Totalni nogomet i Van Bastenov gol za pamćenje

Kada govorimo o Europskim i Svjetskim prvenstvima i sjećamo se sjajnih ekipa koje su osvajale naslove ili su plijenile svojom igrom, ali u tome nisu uspjele, nemoguće je zaobići Nizozemsku. Kolijevka modernog, totalnog nogometa, koji je u sedamdesetim godinama promijenio igru, gotovo uvijek je sudionik završnice velikih natjecanja i jedan od favorita.

Igraj na utakmice Eura 2024 na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Oranje ne spadaju u onaj prvi ešalon najvećih reprezentacija, često ih se podcjenjuje, posebno primjerice u usporedbi s Engleskom, a da su se stvari koji puta malo drugačije odvile možda tome sigurno ne bi bio slučaj. Nizozemci su tri puta zaustavljeni u finalu Svjetskog prvenstva, sjajne generacije dolazile su vrlo blizu, ali te 1988. u Njemačkoj uspjeli su otići do kraja.

Tvorac totalnog nogometa

Johan Cruyff i Pep Guardiola smatraju se revolucionarima igre. Cruyff je igru mijenjao najprije kao igrač, a onda i kao trener. Guardiola je Barcelonu digao u neviđene visine, a s Manchester Cityjem pobjeđivanje i osvajanje učinio nikad lakšim. Ipak, jedan drugi čovjek započeo je revoluciju sedamdesetih godina koja je udarila temelje nogometa kakvog poznajemo.

Rinus Michels imao je sjajnu karijeru kao napadač. Za Ajax je zabio više od sto golova, ali veći je utjecaj ipak imao kao trener. Od 1965. do 1971. godine udarao je temelje nezaustavljivog Ajaxa koji će u sedamdesetima pokoriti Europu i nizozemski nogomet dovesti na svjetskih vrh.

U šest godina, osvoji je četiri prvenstva, tri kupa, prvo finale Kupa prvaka je izgubio, ali 1971. donio je klubu prvi naslov prvaka Europe, a zatim je otišao u Barcelonu. Tamo mu se dvije godine pridružio i Cruyff, a nizozemski dvojac revolucionarnim je razmišljanjem katalonski klub uzdigao na neku novu razinu.

Michels je u dva mandata vodio Ajax i Barcelonu, ali čak četiri puta je sjedao na mjesto izbornika nizozemske reprezentacije. Nizozemci su sudjelovali na dva prvenstva 1934. i 1938., ali onda su gotovo 40 godina izbivali s velikih natjecanja. Sve do 1974. kada su predvođeni Michelsom i Cruyffom stigli do finala Mundijala u Zapadnoj Njemačkoj.

U finalu protiv domaćina su poveli, golom iz kaznenog udarca koji je uslijedio direktno nakon što je lopta krenula s centra. Nizozemci su imali prvi posjed, a Nijemci su loptu prvi put taknuli nakon što su već bili u zaostatku. Elf je uspio okrenuti i srušiti Oranjama snove o naslovu prvak svijeta, a isto je četiri godine kasnije učinila Argentina.

Michelsa i Cruyffa tada nije bilo na prvenstvu, a hrabri Nizozemci pali su tek u produžetku protiv Argentine koja je pod vojnim režimom na domaćem tlu jednostavno morala osvojiti svoj prvi naslov. Legendarni trener vratio se na klupu 1986. i zatekao generaciju koja je jednostavno morala uspjeti.

Dvije Zlatne lopte

Marco van Basten, Ruud Gullit, Frank Rijkaard i Ronald Koeman. To su imena u svijetu nogometa za koje je svaki iole prosječni pratitelj morao čuti, a svi su oni zajedno igrali u reprezentaciji koja je uspjela postati prvakom Europe. Trojica prvospomenutih igrali su zajedno u Milanu koji je tada bio neprikosnoven u klupskom nogometu.

Gullit je na Euro doputovao kao aktualna Zlatna lopta, a Van Basten je bio pun motiva da pokaže svoju kvalitetu. Nizozemci su na turniru u Njemačkoj startali slabo. SSSR ih je porazio u prvom kolu i više nisu imali pravo na kiks u grupnoj fazi. U drugom kolu čekao je Gary Lineker i njegova Engleska. Gordi Albion je puno bolje ušao u susret i Nizozemsku je u dva navrata spašavao okvir gola.

Ipak, u 44. minuti ukazao se Marco Van Basten. Lineker je asistirao Ryanu Robsonu za izjednačenje, ali to je bio dan buduće trostruke Zlatne lopte koja je s dva gola srušila Engleze i donijela 3:1 pobjedu. Irska i Nizozemska su međusobnim ogledom u posljednjem kolu odlučivali o putniku u polufinale.

Ircima je bio dovoljan bod, a njega su u svojim rukama imali do 82. minute kada Wim Kieft na asistenciju Ronalda Koemana donosio Oranjama pobjedu i drugo polufinale Eura.

U polufinalu protiv domaćina Njemačke vratila su se sjećanja na 1974. godinu, ali ovoga puta Nizozemci su bili ti koji su se posljednji smijali. Lothar Matthäus donio je Nijemcima prednost iz kaznenog udarca u 55. minuti, a u 74. Koeman je, također s bijele točke, vratio stvari na početak. Sve je vodilo ka produžetcima, a onda se Van Basten genijalno snašao i pogodio za finale i osvetu generacije iz sedamdesetih.

Gol stoljeća

Finale je bilo repriza prvog kola. Nizozemska i SSSR odlučivali su o prvaku Europe, a Sovjeti su imali psihološku prednost jer su Nizozemce već porazili na turniru. Oni su u polufinalu izbacili Italiju, a u grupi su ostali neporaženi. Ipak prvenstvo u Njemačkoj bilo je suđeno Nizozemcima kojima je naslov prvaka Europe stigao kao nagrada za sve što su dali nogometu, a što im je on u prošlosti oduzimao.

Van Basten je u 33. minuti glavom asistirao natrčalom Gullitu koji je u pravom trenutku zabio svoj prvi gol na prvenstvu i doveo Oranje u vodstvo.

54. minuta finala na Olimpijskom stadionu u Münchenu bit će zauvijek zapamćena. Arnold Mühren uputio je centaršut, a Marco Van Basten zabio jedan od najljepših golova u povijesti. Iz nemogućeg kuta, zahvatio je, iz prve, loptu volejem i poslao je u mrežu Rinata Dasajeva.

Hans van Breukelen obranio je u 60. minuti kazneni udarac Igoru Belanovu, nedopustivši tako Sovjetima da se vrate u igru.

Nizozemska je nakon 1988. godine tri puta zaustavljena u polufinalima Eura, dva puta u istoj fazi Svjetskog prvenstva, a 2010. je izgubila svoje treće finale Mundijala.

Posljednjih godina Nizozemci više nisu u samom vrhu, ali se polako vraćaju. Prvenstvo u Njemačkoj budi stare uspomene i daje nadu da će neko iz nove generacije ponoviti jedinstveni uspjeh jedne od najnesretnijih reprezentacija u povijesti.