Predstavljamo Furiju, momčad od milijardu eura

Real Madrid nedavno je osvojenim 15. trofejem prvaka Europe još malo učvrstio svoj status najuspješnijeg kluba na svijetu. Mnogi se navijači neće složiti s tom tvrdnjom, posebno oni najvećeg rivala Barcelona, ali neutralan promatrač ne može osporiti da su oba španjolska velikana sam vrh svjetskog klupskog nogometa.

Igraj na Euro 2024 na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Logično je da država iz koje dolaze ponajveći klubovi ima jaku ligu i jaku reprezentaciju. Španjolska je uvijek u redu prvih favorita i u svojim vitrinama ima tri naslova prvaka Europe, jedan naslov prvaka svijeta i jednu Ligu nacija. Ipak, Furija dugo nije pratila razinu svojih klubova, ali je u vrlo kratkom razdoblju sve naplatila s kamatama.

Favoriti bez rezultata i zlatna generacija

Španjolska nije nastupila na prvom Mundijalu u Urugvaju, ali je četiri godine kasnije u Italiji. Tamo je stigla do četvrtfinala, a 1950. u Brazilu je završila četvrta. Kraljevski klub je u pedesetima dominirao klupskim nogometom, ali španjolska je u tom desetljeću propustila dva velika natjecanja. U šezdesetima je dva puta zaustavljena u grupnoj fazi, a tek je 1982. na domaćem terenu uspjela proći skupinu.

Ni tamo nije pretjerano daleko stigla. Četvrtfinale je do svjetskog naslova 2010. godine, ali i nakon njega, ostala nepremostiva prepreka. Na Europskim prvenstvima situacija je nešto drugačija, a uspjeh na Euru 2008 dao je vjetar u leđa za Mundijal dvije godine kasnije.

Španjolci su do prvog naslova prvak Europe stigli već na drugom izdanju kontinentalne smotre. Na prvom 1960. nisu nastupili, a četiri godine kasnije bili su domaćini te preko Mađarske i Sovjetskog Saveza stigli do trofeja. U Francuskoj 1984. u finalu su bolji bili Platinijevi Pijetlovi.

Na Euru 2008 Tiki-taka je promijenila nogomet, Barcelona je udarila temelje i četiri godine španjolske vladavine svjetskim nogometom je započelo, a u tom razdoblju Furija je osvojila sve. Nakon naslova 2008., 2010. i 2012., Španjolci su se vratili u prosjek, a svijetla točka je prošli Euro na kojem su zaustavljeni od Italije u polufinalu nakon jedanaesterca.

Put do Njemačke

Španjolci su nakon Eura pod Luisom Enriqueom nastavili odličnu formu i u Ligi nacija. U skupini sa Švicarskom, Portugalom i Češkom nisu najbolje krenuli s dva remija, ali su se uzdigli i pobjedom u posljednjem kolu protiv Portugala osigurali drugi uzastopni nastup na Final Fouru.

Prije toga na red je došlo Svjetsko prvenstvo, a Španjolci su na startu pregazili Kostariku i remijem protiv Njemačke u drugom kolu praktički riješili pitanje prolaska skupine. Po svom dobrom starom običaju odlučili su se u posljednjem kolu kalkulirati i porazom od Japana izbjeći Brazil u četvrtfinalu.

U osmini finala išli su na Maroko, a tamo su, kao i četiri godine ranije u Rusiji, kao veliki favoriti ispali na jedanaesterce. Sve se to Španjolcima vratilo u lipnju prošle godine kad su zahvaljujući raspucavanju s bijele točke protiv Hrvatske stigli do naslova u Ligi nacija. Tu je reprezentaciju već preuzeo Luis De La Fuente.

Furija je dobila veliku dozu samopouzdanja, u preostalih šest utakmica kvalifikacija za Euro poigrala se sa svojim protivnicima i bez problema osvojila prvo mjesto. Kolumbija je u ožujku zaustavila pobjednički niz, a Brazil se na Bernabeu poraza spasio u zadnjim sekundama.

Španjolci su pripreme za Njemačku odlučili odraditi kod kuće protiv dvije slabašne reprezentacije. Susjednu Andoru i Sjevernu Irsku ispratili su s pet komada i tako u pobjedničkom raspoloženju čekaju okršaj s Hrvatskom.

Malo mi, malo oni

Deset puta do sad igrale su Španjolska i Hrvatska. Gotovo 20 godina trebalo je proći da se Vatreni s Furijom sastanu u natjecateljskoj utakmici, a čini se da je nakon toga više ne mogu izbjeći.

Jedna od prvih velikih pobjeda hrvatske reprezentacije dogodila se upravo protiv Španjolske. Vatreni su tada svijetu još uvijek bili nepoznati, a u ožujku 1994. u Valenciji su pogotcima Roberta Prosinečki i Davora Šukera s 0:2 srušili reprezentaciju iz samog svjetskog vrha.

Pet godina kasnije u Sevilli je odigran drugi prijateljski susret, a tada su već svi čuli za malu Hrvatsku koja je u Francuskoj stigla do svjetske bronce. Vatreni su bili na prijelazu generacija, a Furija se osvetila i slavila s 3:1. Šuker je postigao jedan od svojih 45 golova u kockastom dresu.

Godinu dana kasnije odigran je susret bez golova, a 2006. izabranici Zlatke Kranjčara poraženi su s 2:1 uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj. 2012. na Euru dogodio se prvi susret na velikim natjecanjima. U grupi gdje su još bile smještene Italija i Irska, Hrvatska i Španjolska u dvoboj posljednjeg kola ušle su s istim brojem bodova.

Španjolcima je zbog bolje gol razlike odgovarao remi bez golova, a Vatreni su se tada aktualnim prvacima svijeta suprotstavili vrlo organiziranom igrom. Nekoliko sudačkih previda, promašen zicer Ivana Rakitića i gol Jesusa Navasa u posljednjim minutama, izbacili su Hrvatsku s turnira, a Furija je otišla do samog kraja.

Četiri godine kasnije ždrijeb je ponovno ove dvije reprezentacije spojio u istu skupinu, a međusobni susret ponovno je bio u zadnjem kolu. Hrvatska je ovog puta pobijedila s 2:1 i osvojila prvo mjesto, iako su obje reprezentacije već imale osiguranu osminu finala. Nikola Kalinić i Ivan Perišić jedan su drugome asistirali, a Danijel Subašić je obranio jedanaesterac Sergiju Ramosu.

Hrvatska je 2018. ostvarila najveći uspjeh u povijesti osvojivši drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu, a samo dva mjeseca kasnije u Elcheu je protiv Španjolske doživjela najteži poraz od svoje samostalnosti. Furija je slavila sa 6:0 u prvom kolu Lige nacija, ali Vatreni su se u Zagrebu vrlo brzo revanširali i pobijedili s 3:2.

Andrej Kramarić i Tin Jedvaj srušili su Furiju, na tada još cijelom maksimirskom stadionu, u sudačkoj nadoknadi. Sučev dodatak obilježio je i susret u osmini finala prošlog Eura. Hrvatska je gubila 3:1, a onda je “luđačkom“ igrom u posljednjih pet minuta stigla do produžetka. Džokeri s klupe Mislav Oršić i Mario Pašalić donijeli su ogromnu radost, koja je nažalost trajala samo nekoliko minuta.

Kramarić je promašio zicer na početku produžetka, a Dani Olmo je s dvije asistencije zavio u crno državu u kojoj je nogometno stasao. Još jedan bolni poraz desio se prošle godine u finalu Lige nacija.

Hrvatska je poražena na jedanaesterce, nakon 120. minuta borbe bez golova. Možda će u Njemačkoj, u ovom nizu. treća biti sreća.

Noge vrijedne milijardu eura

De La Fuente je na prvenstvo poveo 26 igrača. Njihova vrijednost je 965 milijuna eura što ih smješta na četvrto mjesto najskupljih momčadi na turniru. Prosjek godina je 27 što Furiju stavlja na 11. mjesto po starosti. Ekipu u najboljim godinama predvodi kapetan Alvaro Morata.

Napadač Atletico Madrida debitirao je prije deset godina, a u 73 nastupa zabio je 35 golova. Španjolci su nerijetko igrali bez pravog napadača, ali izbor kapetana čini se znači da će 31-godišnji Španjolac ovoga puta biti neprikosnoven u vrhu napada.

Prvi vratar je i dalje Unai Simon. David Raya imao je odličnu sezonu u Arsenalu, primio je najmanje golova u Premier ligi, ali Simon ima 40 nastupa i zacementiran status na golu.

U posljednjoj liniji ima nekih otvorenih pitanja, ali Robin Le Normand, branič Real Sociedada, morao bi biti siguran starter. Partner bi mu trebao biti kapetan Reala Nacho Fernandez ili suigrač Marcela Brozovića, Aymeric Laporte.

Daniel Carvajal drži desnu stranu obrane, a zamjena mu je 38-godišnji Jesus Navas. Alejandro Grimaldo trebao bi dobiti prednost na lijevom beku ispred Marca Cucurelle, a u veznoj liniji leži najveća snaga.

Rodri je srce reprezentacije kao što je to i u Manchester Cityju, a Pedri i Fabian Ruiz donose dinamičnost i svoje specifične kvalitete. Lamine Yamal ima samo 16 godina, nosioc je igre u Barceloni i najopasnija napadačka prijetnja u reprezentaciji.

Na lijevom krilu može nastupiti bilo tko od četvorke Nico Williams, Mikel Oyarzabal, Dani Olmo i Ferran Torres. Bivši igrač Dinama najbolje kotira, ali ima stalnih problema s ozljedama i pitanje je hoće li u turnir ući potpuno spreman.

Španjolska ne vrvi zvijezdama kao u svojim najjačim danima, ali ima vrlo zanimljivu ekipu. Kladionice ju vide kao četvrtog favorita, ali De La Fuenteova momčad bi isto tako vrlo lako mogla zapeti i u grupi.

Španjolci su na prošlim prvenstvima imali problema s realizacijom, u posljednje vrijeme taj je problem, čini se, nestao, ali grupa je vrlo nezgodna i Španjolcima ni u jednom susretu neće biti lako. Relativno mlada reprezentacija ima vrlo visok plafon, ali do njega mora doći klizavim stubištem koje vrvi zamkama.