz Christian Karembeu, suigrač Nicolasa Anelke iz Madrida. On je iste godine ostao neiskorištena zamjena u oba finala - i u Ligi prvaka koju je osvojio Kraljevski klub i u finalu Eura u kojem su slavili Galski pijetlovi.

Igrača koji su iste godine gubili u finalima EP-a, a pobjeđivali u finalima Lige ili Kupa prvaka ima čak deset. Naravno, među njima se moraju naći i Nijemci, a oni su po ovim kriterijima Sepp Maier, Hans-Georg Schwarzenbeck, Uli Hoeness i Kaiser Franz - 1976. godine su osvojili Kup prvaka s Bayernom, dok su u finalu Eura bili poraženi od Čehoslovačke. Druga je "šestorka" portugalska iz 2004. godine. Portovi Ricardo Carvalho, Paulo Ferreira, Nuno Valente, Costinha, Maniche i Deco su pod trenerskom "palicom" Special Onea Josea Mourinha šokantno i iznenađujuće uzeli Ligu prvaka protiv Monaca Dade Prše. No, na domaćem su terenu na Euru sa Scolarijem golom Angelosa Charisteasa poraženi u finalu Eura te su tako ostali bez famozne dvostruke krune.