Mastifi iz grada s 'Hrelićem' dugim 100 km, dagnjama i pomfritom te čudesnom 'tvornicom' nogometnih zvijezda

Možete li zamisliti nešto bolju verziju Hrelića s 10.000 štandova, čija je dužina, kad bi se spojili bila oko 100 kilometara? E, to stvarno postoji, zove se Braderie de Lille i predstavlja najveći buvljak u Europi, s tradicijom dugom čak od 12. stoljeća, uz mirise lokalnog specijaliteta – pečenih dagnji i pomfrita. Navijači Dinama, koji će nazočiti utakmici Europske lige ovog četvrtka nažalost neće imati priliku vidjeti taj event, jer se održava samo jednom godišnje i to prvog vikenda u rujnu. Grad na samom sjeveru Francuske, tik uz belgijsku granicu, osnovali su grofovi Flandrije, a ime je dobio po antičkom nazivu za otok (l'isle) jer je utemeljen upravo na tom komadiću kopna nasred tijeka rijeke Deule.

Osim po ovom "XXXL Hreliću", Lille je već odavno znan po svom nogometnom ponosu, osnovanom u rujnu 1944., samo tri mjeseca nakon prijelomnog događaja Drugog svjetskog rata, invazije Saveznika na nedaleku Normandiju. U gradu su još ranije postojala dva kluba Olympique i Sporting Fivois, ali upravo zbog desetkovanog kadra nakon ratnih stradanja, odlučeno je da se fuziraju. Pa kad su slagali puno ime, ispalo je da se novo društvo punim imenom zove Lille Olympique Sporting Club (zato u TV prijenosima njihovih utakmica možete u gornjem kutu vidjeti skraćenicu LOSC).

Svoj simbol i zaštitni znak, kojeg nose u svom grbu (a i navijačka vojska se tako zove, "Les Dogues", u prijevodu psi, mastifi), Lille je dobio još u vremenu "starog" kluba, negdje 20-ih godina prošlog stoljeća, kad ih je tako "krstio" novinarski reporter zadivljen njihovom agresivnošću, upornošću i žestinom kojom su slomili tada moćni Racing Paris.

Zanimljivo je da je fuzirani Lille osvojio odmah prvo poslijeratno prvenstvo Francuske (1945/46), ponovio isti uspjeh 1954., a onda je uslijedila "duga, mračna noć", post od čak 57 godina, kad je, napokon, 2011. osvojena – dupla kruna i liga i Kup, uz blistave uloge koje su odigrali Senegalac Moussa Sow (prvi strijelac prvenstva s 25 golova) i Bjelokošćanin Gervinho, sve pod vodstvom danas itekako znanog Rudija Garcije.

No, možda još veći trijumf, iz puno razloga jest titula iz 2021. godine. Ne samo zato što su samo Lille (i jednom Monaco) uspjeli prekinuti apsolutizam Paris SG u posljednjih 13 sezona otkad je klub s Parka prinčeva financijski Eldorado katarskih šeika, koji mogu kupiti bilo koga, cijena sitnica. Jer, Lille je upravo kontrapunkt PSG-u, a ovu četvrtu titulu osvojio je u sezoni nakon što je u prethodna dva "mercata" - prodao petoricu daleko najboljih igrača, uključujući svjetske klase kao Victor Osimhen, Rafa Leao, Pepe i Thiago Mendes za ukupno 300 milijuna eura!

Iako lišen usluga ovakvog pokera asova, trener Christophe Gaultier stvorio je pobjedničku kemiju od neusporedivo manje razvikanih asova: tako je strijelce predvodio tada preporođeni 35-godišnji Turčin Burak Yilmaz sa 16 pogodaka, ali su jednako bitne role odigrala dvojica "sljedećih" super- zvijezda, vratar Mike Maignan (danas u Milanu) i Jonathan David koji je prošlog ljeta za 50 milijuna preselio u Juventus. Galtier je čarobnu formulu opisao riječima poete, porijeklom upravo iz Lillea, Alberta Samaina "talent i genij su bez karaktera kao kočija bez konja". Upravo spojivši te dvije karakteristike, složio je nove prvake, a usput i izliječio svoj ozbiljan problem, naime, nakon poraza patio je od nesanice, za što mu je trebala i stručna liječnička pomoć. Te sezone, Galtier se lišio ovih muka, s obzirom da je Lille poražen tek triput.

Upravo ta sposobnost otkrivanja, afirmiranja i – prodaje vrhunskih igrača čini Lille posebnom pričom, možda je grubo reći – izrazito uspješnim trgovačkim društvom, ali istina nije daleko. Već smo spomenuli velikane tipa Osimhen, Rafa Leao, Maignan, Gabriel, David, ali popis "kupi jeftino, prodaj basnoslovno" je daleko dulji, za mnoge možda i ne znate da su slavu stekli u dresu "Les Doguesa". Jer, Lille je nogometnom svijetu predstavio, promovirao pravi Dream team u kojem je anonimce pretvorio u top-playere, kao Eric Abidal, Dante, Rami, Lichtsteiner, Bastos, Eden Hazard, Gueye, Gervinho, Digne, Payet, Origi, Pavard itd…. Zaista impresivan, nevjerojatan niz.

Za goste koji dolaze sa… Maksimira, stadion Lillea (zvan Pierre-Mauray po nekadašnjem gradonačelniku) bit će sigurno vrlo poseban doživljaj: super-moderno zdanje, koje prima 50.000 gledatelja, ima pokretni krov, bilo je poprište košarkaškog i rukometnog turnira Olimpijskih igara, tu su, dakle, svoje nezaboravne epizode odigrali ADurant, Curry, LeBron i trupa američkih NBA zvijezda, kao i danski rukometni čudotvorci Gidsel, Landin, Hansen, Pytlick osvojivši zlato. Za nas ovaj stadion znači puno više jer podsjeća na – finale Davis cupa 2018. godine, kad je tu kvintet Čilić, Ćorić, Dodig, Pavić i Škugor nadmašio Francuze i donio nam drugu "Salataru" u povijesti hrvatskog tenisa.