Genij s 11 osvojenih finala, otac obilježen tragedijom, vizionar kojeg nisu 'shvatili' u počecima karijere

Možda jedini igrač ikada koji je bio ljubimac i navijača Reala i (svakako više) Barcelone, u čijim je dresovima odigrao preko 500 utakmica, a svakako jedini trener koji se može pohvaliti nevjerojatnim dometom: u karijeri je, na kormilima Barcelone, Španjolske i PSG-a dobio svih 11 finala u kojima su nastupale njegove momčadi i reprezentacija!

Nogometni vizionar, genij kojeg nisu uspjeli "shvatiti" na počecima karijere u Celti, a pogotovo Romi, vrlo brzo je dokazao svoju nenadmašnu klasu. Intenzitet, taktička disciplina i vertikalna igra – sveto su "trojstvo" njegove filozofije. I onaj poznati termin "falso nueve", u kojem nema klasičnog špica, također je trademark Enriquea, po mnogima pravog nasljednika Nizozemske i Ajaxa Johana Cruyffa.

Već u prvoj sezoni na klupi Barcelone, 2014/2015, osvojio je trostruku krunu (La Liga, Kup, Liga prvaka), uz zastrašujuću dominaciju i tercet Messi-Suarez-Neymar koji je zabio 122 pogotka. A taj isti pothvat ponovio točno desetljeće kasnije, ovog proljeća sa PSG, zaključivši trijumfalni hod epskim trijumfom nad Interom od 5:0 u minhenskom finalu Lige prvaka. Ostvariti hat-trick sa dvije različite momčadi, uspjelo je još jedino Luisovom prijatelju, Pepu Guardioli, naravno, također u Barci, a potom i Manchester Cityju.

Nakon četiri godine provedene u ulozi izbornika Španjolske (2018. – 2022.), Enrique je prihvatio novi izazov, smijemo li reći čak i veći od onoga u Barceloni: osvojiti naslov prvaka Europe sa PSG-om, koji odavno nema rivala u Francuskoj, ali u elitnom natjecanju UEFA nikada nije uspio doći do cilja. Na tom su ispitu padala slavna trenerska imena kao Carlo Ancelotti, Laurent Blanc, Unai Emery, Thomas Tuchel, Mauricio Pochettino i Christoph Galtier, sve je već izgledalo kao pravo prokletstvo kluba sa Parka prinčeva.

No, Enrique je uspio u "nemogućoj" misiji, od ekipa satkane od zvijezda koje su igrale "same za sebe" (na čelu s Neymarom), napravio je totalni redizajn, stvorio je – momčad i donio opsesivno željeni trofej u Grad svjetlosti u sezoni nakon što je otišao Kylian Mbappe, najveći dragulj francuskog nogometa. Kolektivna igra, hrabrost, ali i taktička ravnoteža bile su ključne na tom putu sastava koji je u svom rosteru, vrijedi podcrtati, imao jednu jedinu klasičnu špicu (Goncalo Ramos). Jer, opasnost za rivale prijetila je ne iz jednog, nego – svih oružja: Dembele, Barcola, Vitinha, Doue, Kvarachelija..., svi oni su u ovoj nogometnoj rapsodiji prijetnja protivničkim vratima (nešto više o tome znaju u Interu). Slikovito: uštimani orkestar znalaca, a ne grupa solista. Najteže stvari ponekad je najlakše objasniti.

U toj noći slave i ponosa, kad je PSG ostvario svoj san, Enrique je obukao majicu posvećenu svojoj kćeri Xani, preminuloj 2019. godine od neizlječive bolesti. Obiteljska tragedija, u razdoblju dok je bio izbornik Furija, obilježila je njegov život. Svakako najdirljivija scena bila je ona kad je nakon pobjede nad Interom, na centru terena zabio zastavu pariškog kluba. Bio je to hommage upravo Xani, sa kojom je taj isti čin napravio 10 godina ranije, na berlinskom Olimpia stadionu, kad je osvojio Ligu prvaka sa Barcelonom pobijedivši Juventus (3:1). "Moja kćer je samo naizgled otišla, ona je uvijek sa mnom", kazao je Enrique. Bila je tu, duhom, i u središnjem krugu stadiona u Münchenu.

Briljantni trener, šampion ne samo na nogometnom travnjaku nego i u puno bitnijim aspektima, poput etike. Kad su na Euru 2021. španjolski mediji i navijači kritikama doslovno "zgazili" Alvara Moratu, on je na press konferenciji rekao sad već čuvenu rečenicu: sutra će Španjolska nastupiti u sastavu – Morata i još desetorica. No, jednako principijelan bio je i na potpuno suprotan način. Dok je "zaledio" funkciju izbornika kako bi se posvetio kćeri u teškim mjesecima bolesti, njegovo mjesto zauzeo je asistent Roberto Moren i u kvalifikacijama izborio vizu na nastup upravo na spomenutom Euru 2020. (odigranom 2021. zbog korone). Međutim, nakon toga je Moreno posjetio Luisa u njegovom domu i zatražio da mu dozvoli voditi "Selecion" kao izbornik i na samom Euru, a da se kasnije vrati u ulogu asistenta, na što mu je ovaj dao – neopozivi otkaz. "Odluka o tome je isključivo moja", objasnio je Luis. Morenov potez, očito, doživio je kao izdaju. Teško je ne priznati da je bio u pravu.

I malo šećera za kraj: u srijedu će glavna opasnost Enriqueovom PSG-u biti njegov (nesuđeni) – zet! Naime, najstarija Luisova kćer, Sira Martinez, bila je u dugoj vezi sa napadačem Barcelone, Ferranom Torresom. Nakon prekida prije dvije godine, nedavno se u gossip rubrikama pojavila vijest kako su ponovno zajedno, a ljubav doživljava renesansu. Nogomet piše romane.