Predah donosi nešto dobro?

Početkom listopada Osijek je posljednji put okusio slast pobjede svladavši Zagreb u Kranjčevićevoj 2:0. Nakon toga je uslijedio prisilni odmor zbog reprezentativnih obaveza poslije čega više nema niti "o" od onog Osijeka kojega smo gledali u tjednima prije.

Koji je razlog tome? Zar je moguće kako su igrači izgubili natjecateljsku formu nakon samo sedam dana? Zaista, ne želimo o tome niti razmišljati jer kakva bi to momčad bila da se vadi na takve nelogične stvari kao gubitak forme u pola sezone.

Puni optimizma nogometaši Osijeka ušli su u listopad nakon čega iz kola u kolo arhiviraju loše rezultate u svoju klupsku povijesti. Posljednji u nizu je poraz na Maksimiru što i nije neko iznenađenje ako se usporede kvalitete momčadi, međutim znajući kako je samo nekoliko dana ranije Dinamo imao tešku europsku utakmicu onda je sastav s Drave morao hrabrije i odlučnije ući u taj susret barem s namjerom da prikaže želju za pobjedom.

Ovako su ostali nedorečeni pred protivničkim golom jer niti jedan ozbiljniji udarac nije upućen prema vratima aktualnog, a vjerojatno i budućeg prvaka. Jalova igra rezultirala je konačnim porazom 1:0 iako je bilo prostora za možebitno iznenađenje na kojega će morati pričekati neka bolja vremena.

Pred Lončarevićevom momčadi tako ostaje samo novi predah i krajnje vrijeme da se uhvati željena forma jer ostala su još tri jesenska kola (Zadar i Cibalia kod kuće, Inter u gostima) kako bi s osmjehom na licu uhvatili zimski san.