Aberdeen - život na sjeveru

Aberdeen leži na istočnoj obali Škotske, smješten između ušća rijeka Dee i Don u Sjeverno more. To je najsjeverniji veliki grad u Škotskoj s 200 000 stanovnika. Sjevernije, od većih naselja, leži još samo Inverness koji sa svojih 40 000 stanovnika nije baš neki veliki grad. Sto kilometara južno niz obalu je Dundee, a još stotinjak kilomatara niže je Edinburgh kao istočna točka pojasa Edinburgh – Glasgow u kojem živi većina stanovništva Škotske i gdje se stvari u zemlji zapravo i događaju.

U zaleđu Aberdeena nema ničeg, to je čuvena Škotska visoravan, rijetko naseljeno područje, mitsko mjesto škotskih narodnih priča, kiltova, gaelica, škotskih klanova, mjesto gdje su ovce pojele ljude i gdje se danas može voziti kilometrima, a da se ne naiđe ni na jednog čovjeka.

Izoliranom od svega, u Aberdeenu se stoljećima nije događalo ništa posebno. Netko bi podigao tvrđavu, netko drugi bi je srušio. Došla bi kuga, pa neka vojska. Pa bi oboje otišli. Živjelo se od ribe i od kvalitetnog kamena iz unutrašnjosti, tako da su mnoge zgrade ne samo u gradu, već širom Otoka (čak i zgrada parlamenta u Londonu) izgrađene od kamena koji je došao preko Aberdeena, pa je grad dugo bio poznat kao Granite City.

Slično je bilo i s lokalnim nogometnim klubom. Osnovani 1903., dijelili su sudbinu svih ostalih škotskih klubova – biti pratilja Old Firm dvojcu Celtic-Rangers. Aberdeen je osvojio jedan naslov prvaka 1955. godine, a sljedeće sezone su bili drugi. Uspjeli su osvojiti dva kupa i jedan Liga kup.

Europski Dubai

Nakon Drugog svjetskog rata, iscrpljena i osiromašena Imperija se povlačila iz kolonija i trebalo je tražiti nova rješenja što se tiče energetike, pa su krenula prva istraživanja nalazišta nafte u Sjevernom moru. Otkrilo se da su nalazišta velika, a budući je Aberdeen bio grad najbliži otkrivenim nalazištima, naftni biznis se preselio u grad koji je tako sedamdesetih doživio pravu ekonomsku revoluciju. Došla je i Kraljica, pritisnula tipku u središtu British Petroleuma i eksploatacija nafte je krenula. Preko 200 kompanija i tisuće radnika su došli u grad. Odjednom je Aberdeen postao naftna prijestolnica Europe.

Naftni boom je donio ekonomski uzlet gradu, standard stanovnika se jako podigao i do tada pospana škotska provincija je postala prosperitetno mjesto. I danas je otprilike četvrtina stanovništva grada vezana u naftni biznis.

U samom nogometu se stvari nisu puno mijenjale, osim što je lokalni stadion Pittodrie već sedamdesetih postao prvi stadion na Otoku koji je imao samo sjedeća mjesta. Većina mjesta na stadionu su bila natkrivena. Nije bilo nikakve žice ni drugih pregrada između tribina i igrališta. Nezamisliv luksuz za ono doba.

Fergusonov Aberdeen

Lokalni prvoligaš bio je solidna ekipa, tu i tamo iznenadila u kupu, povremeno završila i u TOP 5, ali sve skupa daleko od neke velike prijetnje. I onda je na ljeto 1978. u klub doveden tada 37-godišnji Alex Ferguson. Čovjek s jednom jedinom konkretnom idejom i zadaćom: skinuti prokleti Old Firm s trona.

Iako se nalazi u gradu koji je središte naftnog biznisa, FC Aberdeen uvijek je ostao klub skromnih financijskih mogućnosti. Početna Fergusonova plaća je bila 12 000 funti godišnje. Tražio je Mercedes kao bonus za potpis, ali je dobio samo Rover.

Jedan od prvih poteza, tako fergusonovskih, bio je to da je Aberdeen pokrenuo vlastiti skautski centar usred Glasgowa. Bio je to prst upozorenja velikim klubovima da više neće dolaziti u Aberdeen i skautirati mlade talente, a da Aberdeen neće raditi to isto u njihovom dvorištu. Slijedila je neprestana borba protiv po njemu neobjektivnih medija iz Glasgowa koji nisu cijenili uspjehe kluba iz provincije.

Za 70 000 funti je doveden napadač McGhee iz Newcastlea i Ferguson je počeo raditi. Nakon dvije godine postao je prvak Škotske. Na golu je priliku dobio mladi Jim Leighton, stoperski dvojac su činili Willie Miller i Alex McLeish, u sredini je paradirao Gordon Strachan, a uskoro je kao lijevo krilo doveden Peter Weir. Sve u svemu, doveo je dva igrača. Ostatak ekipe je naslijedio. Svi su bili Škoti.

Slijedio je nastup u Kupu prvaka 1980./81. i tu su naletjeli na zid. Ukupnih 0:5 protiv Liverpoola je otvorilo oči ne samo Fergusonu da mora još puno raditi na izgradnji kontinentalno uspješne ekipe, već su i Liverpoolovi navijači prilikom gostovanja na Pittodrieu upozorili na sebe svojim ponašanjem i za navijače ekstravagantnim odijevanjem. Kopirajući viđeno na tribinama i oko stadiona, tako je nastala jedna od najopasnijih navijačkih ultras skupina u Europi osamdesetih - Aberdeen Soccer Casuals.

Aberdeen je sljedećih godina bio gotovo nezaustavljiv: osvojio je još dva naslova prvaka Škotske, četiri škotska kupa i još jedan Liga kup i na taj način definitivno slomio dominaciju Old Firma. Glavna ulica u gradu, Union Street, je često bila zatvorena zbog pobjedničkih parada nogometaša.

Demolicija od strane Liverpoola je nekako zaboravljena, pa su u Europi sezone 1982./83. osvojili Kup kupova nakon legendarnih utakmica protiv Bayerna u četvrtfinalu i protiv Reala u finalu u Goteborgu. Sljedeće godine bili su na putu da obrane taj naslov, ali ih je u neizvjesnom polufinalu zaustavio Porto. Iz momčadi su otišli Strachan u Manchester United i McGhee u Njemačku i Ferguson je polako počeo shvaćati da je s Donsima dostigao maksimum. Ponovimo, svi uspjesi su došli uz minimalna ulaganja, a u momčadi su igrali samo Škoti. Nezamislivo u današnje vrijeme.

Zov Engleske bio je sve jači, bio je u ozbiljnim kombinacijama za trenera Tottenhama i Arsenala, ali u jesen 1986. završio je na Old Traffordu zato jer je to, po njegovim riječima, "najveći izazov u nogometu". Prebacio se na sljedeću konkretnu zadaću: skinuti prokleti Liverpool s trona!

Puno smo prostora posvetili Fergusonovim godinama, ali što da se radi kad im je to najsjajnije razdoblje. Nakon njegovog odlaska, Aberdeen nije doživio strmi pad. U sljedećim sezonama osvojeno je još nekoliko domaćih kupova, nerijetko su osvajana druga mjesta, ali uvijek im je nešto nedostajalo za sam vrh. Pravi pad je uslijedio devedesetih i početkom novog stoljeća, kada su često završavali u donjem dijelu ljestvice. U sezoni 1999-2000 su završili na posljednjem, desetom mjestu i od ispadanja ih je spasilo samo proširenje lige na 12 klubova.

Bez obzira na sve, Aberdeen je klub koji ne mijenja trenere često, tako da su na klupi od 2004. do danas sjedila samo četiri trenera. Od 2013. godine, trener Aberdeena je Derek McInnes. U njegovom razdoblju se klub nametnuo kao drugi klub u zemlji. Naravno, najvećim dijelom to je zasluga Rangersovog izbacivanja u niže lige i njegovog vrlo polaganog oporavka. Celtic je nedodirljiv u ligi, a Aberdeen, iako redovito drugi, mu se nikad nije uspio približiti na manje od devet bodova zaostatka na kraju sezone. Neke stvari je u Škotskoj skoro nemoguće promijeniti.