Zašto je baš Čale Pedro?

Kada bi se u jednoj riječi morala sažeti igra Modrih protiv Nijemaca ta riječ bila bi – nemoć. Igrači Dinama jednostavno nisu mogli ništa gostima. Istina je kako su igrači HSV-a bili zadovoljni s jednim bodom pa im je takva situacija pružala određeni komfor u igri, no ovakvu nemoć Dinama nismo dugo vidjeli.

Nakon poraza i neuspjeha, mora se naći krivac. Puno je lakše naći direktnog krivca nego potruditi se napraviti detaljniju analizu ili jednostavno priznati kako je netko bolji. Naravno, generalni krivac većini medija i "navijača" u Dinamu već je nekoliko sezona Hrvoje Čale.

Iz Maksimira su mediji u suradnji s navijačima svojevremeno otjerali Viduku i Mitua. Australac je poslije napravio sjajnu karijeru, dok se Rumunj, koji je u Dinamu igrao vrlo dobro, nije tako dobro snašao, no imao je i dosta više godina od Viduke.

Novi "trend" vrijeđanja i pikiranja zagrebačkih igrača i domaćih dečki počeo je s Kranjčarom i Drpićem, a nastavio se preko lijevog bočnog Dinama. Zanimljivo je što je to tako strašno učinio taj dečko koji se rodio u Zagrebu, došao u Dinamo s devet godina i cijelu karijeru proveo u Maksimiru.

Sve je počelo prije par sezona kada Dinamu nije išlo, a nekoliko igrača viđeno je u disko klubu gdje se pušta muzika koja nije po volji navijača. Ta tema sada nije toliko aktualna zato jer Dinamo pobjeđuje, no kada bi se zaredali porazi vrlo brzo bi se saznalo tko sve pleše na "istočnjački melos", makar uopće ne bi trebalo biti bitno tko sluša kakvu muziku jer su nogometaši plaćeni igrati nogomet, isto kako muzičke kuće ne snimaju albume pjevačima koji dobro igraju nogomet, nego onima koji dobro pjevaju.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Zanimljivi su ti stereotipi koji se ne temelje ni na čemu. Čale je jednostavno loš i to je opće prihvaćena činjenica kao što je nekad bila ona da je Zemlja ravna ploča. Činjenice kako je Čale u obrani zaista odličan, kako ima ponajbolje motoričke sposobnosti u Dinamu na svim testovima i kako je solidan u igri prema naprijed – nemaju nikakve šanse.

U većini momčadi na svijetu jedan je bočni igrač ofenzivniji od drugoga. Kada u Milanu desnog beka igra Cafu onda lijevi nije Serginho nego Kaladze. Kada je Rijkaardu lijevo Zambrotta onda mu je desno Oleguer. Kada Benitezu igra Fabio Aurelio onda je desno Finnan. Kada je Ivankoviću desno Etto, a lijevo Čale – onda Čale nema pojma i ne zna igrati prema naprijed.

Nažalost, tako nešto nije moguće, ali bilo bi zanimljivo pozvati skauta Juventusa ili Milana na dvadeset utakmica Dinama i onda mu reći kako mora izabrati tri igrača za svoj klub. Sigurno je kako bi njegova razmišljanja bila mnogima šokantna i iznenađujuća.

Naravno, Čale, kao i ostali igrači, griješi. Obrambeni igrači tu su uvijek u nepravednoj situaciji jer se njihove greške ističu, no reći kako Dinamo ne igra Ligu prvaka jer Čale nije dodao Balabanu u Bremenu – je zaista suludo, a tako nešto se može čuti.

Konkretno u utakmici protiv HSV-a, Čale je (nepotrebno) skrivio jedanaesterac na samom kraju, no mala je šansa kako bi skaut Chelseaja, da je bio na utakmici, poslije rekao: ovog plavog deset moramo kupiti pod svaku cijenu, jer cijeli je Dinamo bio nemoćan protiv "stroja" iz Hamburga.

Je li zaista Čale ta razlika između Dinamovog uspjeha i neuspjeha? Razlika između igranja Lige prvaka i ispadanja iz Kupa Uefe? Jesu li HSV i Werder dobivali Dinamo jer su imali boljeg lijevog bočnog ili su pokazali da su – bolje ekipe?

Valjda će poneki čitatelj shvatiti da ovaj tekst nije o Hrvoju Čali, već o načinu na koji u Dinamu i oni oko Dinama, od navijača do medija, opravdavaju neuspjehe maksimirskog kluba. Često je to pojedinac, Pakasin, Viduka ili Balaban, a kad je teško naći pojedinca onda je kriv – trener, on je sve to ''uštimao''. Rijetko je kada kriv jednostavno bolji protivnik. A HSV je, primjerice, baš to – jednostavno bolji protivnik.