Različito lice Dinama i Rijeke, greške Modrih kažnjene, Riječani preživjeli najgore pa zadali kobni udarac

Vrijeme je da se Dinamo riješi nevjerojatnih oscilacija

Još jedna Dinamova europska večer za zaborav, još jedna večer koja podsjeća na ona vremena kada su Modri olako padali u Europi i samo sanjali europsko proljeće. Bila je to još jedna večer u kojoj je Dinamo davao protivniku poklon bonove, a ozbiljna momčad poput Genka zna to iskoristiti.

Ova utakmica može se svesti na nekoliko različitih segmenata - prvih pola sata koji su bili užasni i neobjašnjivi, 15 minuta do odmora koji su bili odlični i primjer kako treba izgledati te drugo poluvrijeme u kojem je bila vidljiva nemoć zbog fizičkog pada, ali i nedostatka odlučnosti i hrabrosti.

Ulazak u utakmicu teško je objasniti. Dakle, svjestan si da je ovo nokaut faza, govori se kako je to utakmica sezone, a onda uđeš u susret na svom travnjaku bez potrebne agresivnosti, prepustiš loptu protivniku i ostaviš mu prostora da on može raditi doslovno sve što poželi.

I to nije sve, naravno, primiš dva jeftina gola u prvih 20 minuta i uvedeš se u velike probleme. Sergi Dominguez je veliki potencijal, ne treba biti previše pametan da to shvatiš, ali isto tako još uvijek je mlad igrač koji nije imun na kikseve s obzirom da mu je ovo prva prava sezona u seniorskom nogometu. Već ih je nanizao podosta u ovim europskim utakmicama, što zbog padova koncentracije, što zbog nepotrebnog riskiranja, a što zbog krivih procjena. Danas je kod vodećeg pogotka zaspao, igrač mu je pobjegao, probao je to ispraviti, ali bilo je kasno.

Drugi gol isto je bio vrlo jeftin, a stigao je nakon što je Mišić izgubio loptu na polovici Genka. Veznjaci Dinama nisu se dovoljno brzo vraćali, sijevnula je kontra i gosti su došli na obranu koja se i dalje branila zonski i primila je pogodak.

U tih pola sata Dinamo je jako loše stajao na terenu. Genk je odlično koristio to što su Modri stajali daleko od igrača, što su se loše branili prostori između linija i što je općenito bilo vrlo malo izlazaka prema igračima koji su imali loptu. I oni pokušaji tranzicije Dinama bili su uglavnom neuspješni jer nije bilo dovoljno brzine i okomitosti.

Tek nakon nekih pola sata pokazali su Modri da se protiv Genka može igrati. Jednostavno su postali agresivniji, napadali su preko krila i tu uglavnom prolazili i to preko obje strane. Uspjeli su smanjiti zaostatak, ali ne i potpuno se vratiti, a bilo je prilika.

Nekako je tinjala nada da će se u istom ritmu nastaviti u drugom dijelu, ali Belgijci su se na odmoru presložili i zaigrali bolje, točnije zatvorili su one rupe koje su ostavljali i preko kojih je Dinamo napao. Dinamo nije imao plan B i završilo je kako je završilo.

Još daje ostalo 2:1, moglo bi se reći da se u Belgiji ima Dinamo čemu nadati, ali ovako, s 3:1 zaostatkom, kod protivnika koji je dosta bolji na svom terenu nego u gostima, bez Belje koji je zaradio žuti karton zbog prekršaja pred kaznenim prostorom Genka, Dinamove šanse su svedene na minimum.

U redu, mlada momčad, nova momčad, oscilacije, ali to se već mora jednostavno smanjivati na puno manju mjeru. No ovdje nije bio samo problem u tim individualnim stvarima već općeniti problem kako je Dinamo ušao u utakmicu, kako je stajao na terenu i kako se branio u toj ključnoj početnoj četvrtini utakmice u kojoj je Genk i napravio glavninu posla. To više nema veze s mladom momčadi i novom momčadi. Nekih navika iz SuperSport HNL-a Dinamo se u Europi mora riješiti, ovdje su ipak malo ozbiljniji protivnici koji od tebe traže da svih 90 minuta budeš ozbiljan i koncentriran. Praznog hoda tu nema.

Rijeka je bila sretnija, preživjela je teške pogreške i na kraju je nagrađena za trud

I dok je na Maksimiru u sumornoj atmosferi po jakoj kiši Dinamo prošao kako je prošao, Rijeka se vraća s Cipra s velikom pobjedom u džepu. Prolazili su i Riječani kroz teške trenutke, nizali su i oni pogreške, ali za razliku od Dinama, Riječani su izdržali i upisali pobjedu.

I dok je Dinamo svoje najbolje razdoblje imao od 30. do 45. minute, Riječani su baš tu prolazili kroz najdublju krizu. Međutim Ryan Mmaee, mlađi brat Sammyja Mmaeea kojeg se Dinamo barem privremeno riješio poslavši ga na posudbu u Azerbajdžan, dugo će pamtiti svoje promašaje.

Samo u tom razdoblju imao je tri sjajne situacije, još je jednu imao Eiting, dodajmo i veliki kiks Zlomislića s početka susreta kada je Barišić spriječio siguran pogodak, i na odmoru je domaćin trebao imati sigurno vodstvo.

Međutim nije, Zlomislić se iskupio, pomogla je i obrana, a kada se u drugom poluvremenu osjetilo da Omonia ipak pada, Rijeka je iskoristila priliku i došla do pobjede.

Ovdje se potvrdilo sve ono što se govorilo uoči meča. Ciprani su opasni i oni dani kada si protiv njih bio siguran u prolaz su definitivno prošlost. Omonia definitivno po kontroli igre nije razina Genka, ali ima u svojim redovima nekolicinu jako dobrih i opasnih igrača.

Rijeka je na Cipru napravila odličan posao, ima sada veće šanse za prolaz dalje, ali daleko je to još uvijek od sigurnog prolaza. Vodstvo Omonije na Rujevici sve mijenja i bit će potreban itekakav oprez.

Ono što Rijeka mora zadržati iz ovog susreta je angažman i borbenost koju je pokazivala. Trebat će definitivno više pozornosti pružiti tranziciji Omonije koja na Rujevici neće napasti nego će vrebati pogreške i brzim prelaskom prema naprijed probati prijetiti. Nešto slično vidjeli smo od AEK-a iz Larnake, samo što je Omonia još opasnija.

U svakom slučaju još jedna velika injekcija samopouzdanja za Riječane koji su loše ušli u nastavak sezone, ali sada su potvrdili da su ipak došli k sebi i ovo je već drugačija priča.