Real zna cijeniti Raula

Raulu trenutni ugovor istječe na ljeto 2010., a produžavat će se iz godine u godinu sve dok 30-godišnjak po sezoni odigrava barem 30 utakmica. Sličnu je inače ponudu prihvatio početkom godine Ruud van Nistelrooy: Nizozemčev produljeni boravak na Bernabeu nakon isteka upravo potpisane dvije godine, ovisit će, pak, o pet utakmica po sezoni više.

Uprava Reala na ovaj se način nekadašnjem španjolskom kapetanu (Luis Aragones ga, međutim, unatoč sve glasnijim pritiscima javnosti, ne poziva) planira odužiti za nevjerojatnih 15 godina briljantnih igara: još otkako se na tada 13-godišnjem momčiću kraljevski klub zahvalio mrskim susjedima s Calderona. Jesus Gil, pokojni Atleticov predsjednik je, naime, 1992. raspustio kadetsku momčad (prvake štoviše!) u glupavom pokušaju uštede pokojeg pesosa da bi skauti Reala pohitali, a stručnjaci ga ubrzo prekomandirali u prvu momčad.

Raul je s navršenih 17 godina i četiri mjeseca u listopadu 1994. debitirao pod Jorge Valdanom (treneru se kasnije odužio nazvavši prvorođenog sina njegovim imenom) postavši najmlađi igrač u povijesti Reala, a ubrzo je i legendarnog Emilija Butraguena bacio u drugi plan u prvoj sezoni postigavši devet pogodaka (28 nastupa).

U bijelom je dresu u godinama koje slijede osvojio redom: tri Lige prvaka (1998., 2000., 2002.) i pet naslova u Primeri (1995., 1997., 2001., 2003., 2007.), dva Interkontinentalna kupa, tri španjolska i jedan europski Superkup. U španjolskom je, pak, prvenstvu legendarna sedmica (još od 1997.) na sedmom mjestu poretka najboljih strijelaca svih vremena, a u dresu Reala je na drugom mjestu. Upravo je legendu Alfreda Di Stefana 2005. nadmašio u broju golova postignutih u Kupu prvaka, a trenutno je na brojci 59 s daljnjom tendencijom rasta. Sudeći barem po jesenskim partijama na kojima je u šest nastupa zabio triput.

S obzirom da je sličnog raspoloženja i u Primeri (devet golova) Di Stefanovih 216 prvenstvenih golova odnosno 20 više skoro bi također moglo u povijest.