Moralo je završiti bolje

Utakmicu punu prilika, u kojoj su obrane bile slabiji dijelovi momčadi (sukladno, uostalom, reputaciji dvaju klubova), Dinamo je trebao (a vjerojatno i morao) završiti s boljim rezultatom od 2:1, koliko god tih 2:1 uoči utakmice djelovalo primamljivo.

Dva zapucana zicera Boška Balabana i još niz dobrih situacija pred golom Wiesea moglo bi Dinamo koštati Lige prvaka koja je, pokazalo se, bliže nego što smo možda pomislili onog trenutka kad su kuglice spojile sudbine Werdera i Dinama.

No, koliko vrijedi dojam? Koliko vrijedi činjenica da je Dinamo bio opasnija momčad od Werdera? Koliko bodova donosi zadovoljstvo Dinamovom kvalitetom, Dinamovom borbenošću i Dinamovim pristupom? Odgovor je, nažalost - malo ili zapravo nimalo. Eventualno, može Dinamu poslužiti kao samopouzdanje za uzvrat koji će Modri započeti sa spoznajom da se s Werderom - može.

Pitanje je, međutim, hoćemo li za dva tjedna gledati jednako neuvjerljiv Werder? Sigurno da su donekle i Nijemci igrali onoliko koliko im je Dinamo dopustio, ali Schaaf nije bez razloga govorio o razočaravajućoj igri i možda najlošijih 45 minuta Werdera u zadnjih nekoliko godina. Ne možemo se oteti dojmu da je govorio istinu; Werderova obrana i inače nije poznata po posebnoj kvaliteti, ali toliko neorganiziranosti i lošeg pokrivanja teško da smo očekivali od vrhunske njemačke momčadi.

Werder je zaista bio "izrešetan" ozljedama, već bi povratak dvojice njemačkih reprezentativaca, Borowskog (vjerojatno) i Fringsa (teško) mogao bitno promijeniti krvnu sliku momčadi u Zagrebu. A nema ni sumnje da će Nijemci u taj dvoboj ući puno pripremljeniji, jasnije slike o Dinamu, i u boljoj natjecateljskoj formi.

Od dojma se u Europi ne živi, a gole činjenice podsjećaju na to da je Dinamo i 15. europsku utakmicu zaredom primio gol, kao i da je i protiv Milana i protiv Dynama iz Kijeva i protiv Arsenala i protiv Auxerrea izgubio obje utakmice, dakle i onu u Zagrebu. Dinamo nije hrvatska reprezentacija kod koje je Maksimir neosvojiv, Dinamu huk s tribina često zna biti opterećenje jednako kao i podrška. Da ne bude nesporazuma - Werder u Zagrebu čeka pakao kakav i najiskusniji igrači rijetko imaju priliku vidjeti, navijači sigurno mogu biti injekcija adrenalina modroj momčadi. No, Maksimir sam po sebi nije garancija uspjeha...

Sve dobro Dinamo je poništio kroz tri neispunjena uvjeta:

1. Realizacija: Iako je Boško Balaban odigrao dobru utakmicu, puno pretrčao, vješto ulazio u prilike i na kraju krajeva zabio toliko važan gol, pamtit će se njegove dvije šanse iz kojih je trebao pasti još barem jedan pogodak. Ne, nećemo reći da bi Eduardo sve to zabio (sjetite se Arsenala i Auxerrea), no Dinamo je jednostavno morao iskoristiti prilike koje su mu se otvorile.

2. Koncentracija: Iako Ivanković sigurno na tome puno inzistira, Dinamovi igrači kao da ne mogu držati jednaku razinu koncentracije svih 90 minuta. Toliko puta se ponavljalo da se u Europi svaka pogreška kažnjava, kako onda objasniti Mandžukićevo dodavanje koje je rezultiralo pogotkom Werdera i praktički promijenilo tijek utakmice?

3. Fizička snaga: Dinamo je posljednjih 20 minuta bio stisnut na svojoj polovici, koliko zbog pritiska Werdera toliko i zbog praznih akumulatora. To ne treba čuditi, u 70. minuti u HNL-u obično počinje šetnja jer je utakmica gotova, dok u Europi protivnik mrvi i dalje. I tu je Werder profitirao od Bundeslige, a Dinamo osjetio nedostatke hrvatskog prvenstva.

U Zagrebu Dinamo ne smije zakazati u te tri točke i onda ima dobru šansu napraviti iznenađenje i plasirati se u Ligu prvaka. I polušanse trebaju postati pogoci, koncentracija mora biti maksimalna u svakom duelu, svakom dodavanju, svakom udarcu, svakoj obrani. I na kraju, Dinamo mora dozirati snagu kako bi nešto ostalo i za samu završnicu, a možda čak i produžetke.

Iako će zbog rezultata s pravom biti nezadovoljni, svjesni da su poraženi samo zbog svojih "dječjih bolesti", Modri mogu izvući puno toga pozitivnog iz sinoćnjeg dvoboja. Luka Modrić može i bolje, ali je i ovako bio klasa iznad svih na terenu, Sammir je prolazio čuvare i lakše nego u HNL-u, izvrsnu utakmicu odigrao je i Pokrivač. Drpiću i Schildenfeldu nije bilo lako, ali su uglavnom obavljali dobar posao (posebno Drpić), vrlo dobar bio je i često osporavani Čale, a standarno je posao odradio Vukojević koji je dobro zatvorio . Među najboljima bio je i vratar Koch, mogao je biti i junak da njegovu obranjenu lopti nakon udarca Almeide Schildenfeld nije proslijedio natrag Portugalcu.

Kakav Werder ćemo gledati u Zagrebu? To je možda i ključno pitanje uoči uzvrata, jer sinoćnji Werder Dinamo može izbaciti pred svojom vatrenom publikom. Problem je što takav Werder vjerojatno nećemo opet gledati, pa se moramo zapitati - hoće li Dinamo žaliti za Bremenom? Moralo je završiti bolje, iako sada Dinamove šanse izgledaju bolje nego nakon ždrijeba...