Deklarirani desničari i nasljednici mitskih Makabejaca: tko to u Bačkoj Topoli dočekuje Dinamo?

Međutim, ne treba naravno podcijeniti ni njihovih 26 naslova u prvenstvima Izraela. Uostalom, već je globalno poznat termin "makabizacija", koja u sportskim okvirima znači apsolutnu dominaciju, uzastopne naslove.

Maccabi je, naravno, puno više od sporta, prava institucija i ambasador Izraela u daleko širim "okvirima", stoga se i proteklih tjedana našao u središtu ciklone, prije svega s političkim backgroundom, jer se na sva zvona najavljivala suspenzija i izbacivanje iz Europske lige zbog poznatih događaja u Gazi. Barem zasad, ništa od toga.

Sportsko društvo utemeljeno je 1906. godine (najstariji klub u današnjem Izraelu), u Jaffi, što je zapravo luka Tel Aviva, a ime nosi po slavnom plemenu Makabejaca (od hebrejskog "čekić"). Njihovi ustanci opisani u Bibliji, a hrabrost, odlučnost i pobjede iz antičkih vremena bile su inspiracija osnivačima.

A koliko je Maccabi zapravo reprezentant i zaštitni znak Izraela svjedoči i Davidova zvijezda u grbu, kao simbol judaizma. Pritom treba znati da u vremenu osnovanja Maccabi je imao još bitniju ulogu, jer tad nije postojao Izrael, već je Tel Aviv tad bio dio Otomanskog imperija, a potom i u sastavu Palestine pod britanskim protektoratom, sve do utemeljenja izraelske države 1948. godine.

Taj identitet građen evo 119 godina traje i danas, štoviše, navijači "Maccabi Fanatics" poznati su po desničarskim, konzervativnim stavovima, kažu upućeni da su vrlo bliski premijeru Netanyahuu, a navodi se čak i da ih lider koristi kao neku vrstu privatne policije na antidemonstracijama protiv oporbe (nasuprot Maccabiju, lokalni rivali iz klubova zvanih Hapoel, što znači radnik u slobodnom prijevodu, na drugoj su strani političkog spektra). Fanatics su dospjeli na naslovne stranice prošle godine, prilikom gostovanja Maccabija u Amsterdamu, gdje su palili palestinske zastave na glavnom trgu Dam i sukobljavali se sa lokalnim muslimanskim stanovništvom. Ostalo je puno kontroverzi oko tog događaja, prema nekima su "makabejci" bili agresori, a prema drugima – žrtva.

Recentno, zlatno doba uspjeha Maccabija se neraskidivo veže za lik i djelo Mitchella Goldhara. Kanadski biznismen, naravno, židovskog porijekla (čije se bogatstvo procjenjuje na 2.6 milijardi dolara, od 2009. godine je vlasnik kluba, prava alfa i omega. Goldhar je vlasnik SmartCentres, tvrtke za nekretnine koja je razvila trgovačke centre s Walmartom. Za vrijeme njegovog mandata, Maccabi je postigao najveće uspjehe na samo na domaćoj sceni, nego je nastupio i u grupnim fazama sva tri UEFA natjecanja: Lige prvaka, Europske lige i Konferencijske lige. Uspjehe potpisuje i Jordi Cruyff, sin legendarnog Johana, koji je bio sportski direktor od 2012. do 2018. godine. Na klupi Maccabija, kroz cijelo desetljeće 90-ih prošlog stoljeća, sjedio je i svakako najpoznatiji izraelski stručnjak svih vremena, Avram Grant, kasniji kormilar Chelseaja, Portsmoutha i West Hama.

Današnji trener Maccabija je, pak, Žarko Lazetić, mlađi brat znatno poznatijeg nekadašnjeg srpskog nogometaša Nikole. U igračkoj karijeri nije baš daleko dogurao, a u trenerskoj se afirmirao u mlađima kategorijama Partizana. Vrhunac je dosegao dok je tri godine vodio TSC, dakle, klub na čijem će se, zaista lijepom, modernom "stadiončiću" u Bačkoj Topoli igrati susret protiv Dinama, a lani je u debitantskoj sezoni na klupi Maccabija uzeo prvi naslov prvaka i Kup.

U kvalifikacijama ovog ljeta Maccabi je ispao od Pafosa na putu prema Ligi prvaka, ali zato je poslije toga preskočio obje prepreke osiguravši grupnu fazu Europske lige, eliminiravši Hamrun, a onda i Dynamo Kijev. Nadajmo se da će to i ostati jedini Dinamo kojeg je uspio nadmašiti ove sezone.