Arsenal narodni, Chelsea elitni, Tottenham radnički

Gotovo ni jedna suvenirnica u Londonu, a njih je praktično na svakom kutu centra grada, ne može se zamisliti bez "sportskog odjela". Ma zaboravite sportskog – nogometnog. Šalovi, dresovi, zastave, šalice, majice, satovi, privjesci, što god vam srce zaželi. Engleska reprezentacija, Arsenal, Chelsea, Tottenham, ali i Manchester United, Liverpool, tu i tamo naletite i na West Ham. Ali gazde grada se znaju. "Gunnersi" i "Bluesi".

Foto: Bernard Jurišić

Daleko ispod njih Tottenham, West Ham, Fulham i ostali. Makar se ni te "ostale" ne može zanemariti, jer jako puno predgrađa i udaljenih kvartova ima svoje niželigaše, od kojih je valjda najpoznatiji/najzloglasniji Millwall. Ali rezultat je ipak najjači magnet, pa je i jedan Arsenal od "kvartovskog" kluba iz siromašnog Highburyja prerastao u londonski i engleski "brand".

Iako je nemoguće točno razdijeliti za koga "diše" koliko stanovnika Londona, Arsenal je ipak gradski broj 1. Do prije nekoliko godina najveće rivalstvo vladalo je između klubova sa sjeveroistočne gradske periferije, Arsenala i Tottenhama, no onda je u grad stigao Roman Abramovič i "promiješao" stvari. Danas je Chelsea glavni londonski nogometni "izvozni proizvod".

Dom Chelsea Stamford Bridge zapravo i nije u kvartu koji se zove Chelsea, smješten je praktično na granici Chelsea i Fulhama. Vidi se da je stadion "starog kova" i nije čudno što je bogati Rus morao uložiti milijune i milijune da bi dom nekadašnjeg "kluba lokalaca" pretvorio u impresivno sastajalište sve bogatije klijentele.

Foto: Bernard Jurišić

Abramovič je od Chelsea napravio pomodarski klub za kojeg se do prije 5-6 godina navijalo unutar jugozapadne zajednice centralnog Londona od Westminstera do West Kensingtona, a danas se njegove zastavice i dresovi "troše" od Japana i Amerike do Afrike i natrag. Chelsea možda nije preuzeo primat Arsenalu u gradu, ali globalno tržište je sve više "plavo".

Vidi se to i po "fan-shopu" u kojem je Chelsea odnio uvjerljivu pobjedu u svemu, od atraktivnosti interijera, preko ponude do cijena. Razlika je još veća u "neutralnim" dućanima po centru grada u kojima su sitnice s grbom Chelsea i raznovrsnije i maštovitije od Arsenalovih.

No, "Gunnersi" imaju nešto što Abramovič još uvijek može samo sanjati. Neusporedivo više trofeja, slavniju i trofejniju povijest i više od svega – spektakularni blještavi Emirates Stadium.

Foto: Bernard Jurišić

Samo nekoliko stotina metara od starog i intimnog Highbury Stadiuma, koji je bio posljednje utočište "antiglobalizacijske politike" engleskog nogometa, niknulo je zdanje koje je prošle jeseni europskim pogotkom otvorio naš Eduardo da Silva.

Od starog Highburyja ostalo je samo jedno veliko gradilište koje će uskoro ponuditi ekskluzivno stambeno naselje, u srcu kojega će na mjestu legendarnog Arsenalovog travnjaka biti park koji će koristiti stanovnici novog stambenog kompleksa.

Bit će to izvjesni "trn u oku" sadašnjeg kvarta, što je uostalom trenutno i veličanstveni Emirates Stadium, jer Highbury je prostor kojim dominiraju siromašne kućice i stanovništvo koje u pravom smislu riječi živi, radi i diše za Arsenal. Koliko dugo – veliko je pitanje, jer već postoje nacrti koji bi ovaj kvart malo po malo pretvorili u prostor koji bi u punom smislu ocrtavao bogatstvo, ugled i moć jednog Arsenala.

Foto: Bernard Jurišić

Nakon što je izgubio poziciju "između jedan i dva" u gradu, Tottenham se sve teže nosi s financijskim presingom koji su nametnula dva prvospomenuta gradska rivala. Hotspursi su daleko od tog blještavila, ostali su u debeloj sjeni Arsenala i Chelsea, ne nudeći ni malo od "glamura" kojeg nude rivali.

Sam kvart u kojem Tottenham egzistira otkriva za koga se igra na White Heart Laneu. Stadion koji izvana više podsjeća na malo veće skladište nego na dom jednog od najvećih klubova Premiershipa, zastao je u vremenskom međuprostoru između slavne povijesti i nedovoljno bogate sadašnjosti. Nemojte krivo shvatiti, Tottenham nije siromašan klub, ali u londonskim i engleskim uvjetima ipak je daleko od onoga što mogu Arsenal i Chelsea.

Navijači Tottenhama nisu se lako pomirili s činjenicom da su postali "treća opcija" u gradu, s tim da su prva dva mjesta nedodirljiva, a svake godine mogu pasti i niže, odakle ih promatraju West Ham i Fulham.

Foto: Bernard Jurišić

Tottenham je još uvijek ostao prije svega nogometni klub, dok su njegovi konkurenti prerasli u prave multinacionalne korporacije kojima je osnovni cilj stvaranje što većeg profita. Usput je nogometna lopta postala samo sredstvo, ali ne i osnovni razlog.