Dvoboj protiv Celte Vigo bit će poseban za Zvonimira Bobana, koji je ondje igrao prije 24 godine

Saturnino Vazquez Garcia, čovjek koji je 25 godina u Celti bio zadužen za opremanje treninga, pričao je o Zvonimiru Bobanu prije tri godine za La Voz de Galiciju te bivšu Dinamovu desetku opisao sljedećim riječima:

“Bio je ovdje kratko, ali pokazao se kao izvrstan mladić s nevjerojatnom predanošću.“

S Bobanom je bio na treninzima tijekom 77 dana koliko je hrvatski vezni igrač proveo ondje, a i danas neki navijači u sjevernoj pokrajini Galiciji krive tadašnjeg trenera Víctora Fernándeza za to. Drugi pak govore kako je Hrvat otišao diskretno ne stvarajući probleme.

Boban je stigao u lučki grad Vigo početkom kolovoza 2001., tri godine nakon što je kao kapetan predvodio Hrvatsku do osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. U Celtu je došao sa statusom zvijezde, što dokazuje njegova prethodna karijera u Milanu s kojim je četiri puta bio prvak Italije, a 1994. i prvak Europe.

Tadašnji Celtin predsjednik natuknuo je da bi mogao objesiti kopačke o klin u Vigu. Tako je i bilo, ali ono što nitko nije očekivao jest da će se to dogoditi nešto više od dva mjeseca kasnije.

“Ne mislim da imam mjesta u ovoj momčadi iz taktičkih razloga“, rekao je Boban na svojoj oproštajnoj konferenciji za novinare. Dodao je da nije sretan, osim ako nije protagonist. “Došao sam ovdje raditi velike stvari i ne želim biti problem. Gubim puno novca, ali čuvam svoj ponos“, dodao je.

Boban je odigrao 462 minute u sedam utakmica: četiri u španjolskoj ligi, dvije u Kupu UEFA i onoj koja će označiti kraj njegove karijere, utakmici Kupa Kralja. U toj posljednjoj utakmici u mjestu Lemoni igrao je petnaest minuta tijekom produžetka. Tako se ime tog skromnog kluba, protivnika Celte u osmini finala, i njegovog stadiona Arlonagustije, upisalo u prošlost hrvatskog nogometaša. Pet dana kasnije objavio je odluku o odlasku. Dan prije utakmice napunio je 33 godine.

Momčad je proslavila pobjedu od 3-2 nad Lemonom, a samo je Boban znao da je to oproštaj. Suigrači poput Karpinyja Giovanelle imali su razumijevanja za njegovu odluku, ali su bili tužni, tvrdeći da se vrlo dobro integrirao i da ima čime doprinijeti na terenu.

Boban je otišao jasno dajući do znanja da je to kraj njegove igračke karijere, da se povlači, ali i da će ostati uključen u sport, koji je opisao kao svoju "drogu". To se pokazalo točnim jer i prije nego je ove godine postao predsjednik Dinama, kluba u kojem je profesionalno debitirao, nikada nije prekinuo vezu s nogometom.

Jedna od prvih stvari koje je učinio nakon umirovljenja bila je upis na sveučilište, a kasnije i diploma iz povijesti, no okušao se u svijetu sportskog novinarstva, kako u tiskanim medijima tako i kao televizijski komentator. Nakon toga, 2016. godine, imenovan je zamjenikom glavnog tajnika Fife, dužnost koju je obnašao tri godine do ostavke kako bi se pridružio drugom od svojih bivših klubova, AC Milanu, gdje je nekoliko mjeseci bio sportski direktor. Zatim se pridružio Uefi kako bi preuzeo novostvorenu poziciju šefa nogometa do siječnja 2024.

U travnju 2025. imenovan je predsjednikom Dinama iako je njegov službeni mandat započeo 1. lipnja. Tada je rekao da je privilegija voditi klub u kojemu je odrastao. Također, izjavio je da će temelji njegovog projekta biti napadački stil igre i razvoj mladih talenata.

Ovo novo poglavlje ne vraća ga u Vigo, ali znači suočavanje s još jednim klubom iz njegove prošlosti. I iz kojeg je, unatoč svemu, zadržao pozitivne uspomene.

“Uvijek sam se osjećao dobro u Vigu, nevezano za nogomet. Imam lijepe uspomene na ljude i prijatelje“, rekao je mjesecima nakon odlaska.