Montpellier časti šakom i kapom

Montpellier je prošle sezone u pet do 12 kao treći najbolji drugoligaš u posljednjem kolu Ligue 2 izborio promociju u Le Championnat i rijetki su koji im za tekuću sezonu nisu prognozirali grčevitu borbu za opstanak.

Vlasnik kluba Louis Nicollin u svlačionicu je doveo Renea Girarda (bivši je francuski reprezentativac uskočio u stolicu Rollanda Courbisa), dao mu odriješene ruke i pogodio. Girard je bivši izbornik francuskih U-16 i U-19 reprezentacija, čovjek koji je u Montpellier došao s pozicije izbornika U-21 reprezentacije posljednje četiri godine i njegov je izbor od prvog dana bilo oslanjanje na klupski bazen.

Nogometna škola Montpelliera jedna je od produktivnijih (uz bok je školi Bordeauxa kojoj je temelj položio Ante Mladinić) koja je primjerice zaslužna što je u sezoni 2003./2004. trener Robert Nouzaret jednom, u najboljoj maniri Athletic Bilbaoa, na travnjak poslao momčad sastavljenu isključivo od igrača poniklih u juniorskom rangu Montpelliera.

Šest od 13 igrača koji su prošli tjedan sudjelovali u pobjedi protiv Marseillea (2:0) ponikli su u klubu i koliko god im nedostaje iskustva - u prosjeku je riječ o 20-godišnjacima koji su zajedno odigrali 104 prvoligaške utakmice - toliko su talentirani i gladni uspjeha. Trener im vjeruje, a oni mu, uz pomoć dvojice-trojice iskušanih prvoligaških igrača poput Romaina Pitaua ili kvalitetno kupljenih internacionalaca poput BiH reprezentativca Emira Spahića, povjerenje vraćaju s kamatama.

Montpellier nije čudo za jedan dan: nakon 22 kola zauzimaju drugo mjesto koje sljedeće godine vodi izravno u Ligu prvaka (13 su puta pobijedili, tri puta odigrali neriješeno i šest puta izgubili), Bordeaux im bježi šest bodova, a iza njih su velikani poput Lyona, Marseillea ili PSG-a koji su ukupno 22 puta osvajali titulu prvaka. Lavovi iza Montpelliera kaskaju tri boda, bivši europski prvaci zaostaju šest bodova, a Parižani punih 13.

Tajnu uspjeha otkriva jedan od 20-godišnjaka za kojim su se pomamili europski top-klubovi i iz utakmice u utakmicu ga "seciraju" njihovi skauti, Karim Ait-Fana: "Znamo se godinama, prije pet-šest godina zajedno smo se probijali kroz kadete i juniore i postali istinski prijatelji. Naš odnos nadilazi odnos običnih suigrača, više smo obitelj, provodimo zajedno vrijeme i izvan treninga i dijelimo zajedničke uspomene".

"Pronalazimo jedan drugog i zatvorenih očiju. Razumijemo se savršeno, na istoj smo valnoj duljini", nadovezao se golman francuske reprezentacije koja je 2005. osvojila naslov europskog U-19 prvaka Geoffrey Jourdren.

U-21 reprezentativac Mapou Yanga-M'biwa zaključuje: "Trenerova uloga je neprocjenjiva. Nije ga strah "baciti nas u vatru" i u najvećim utakmicama. Potpuno nam vjeruje i čim boljim igrama trudimo mu se na tom povjerenju i odužiti".