Neymaru je dopušteno skoro sve

Od ranih dana svoje karijere Neymar se svim silama trudi zadržati status jednog od najomraženijih igrača današnjice. Ponašanjem na travnjaku iritira i protivnike i navijače, provokacije i prljavštine sve su češća pojava i umjesto da uživamo u njegovom neizmjernom talentu i da bude zapamćen kao jedan od nekoliko u povijesti koji je mogao neviđene stvari s loptom, Neymar vas tjera da promijenite program.

Teško je ne sjetiti se njegovih početaka profesionalne karijere još u Brazilu, u ono vrijeme kada je već bio ime i kada je dolazio u Barcelonu, već tada je imao cijelu vojsku navijača koji su imali puno toga za zamjeriti. Naravno, nisu to bili navijači Santosa već protivničkih klubova, ali forumi su bili puni priča kako će Europa upoznati i drugu Neymarovu stranu, ne onako genijalnu.

I krenulo je. Nije trebalo čekati dugo da i u Španjolskoj stekne status igrača koji, blago rečeno, nije omiljen. Prenaglašena bacanja kod prekršaja, pokušaji iznuđivanja kartona, kaznenih udaraca, na najmanji kontakt, pa i onda kada ga nije bilo, Neymar je padao kao pokošen. Samim time na kraju si je napravio medvjeđu uslugu i postao je meta protivničkih igrača.

No sve to u Barceloni još i nije bilo toliko ekstremno koliko je postalo u Francuskoj. U Barceloni je bio jedan od najboljih igrača, ali nije bio najbolji i nije bio gazda momčadi. Zna se tko je držao ključeve svlačionice i to guranje u stranu nije odgovaralo Neymarovom egu koji se na kraju s Barcelonom rastao na nož i pritom pokušavši i izvući svaki cent za koji si je smatrao da je njegov.

Došavši u Pariz, došao je na svoje. Odmah je postao glavna zvijezda, njega se pitalo puno toga i on je postao šef. U skladu s time počeo se ponašati i na travnjaku, s visoka gledajući i na protivnike, ali i na suigrače. Međutim u Francuskoj je naišao na nešto na što nije naviknuo u Barceloni i Santosu. Francuski braniči nisu navikli na takva glumatanja i postao je meta. Brzo je to i sam shvatio pa je tražio zaštitu, ali reputacija je stvorena, Neymarovi živci su sve tanji, ego sve veći i bilo je pitanje gdje će eskalirati.

Protiv Marseillea je bilo baš ružno svih tih stotinjak minuta i zato se vjerovalo da će disciplinska tijela značajnije kazniti Neymara. Dvije utakmice suspenzije za onakvo ponašanje od samog početka susreta, za udaranje šakom u glavu s leđa, je potpuno krivo. Bez obzira na Neymarove tvrdnje o rasizmu, Brazilac je morao na duže hlađenje.

On je taj koji je bio okidač svega, koji je pokrenuo lavinu prljavština još u ranoj fazi susreta i situacija je samo izmicala kontroli nedoraslom sucu. Uzmite nekog mladog nogometaša koji pada pod utjecaj velikih imena i gleda ih kao svoje idole, taj mladi nogometaš pogleda utakmicu protiv Marseillea, prati Neymara koji je tu bio posvađan s cijelim svijetom i samo je bilo pitanje kako će do kraja puknuti te na kraju dobije tek dvije utakmice suspenzije. Kakva je poruka poslana tom mladom igraču?

Šalje se potpuno kriva poruka i umjesto da bude primjereno kažnjen i da se pošalje poruka da su takve stvari nedopustive, napravi se suprotno. Samo zato što je to Neymar. A baš bi trebalo biti obratno i samo zato što je to Neymar kazna je trebala biti primjerenija.

Nabrajanjem njegovih grijeha iz tog susreta samo pokazuje koliko je odluka nepoštena. Od naguravanmja s Payetom nakon čega je Payet postao izravna meta igrača PSG-a, a sve je počelo Neymarovim prekršajem i udaranjem Payeta na zemlji, doduše nenamjernog, ali njegovo kasnije ponašanje bez isprike bilo je okidač. Teško je pronaći igrača Marseillea kojem nije prijetio i svađao se s njim, možda Duje Ćaleta-Car, svađao se i s klupom, sucima je cijelu utakmicu solio pamet. Bezobrazno je nakon jednog prekršaja koji su Parižani napravili pa se sukobio s gostima, pokušao već u narednim sekundama teatralnim bacanjem na prvom startu iznuditi nešto više prikazujući to kao osvetnički start. I sve do samog kraja kada je udario šakom u glavu protivničkog igrača. S leđa.

Neymar je genijalan nogometaš, ono što on može, mogli su rijetki u povijesti, ali Neymar svojim ponašanjem odbija većinu ljubitelja nogometa i zato nikada neće dobiti priznanje koje bi možda zaslužio. On je pravi primjer onoga kako se na travnjaku ne smije ponašati. Sjajan je igrač, ali i vrhunski provokator.

U ovom slučaju progledano mu je kroz prste i umjesto masne kazne, dobio je samo jednotjedni odmor. Da je na njegovom mjestu bio neki drugi igrač, netko iz Angersa, Amiensa, Nimesa i da je sve to radio, bi li jednako prošao? Za početak, ne bi ni izdržao na travnjaku do sudačke nadoknade, a da je i izdržao, danas bi bio na dužem hlađenju. Međutim quod licet Iovi, non licet bovi - što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu...

Rasizma ako je bilo, Alvaro za to mora ozbiljno odgovarati, međutim Neymar je i prije navodnih rasističkih ispada divljao po terenu i to je na kraju samo pokušaj da se umanji šteta koju je on napravio. Ne opravdavamo rasizam bilo koje vrste, ali Neymar svojim ponašanjem nije nimalo pomogao da susret na Parku prinčeva protekne u mirnom ozračju. Ako je Alvaro uistinu napravio to što Neymar tvrdi, nadamo se da će biti propisno kažnjen.