Adio San Siro: Modrić i Sučić u jednom od posljednjih derbija 'Odvijača' i 'Bahatih' na nogometnoj Scali

Međutim, to je zapravo – tužna vijest za sve nas nogometne romantičare, jer označuje definitivni, službeni kraj ovog diva. Koji će 2031. godine biti srušen, a u neposrednoj blizini dotad izgrađen "Nuovo San Siro", u vrijednosti od 4.6 milijardi eura. Vremena se, znate već, mijenjaju, nema više onih epskih duela i rivalstava poput gazdi-navijača, obitelji Moratti i Berlusconija.

Danas su umjesto njih neki čudni ljudi, čudnog imena, točnije, financijski fondovi Oaktree i RedBird, kojima je profit naravno jedini motiv (računaju da će na novom stadionu udvostručiti prihode oba kluba), a na mjestu današnjeg stadiona, bit će, pogađate, parking, poslovni centar itd…

U međuvremenu, ostalo je "još samo par godina za nas", stari dobri "Meazza" će ove nedjelje biti scena jednom od posljednjih derbija "della Madonnina", nazvanog po kipiću Gospe na vrhu milanske katedrale. A prošlo je, evo, točno stoljeće, otkad je te 1925. predsjednik Milana, Piero Pirelli potaknuo izgradnju nogometnog stadiona u kvartu San Siro, preko puta već tad slavnog hipodroma. U svom originalnom izdanju, novi stadion izgrađen je za 13 mjeseci i koštao je – pet milijuna lira, a primao je 35.000 gledatelja.

Otad su odigrane stotine povijesnih utakmica, stadion je nazvan po Meazzi, koji je bio legenda oba gradska kluba. Milanisti su, inače, od susjeda dobili podrugljivi nadimak "Casciavite" (Odvijač) jer su predstavljali uglavnom radničku klasu, dok su oni interiste prozvali "Bauscia", što na dijalektu znači pridjev za bahatu osobu, hvalisavca, jer su se uvijek predstavljali kao "gradska gospoda", superiorna Rossonerima. O gradskom derbiju ispjevan je i jedan evergreen Adriana Celentana: Ja interista, ona milanista, bilo nas je 100.000…

San Siro bio je i prije Old Trafforda, Teatar snova, gdje se stvarnost i iluzija miješaju kao u djelima Davida Lyncha, svatko tko je bar jednom svjedočio nekoj velikoj utakmici na ovom stadionu znat će što ovo znači. Prvi susret odigran je 1926., naravno Inter – Milan (6:3), ostat će zapisano da je strijelac prvog pogotka bio Giuspppe Santagostino. Samo desetljeće kasnije, kapacitet je proširen na 55.000, a treba svakako dodati da je San Siro sve do 1948. bio dom samo Milana, tek tad je doselio Inter, koji je domaće susrete igrao bliže centru, na stadionu Arena. A današnji kapacitet, oko 85.000 mjesta, kompletiran je izgradnjom trećeg nivoa 1955.

Uslijedile su zlatne godine u kojima je Milano posao mondenski grad elite, druga talijanska metropola, ne samo po stilu življenja, pod sloganom "Milano da bere" (Milano za piće) koji je promoviran u jednoj reklami za Amaro Ramazzotti. Istovremeno, centar Lombardije bio je i nogometna prijestolnica, od vremena velikana Herrere, Facchettija, Mazzole, Rivere, Nerazzurri i Rossoneri izmjenjivali su na na tronu ne samo talijanskog nogometa, već i kao osvajači tadašnjeg Kupa prvaka. Priča se nastavila i kasnije, dovoljno je spomenuti Gullita, Van Bastena i Rijkaarda s jedne, a njemački tercet Brehme, Klinsmann, Matthäus sa druge strane. A stadion je konačno dobio ime po Meazzi 1980., nakon smrti ovog asa Milana i Intera.

Osim poprišta nebrojenih antologijskih utakmica, te otvaranja Svjetskog prvenstva 1990. godine kad su Eduardo Bennato i Gianna Nannini otpjevali dan-danas legendarnu "Notti magiche". Na San Siru su odigrana četiri finala Kupa/Lige prvaka: 1965. tu je proslavljena druga europska titula Herrerinog Intera (1:0 protiv Benfice, golom Jaira), a u kasnijim izdanjima (1970., 2001. i 2016.) slavile su inozemne momčadi, Feyenoord, Bayern i Real.

Naravno, nema nogometne zvijezde koja bar jednom nije zaigrala na ovoj pozornici, uključujući i Pelea, koji je tu nastupio za Santos u jednom prijateljskom meču sa Milanom.

Sve to isto može se reći i za glazbene svjetske zvijezde, počevši od Boba Marleyja pred 100.000 gledatelja 1980., pa onda možemo nabrajati: David Bowie, Genesis, Madonna, Bob Dylan, Carlos Santana, Rolling Stones, Michael Jackson, Beyonce, Coldplay, Depeche Mode. Posebno se pamti koncert Brucea Springsteena, jer je samo dva dana kasnije (možete zamisliti na kakvom travnjaku) odigran gradski derbi u polufinalu Kupa Italije, pobijedili su "Rossoneri" (2:1).

"Meazza" ili San Siro, kako vam drago, bio je i ostao mjesto za nogometne hodočasnike, ne samo u metaforičkom, nego i doslovnom smislu, jer kad izađete na najbližoj stanici metroa, Piazzale Lotto, čeka vas oko pola sata šetnje do stadiona, uz zidove divovskog hipodroma. Osim popodnevnih i večernjih spektakala, ovo je, ako ne jedini, onda svakako rijetki nogometni dom koji je bio krcat sa 80.000 posjetitelja u – ranu zoru, oko šest sati: dogodilo se to u jutro nakon što su iz Madrida s pokalom Lige prvaka sletjeli prvaci Europe iz Intera (doduše, bez trenera Mourinha, koji se odmah nakon pobjede nad Bayernom oprostio od ekipe i otišao… na večeru sa Florentinom Perezom, postavši iste večeri trener Reala).

Zanimljivo je da su na San Siru pobjede ostvarila i oba naša najtrofejnija kluba. Dinamo je pobijedio Milan u prijateljskom meču 1988. godine s 2:1 golovima Vlade Kasala i Mladena Munjakovića, dok je Dražen Ladić obranio penal Gullitu (skoro potpuno isti taj sastav Rossonera godinu kasnije postat će prvak Europe). Hajduk je pak svladao Inter i to s 2:0 u pretkolu Europske lige 2012., Ante Vukušić i Ivan Vuković bili su strijelci za momčad trenera Miše Krstičevića. No, nije bilo dovoljno, jer je Inter na Poljudu prethodno slavio 3:0, ali te večeri je europski velikan "drhtao", štoviše, pamti se Vukušićeva prilika i za treći pogodak koji bi anulirao zaostatak…

I tako, svjetla San Sira gasit će se polako, još šest godina, a u jednom od posljednjih gradskih derbija ove nedjelje opet ćemo gledati naše: Luku Modrića i Petra Sučića, toliko različite po godinama, a toliko bliske po talentu, uz to su obojica idola navijača Milana i Intera.