Djedica Sheringham se ne predaje

Legenda New Dena (Millwall), White Harta Lanea (Tottenham) te Old Trafforda (Manchester) s partnerima je Tony Cascarinom, Jurgenom Klinsmannom odnosno Dwight Yorkeom zadivio javnost inteligencijom i borbenošću te mahom osvojio navijače tada londonskog prvoligaša zabivši, primjerice, u jednoj sezoni čak četiri hattricka ili izjednačivši za United protiv Bayerna u posljednjim sekundama finala Lige prvaka (1999.). Velikan engleskog nogometa napustio je West Ham te prešao u redove niželigaša Colchester Uniteda, ove sezone desetoplasirane momčadi Coca-Cola Championshipa.

Razočaran trenerom Alanom Courbishleyjem, pojasnio je: "Dijelom razumijem: cilj je bio jasan - osigurati opstanak u ligi, ali svejedno mi se nije svidjelo trenerovo nipodništavanje" (samo četiri puta član startne jedanaestorice, op. p.) "pa se odlazak činio najboljim rješenjem. Colchester me cijeni, osjećam povjerenje čelnika kluba što je i presudilo s obzirom da sam u godinama kada novčano izdašnije ponude (a bilo ih je) nisu odlučujući faktor".

Utakmicom protiv Manchester Cityja Sheringham je inače postao najstariji igrač u polju u povijesti prve lige (legendarni vratar Peter Shilton je sa svojih 47 van konkurencije) s 40 godina i 270 dana, a sljedeći izazov karijere vidi u dvoboju s vlastitim sinom; 19-godišnji Charlie Sheringham je, naime, igrač također drugoligaša Crystal Palacea: "Obojica smo napadači pa se valjda nećemo izravno sučeliti. U protivnom, ne jamčim nježnost!"

Veliku karijeru Sheringham je započeo 1982. kao 16-godišnji mladac u Millwallu, nastavio u Nottingham Forestu koji je ispao iz elite uvelike zahvaljući njegovom odlasku 1993. u Tottenham. Na drugom se, pak, kraju Londona profilirao u jednog od najboljih napadača Engleske, ali još uvijek bez ijednog jedinog komada srebrnine (osvojena druga mjesta ´92. s Forestom i ´02. sa Spursima). Sve je međutim nadoknađeno 1997. prelaskom u Manchester (u dobi od 31 godine plaćen je s masnih 3.5 milijuna funti) gdje je pod Fergusonovim vodstvom osvojio redom Ligu prvaka, tri prvenstva (1999. - 2001.), Interkontinentalni kup (1999.) te FA kup (iste godine).

Okrunjen titulom Viteza Britanskog Carstva Teddy ni ne razmišlja o kačenje kopačaka o klin: "Čemu? Smatram se još dovoljno kvalitetnim igračem, a kad kucne pravi čas razmišljat ću o trenerskoj karijeri. Pustite me da još uživam u onome u čemu sam najbolji".