Sve je super i sve je za pet...

Kraj nogometne sezone u bilo kojoj europskoj ligi vrijeme je podvlačenja crte, isticanja uspjeha, upiranja prstom u neuspjehe, ali previše vremena za analizu nema. Pripreme za novu sezonu u većini klubova engleskog Premiershipa započele su i prije posljednjeg sučeva zvižduka u posljednjem prvenstvenom kolu. Valja srediti kadrovske križaljke, pojačati momčadi i stvoriti kolektive koji će i sljedeće sezone pokušati uspješno „voziti“ na tri ili četiri kolosijeka.

No prije nego se pozabavimo novom sezonom, prije nego se rubrike dnevnih vijesti pretvore u evidenciju dolazaka i odlazaka, poput kakvog voznog reda, pogledajmo još jednom kroz retrovizor i ispratimo sezonu Premiershipa 2006./2007. koju će mnogi kroničari engleskog nogometa s pravom nazvati sezonom za pamćenje.

A new king in town

Nakon dvije godine potpune dominacije Chelseaja i osvajanja dva uzastopna naslova, londonska je momčad naletjela na dostojnog izazivača. Stari lisac Alex Ferguson izvukao je iz Manchester Uniteda apsolutni maksimum i prvi prošao ciljnom ravninom s 89 bodova na kontu, šest više od sada već bivšeg prvaka iz Londona.

Do svog 16. naslova prvaka, devetog u Premiershipu, United je došao na zaista impresivan način. Od početka prvenstva bili su u samom vrhu, a kada su krajem listopada preskočili Chelsea i zasjeli na prvo mjesto, više ga nisu ispuštali do kraja prvenstva. Manchester United je i statistički bio „najjača karika“. Crveni vragovi postigli su 83 pogotka, 19 više od Chelseaja, upisali najviše pobjeda (28) i najmanje remija (5) i samo četiri utakmice završili bez postignutog pogotka, jednako koliko i Chelsea.

Foto: EPA

Ponovno se istinitim pokazalo pravilo da prvaka ne odlučuju veliki derbiji, već tzv. „male utakmice“. Oba međusobna susreta Manchester United i Chelsea završili su neodlučenim rezultatom, a londonska je momčad prvenstvo izgubila prosipanjem bodova u susretima s Boltonom, Newcastleom, Aston Villom... Iako su prvenstvo završili s manje poraza od novog prvaka, te bez poraza na Stamford Bridgeu, razloge gubitka naslova Mourinhova će momčad tražiti u čak 11 utakmica koje su završene bez pobjednika.

Sa čak 21 bodom zaostatka za Manchester Unitedom, treće mjesto pripalo je Liverpoolu, a jednaki broj bodova osvojio je i četvrtoplasirani Arsenal. Obje momčadi izborile su Ligu prvaka, ali niti u jednom trenutku nisu izgledale kao legitimni kandidati za naslov prvaka. Liverpool će ovu sezonu pamtiti po izrazito lošem skoru na gostovanjima, gdje su osvojili tek jednu trećinu svojih bodova, što ih svrstava na samo dno Premiershipa, u društvu s Charltonom, Fulhamom, Sheffield Unitedom. Usporedbe radi, Manchester United i Chelsea s gostujućih su travnjaka donijeli čak polovicu osvojenih bodova.

Ni po čemu dobrome ovu sezonu neće pamtiti niti navijači Arsenala. Svoju prvu sezonu na novom stadionu topnici su proveli osjećajući se kao gosti, privikavajući se na širi travnjak Emiratesa i s nostalgijom gledajući na sada već bivši Highbury. Kada su igrali dobro, često su se utapali u ljepoti svoje igre zaboravivši da se nogomet igra radi golova. Bez pomoći kapetana Thierryja Henryja, koji je veći dio sezone proveo izvan stroja, na kraju su izborili jedan od brojnih postavljenih ciljeva, plasman u Ligu prvaka. Sezonu će uspješnom moći nazvati i Tottenham, Everton i Bolton, koji su izborili nastup u Kupu Uefe.

Ugodno iznenađenje priredio je Reading, kojemu je za samo jedan jedini bod izmakao Kup Uefe, a ne treba zaboraviti niti iznenađujuće dobru sezonu Portsmoutha. Jedno od većih razočaranja predstavlja plasman Newcastlea, koji je 13. mjestom sa samo pet bodova iznad zone ispadanja odigrao još jednu sezonu za zaborav.

Uzbuđenja nije nedostajalo niti na drugom kraju ljestvice, gdje se do posljednjega kola nisu znali svi putnici u niži rang natjecanja. Uz Watford i Charlton, u posljednjem kolu Premiership je napustio i Sheffield United, dok je nizom pobjeda u posljednjih nekoliko kola West Ham dohvatio sigurno tlo. Iako je Sheffield United uz još nekoliko klubova uložio žalbu, u kojoj zahtijeva da se West Hamu zbog malverzacija oko transfera Teveza i Mascherana oduzmu bodovi, malo je vjerojatno da će se bilo što promijeniti u konačnom poretku za ovu sezonu.

Kup kao utjeha

Eliminacijom iz Lige prvaka i gubitkom naslova prvaka Engleske, Chelsea je ostao bez dva trofeja koje su i ove sezone postavili kao glavne ciljeve. Europski trofej ponovno je izmakao Mourinhovoj momčadi, koja je sezonu tek donekle uspjela spasiti osvajanjem oba kupa.

Foto: EPA

U finalu Carling kupa s 2:1 svladali su Arsenal, a u samoj završnici sezone po četvrti put u povijesti podigli su i trofej FA kupa, pobjedom nad Manchester Unitedom nakon produžetaka rezultatom 1:0. Utakmica je odigrana na tek nedavno otvorenom Wembleyu pred 90.000 gledatelja.

Sam protiv svih

Početkom sezone cijela je Engleska bila suglasna u jednom: Cristiana Ronalda treba mrziti. Svojim nepopularnim potezom na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, kada je sucu sugerirao da Wayneu Rooneyu pokaže crveni karton, Portugalac je na sebe navukao gnijev cijele države. Vrativši se u Englesku na svim je stadionima osim Old Trafforda označen kao persona non grata, uvrede i zvižduci bili su rezervirani samo za Unitedov broj sedam.

Devet mjeseci i 38 kola kasnije, Engleska je ponovno suglasna u jednom: Cristiano Ronaldo je najbolji igrač godine. Svim uvredama i zvižducima usprkos, mladi je portugalski reprezentativac odigrao sezonu iz snova i čak i najzagriženije protivnike njegovih majstorija natjerao na priznanje da na Otoku trenutno nema boljeg igrača. Ronalda su za najboljeg igrača sezone izabrali prvo igrači, a zatim i novinari, a usput je odnio i titulu najboljeg mladog igrača sezone.

Godinu je završio kao prvi strijelac Manchester Uniteda i treći u Premiershipu sa 17 prvenstvenih pogodaka, čemu je dodao još tri u kup natjecanjima i tri u Ligi prvaka. Osim sjajne realizacije, Ronaldovim loptama počela se „hraniti“ i cijela momčad, što ga je promaknulo u vodećeg asistenta lige sa 14 asistencija. U proljetnom dijelu sezone prekinuo je sve spekulacije oko odlaska iz Engleske i produžio vjernost klubu s Old Trafforda, postavši njihov najbolje plaćeni igrač.

Strojevi za pogotke

Tri udarca, četiri gola. Tako nekako mogla bi se opisati nepodnošljiva lakoća postizanja pogodaka najboljeg strijelca Premiershipa Didiera Drogbe. Iako su svi očekivali kako će Andrij Ševčenko nakon dolaska u Chelsea preuzeti palicu vodećeg strijelca londonskog kluba, dogodilo se upravo suprotno. Ševčenko se cijele sezone tražio, prolazio kroz krizu privikavanja na engleski nogomet, dok je Drogba punio mreže protivnika i iz utakmice u utakmicu dokazivao da je jedan od najubojitijih napadača današnjice.

Na kraju prvenstva zaustavio se na 20 prvenstvenih pogodaka, čemu je dodao šest u Ligi prvaka, četiri u Carling kupu i tri u FA kupu, što ukupno iznosi 33 pogotka. Na drugom mjestu smjestio se Benni McCarthy iz Blackburna s 18 pogodaka u Premiershipu, a treći je Cristiano Ronaldo sa 17. Wayne Rooney i Mark Viduka upisali su po 14 pogodaka.

Hrvatski začin otočkoj kuhinji

Jedini igrač koji je engleskim travnjacima ove sezone davao hrvatski „štih“ bio je Niko Kranjčar. Iako još uvijek nije izborio mjesto u standardnoj postavi Portsmoutha, ako takvo što uopće postoji kod Harryja Redknappa, svoju prvu sezonu u Premiershipu odradio je više nego solidno. Upisao je 24 nastupa za Pompey, od čega je 11 susreta započeo od prve minute, a 13 puta ulazio s klupe.

Postigao je dva vrlo lijepa pogotka, prvoga Fulhamu krajem ožujka (1:1), a drugoga Liverpoolu mjesec dana kasnije (2:1). U statistici je mogao imati i pogodak Arsenalu, ali je on poništen zbog zaleđa. Ukupno je uputio 31 udarac prema protivničkim vratima, od toga 12 u okvir gola.

Kranjčar se u izrazito radničkoj i pomalo nogometno sirovoj momčadi Portsmoutha nametnuo kao izraziti tehničar, te pobrao hvalospjeve trenera, suigrača i navijača. Za očekivati je da će sljedeće sezone, daleko spremniji nakon odrađenih punih priprema s Portsmouthom, odigrati još važniju ulogu uz veću minutažu i još zapaženiji učinak. Najčešće zabilježene kritike upućene njegovoj igri mogle bi se svrstati pod jedan zajednički nazivnik: nedostaje mu odlučnosti i hrabrosti da na travnjaku učini ono što nedvojbeno može.

Pohod na Europu

Osim vrhunskih uzbuđenja u Premiershipu, engleski su se klubovi i ove sezone afirmirali u europskim natjecanjima, dokazavši se kao velesila. Nakon što je Liverpool postao prvakom Europe 2005., a Arsenal izgubio u finalu 2006., ove su se sezone čak tri engleska kluba našla u polufinalu Lige prvaka. Od engleske trojke, tek je Liverpool uspio do završnice, u kojoj je i izgubio od Milana. Najspektakularnija europska utakmica sezone također pripada jednom engleskom klubu. Manchester United je u četvrtfinalu Lige prvaka na Old Traffordu isprašio Romu s čak 7:1 u utakmici o kojoj će se još dugo pričati.

Što se Kupa Uefe tiče, i tamo su engleski klubovi pokazali svoju snagu. Sva tri engleska predstavnika, Newcastle, Tottenham i Blackburn izborili su prva mjesta u natjecanju po skupinama. Najdalje je dospio Tottenham koji je u četvrtfinalu ispao od kasnijeg osvajača Kupa Uefe, španjolske Seville.

Sjajnim uspjesima u Europi engleski su klubovi skupili i ogroman broj bodova, pa se Engleska sada na ljestvici klupskih koeficijenata nalazi na drugom mjestu, odmah iza Španjolske. To znači da u europske kupove daju čak sedam klubova, četiri u Ligu prvaka, te tri u Kup Uefe.

Tisuće srca sad za vas kuca...

Atmosfera na engleskim stadionima i ove je sezone bila fantastična. Zbog sve veće potražnje za ulaznicama klubovi iz sezone u sezonu proširuju stadione ili grade nove, raskošnije, većeg kapaciteta. Manchester United u ovu je sezonu ušao s proširenim Old Traffordom koji sada može primiti preko 76.000 gledatelja i najveći je engleski stadion osim novoizgrađenog Wembleya.

Arsenal je sezonu otvorio na novom stadionu Emirates, kapaciteta preko 60 tisuća gledatelja. Zeleno svjetlo za gradnju novog stadiona dobili su i Liverpool i Portsmouth, a svoj novi dom planira i Chelsea, kojemu su tribine od samo 42 tisuće mjesta odavno postale pretijesne.

Utakmice Premiershipa ove je sezone s tribina otpratilo čak 13.038.522 gledatelja, što otprilike odgovara populaciji od tri Republike Hrvatske. Najviše je gledatelja bilo na utakmicama Manchester Uniteda, što je i očekivano budući da je Old Trafford stadion s najvećim kapacitetom u Premiershipu. United je tako s tribina bodrilo 1.440.694 gledatelja ili u prosjeku 75.826 gledatelja. Drugim riječima, svaka je utakmica bila rasprodana.

Nakon Uniteda, najgledanija momčad Premiershipa bio je Arsenal s 1.142.659 gledatelja, odnosno 60.140 po utakmici. Slijedi Newcastle s 963.036 gledatelja (prosjek 50.686), Liverpool sa 827.660 (43.561), dok je Chelsea pratilo 789.294 gledatelja (41.542). Čak je 14 klubova ubilježilo prosjek od 90 ili više posto prodanih karata, a najslabiju posjetu imao je Blackburn s tek 68 posto popunjenih kapaciteta.