Sramota s velikim S

Ova Hajdukova momčad na čelu sa Sinišom Oreščaninom upisala se u klupsku povijest jednim od najsramotnijih izdanja otkako Hajduk igra u Europi. Oreščanina branim od prvog dana, s razlogom jer je napravio stvarno puno toga dobroga, podignuo je momčad koja se vukla po blatu, afirmirao je neke igrače, ali ovdje je veliki krivac za ispadanje.

Oreščanin je svaki dan s ovim igračima i trebao bi jako dobro procijeniti kvalitetu svakog od njih, no istrčao je s postavom u kojoj su bili neki igrači koji su taman za Hajduk II, a ne za prvu momčad Hajduka. Vjerovao je da i ovakav Hajduk može izdržati protiv Maltežana nakon onih 2:0 u gostima i da ima dovoljno kvalitete za prolaz. Prevario se. Točnije prevarili su ga.

Prevarili su ga oni kojima je vjerovao, pokazali su mu da nemaju karakter i da u nekim normalnim vremenima ne bi niti primirisali Hajdukov dres. Neki imaju podosta kredita, nekima se kiksevi opraštaju, a zašto? Vjerojatno zato što u svlačionici boljih niti nema.

Koliko dugo se vapi za napadačem, onom klasičnom špicom koja zna zabiti gol? Dugo predugo. Kada odradimo Gziru, onda ćemo, nema žurbe. Ne treba juriti, treba biti pametan. I tako Hajduk krene u Europu bez napadača. I dođe Gzira čiji je Kone avion za Hajdukove napadače i to ne samo zbog golova. Pogledajte kakvih je nekoliko lopti poslao, kako se kreće. Avion. Napadač, ofenzivni vezni, protiv Hajduka uglavnom naprijed. Kako bi trener rekao igrač bogate biografije, je, Voluntari jedini klub u kojem je igrao neku ulogu, a da nije baš neki donji dom. Ili Feronikeli s Kosova u kojem je nemilice trpao, kao ovog četvrtka Hajduku. No budimo ozbiljni.

I što sad? Europa je prekrižena, ostaju Kup i prvenstvo. U prvenstvu tradicija nalaže da Hajduk već nakon dva-tri mjeseca baca sve karte na Kup i dolazimo opet tamo gdje smo svake sezone. Samo sada još malo drastičnije jer je Europa otpala na prvoj prepreci koja je trebala biti tek zagrijavanje.

Da sada pitate bilo koga u Hajduku je li Gzira podcijenjena, odmah bi to negirali, međutim činjenice govore sljedeće:

- sam trener Oreščanin ponesen pobjedom na Malti priznaje kako su na tu utakmicu gledali kao na pripremnu

- sastav uzvratne utakmice na Poljudu za koji je upitno kako bi se proveo u HNL-u, a mogla se složiti daleko bolja momčad

- činjenica da o Gziri u klubu nisu znali baš ništa pa su se skupljali podaci slučajno preko igrača od navijača, zar je to ozbiljno?

- zar Gzira nije igrala niti jednu jedinu utakmicu između ždrijeba i prvog dvoboja na Malti da se nije moglo poslati pomoćnog trenera, skauta, pa makar samo kamermana da se vidi tko i što je ta Gzira. Sva saznanja su se temeljila na riječi navijača i utakmicama s kraja sezone nakon koje to više nije bila ista momčad uslijed odlazaka igrača.

I onda neka netko kaže da Gzira nije bila podcijenjena, je itekako. A čime je Hajduk to zaslužio da može podcijeniti pa i te Maltežane? Kojim to velikim rezultatima i pobjedama?

Ovo je sramota i bespredmetno je uopće govoriti o igri i nešto analizirati. Što analizirati? Ponašanje igrača na terenu nakon izlaska s odmora i onaj užasan ulazak u drugo poluvrijeme? Toliko nonšalancije i bahatluka u nastupu nije dugo viđeno i što je Gzira napravila? Zabila je gol i vidjela da taj Hajduk nije toliki bauk.

Onda dolazi priča o karakteru. Da, Juranović nije imao sreće kod vratnice, ali kada je Gzira povela 2:1, Hajdukovi igrači su se pošteno stisnuli. Nikakve mirnoće, nervoza itekakva, a najpopularnije je bilo dodati loptu bilo kome drugom samo da nije kod njih.

Lopta se šeta po 16 metara, a nitko zapucati, nitko zapucati izvana dok ima prostora nego se čeka ulazak Maltežana u blok pa dodavanje. Tu se osjetilo koliko su se Splićani stisnuli. Lako je igrati bez pritiska kod 2:0 u HNL-u pa si onda faca jer sve prolazi i svaka akcija lijepo izgleda. Ali kada je ovakva situacija, tu se onda prepoznaju igrači. Koliko ste ih kod Hajduka prepoznali?

Loš dan? Tko ima pravo na loš dan u utakmici ovakve važnosti protiv protivnika u rangu prošlosezonskog Rudeša? Zadnjih 20 minuta Maltežani u grčevima padaju po travnjaku i svejedno se to ne iskoristi. Iskoristilo bi se, valjda, da je tu bila jača postava, ali to je već Oreščaninov problem. I za to će vjerojatno odgovarati.

Hoće li ostati na klupi? Ostajem pri onom da je riječ o vrlo talentiranom i kvalitetnom stručnjaku koji je potvrdio da nitko nije bez mana. On se ovdje poigravao, mislio je da će moći s momčadi s kojom je istrčao, ali nije išlo.

Nije tajna da postoji distanca od slučaja Gojun i da bi ljudima u klubu možda ovaj debakl mogao poslužiti kao idealan alibi za raskid suradnje. Možda će tako i biti. A što onda? Kažu da je Burić spreman. Je li to pametno? Pričekajmo da se sve malo slegne nakon ovog cirkusa, možda Six nastavi prema planu i programu.

Možda dobije i tog željenog napadača, možda dobije i stopera jer ovo s čim je igrao može slobodno proslijediti u drugu momčad koja se priprema na Kupresu. Dok je vrijeme, da se uigraju. I mogu povesti još jednog kapitalca koji se najavljivao na sva zvona, a otkad je stigao nije odigrao poštenu utakmicu.

Sramota. S ogromnim S.

Gzira? Samo ću reći kako u Ventspilsu trljaju ruke.