Euro-barometar: Arsenalov korak na putu do Raya, Vanolijevoj agoniji nema kraja

Osim dolje navedenih, ima i jedna posebna kategorija, zove se Luka Modrić i praktično je neusporediv s bilo kim, on je esencija nogometa. Maestralna partija protiv Verone samo je jedna u nizu od tisuću epizoda. Ili, kako su navijači Milana parafrazirali stihove o Maradoni, "Oh mamma, mamma, mamma, sai perché mi batte il corazon? Ho visto Luka Modrić, ho visto Luka Modrić, eh, mamma’, innamorato son" (u slobodnom prijevodu: Znaš li mama zašto mi srce kuca jako, vidio sam Luku Modrića, zaljubljen sam).

PALAC GORE

DAVID RAYA: Postoje trenuci koji se na kraju sezone pokažu kao prijelomnice, a ako Arsenal konačno prekine šampionski post sljedećeg svibnja, u rubriku "highlights" sezone bit će svakako uvrštena nevjerojatna obrana španjolskog čuvara mreže kojem je osigurao pobjedu nad Brightonom. Kod vodstva Topnika 2:1 na Emiratesu, Minteh je briljantnim šutem naciljao sam gornji desni kut domaćih vrata, ali onda se Raya izvio i izboksao loptu u korner. Bila je to scena kao remake u stilu AI kad oživi već izblijedjele, crno-bijele fotografije Lava Jašina ili Vladimira Beare, koja dokazuje da je sve moguće. Jer, da su Galebovi izjednačili, u novinskim izvješćima svakako bi pisalo da je to bio – velemajstorski i neobranjivi šut…

OLLIE WATKINS: Aston Villa je u prvom poluvremenu na Stamford Bridgeu bila doslovno pregažena i pravim čudom otišla na odmor sa zaostatkom od samo 0:1. Ali, Villa ima na klupi istinskog taktičkog genija i pobjednika, Unaia Emeryja, koji je u pravom trenutku, u 58. minuti uveo svog zlatnog jokera sa klupe. Pa kad već Chelseaju nije mogao ništa inače sjajni Rogers, sav posao obavio je Watkins, postigavši oba pogotka za trijumf od 2:1 u svoje 32 minute provedene na terenu. Time je potpisao 11. uzastopnu pobjedu momčadi iz Birminghama u svim natjecanjima (od toga osam u Premiershipu), čime je izjednačen klupski rekord iz – 1914. godine. Je li Villa, zaista kandidat za naslov? Watkins i društvo će nam odgovor ponuditi već – sutra, kad gostuju kod Arsenala za kojim zaostaju tri boda.

NIKOLA VLAŠIĆ: Pretjerano bi bila usporedba s "feniksom iz pepela", ali naš reprezentativac u ovoj polusezoni se zaista vratio na velika vrata u svoju top formu. Osim sjajnih partija za Vatrene, protiv Cagliarija je postigao četvrti gol u zadnje četiri utakmice, ukupno pet u posljednjih šest kola Serie A (plus dvije asistencije u istom razdoblju). Ovo su brojke za primate i naslovne stranice. Istina, ovog puta bilo je uzalud, Torino je izgubio doma od Caglijarija (1:2) i još jednom pokazao svoju ranjivost, ali to je neka druga priča.

PALAC DOLJE

PAOLO VANOLI: Kad je početkom studenog smijenjen Stefano Pioli, Fiorentina je imala četiri boda nakon deset kola i bila posljednja na tablici. Onda je smijenjen strateg koji je sa Milanom osvojio scudetto, a doveden zamjenik u čijem je CV-u pisalo da je lani bio 11. sa Torinom. Efekt: porazom u Parmi, Fiorentina je sedam kola kasnije još čvršće usidrena na posljednjem mjestu poretka, sve dalje od zone spasa, a dovođenje Vanolija (dosad) pokazalo se kao potpuni promašaj. Izreka o novoj metli, naime, ima i svoje iznimke, nije to baš pravilo, a Ljubičasti su idealan primjer u svom potonuću prema Serie B.

OLIVER SCARLES: Među brojnim tradicijama engleskog nogometa znana je "Sunday league", amatersko natjecanje rekreativaca čije se utakmice igraju nedjeljom ujutro. U takvim dvobojima sasvim je uobičajeno vidjeti kako branič promaši cijelu loptu u jednom sasvim običnom ispucavanju iz svog šesnaesterca. No, kad se to dogodi več u subotu, pred 60.000 gledatelja na Olimpijskom stadionu u meču Premiershipa i to u 85. minuti, a posljedično rezultira pogotkom Raula Jimeneza za pobjedu Fulhama nad West Hamom (1:0), onda je to već sasvim ozbiljan problem. Istina, 20-godišnji obrambeni igrač Čekićara je mlad i neiskusan, ali svojim gafom teško je oštetio svoju momčad, koja je, poput kolega iz Firence na opasnoj nizbrdici koja vodi prema ispadanju iz elite.

STEFANO MOREO: Pisa će možda i ostati u Serie A, ali negativni rekord druge toskanske momčadi gori je čak i od spomenutih susjeda iz Firence. Momčad trenera Alberta Gilardina – kakve li ironije, nekad vrhunskog napadača – postigla je u devet prvenstvenih susreta pred svojim navijačima – jedan gol! Nismo pedantni statističari, ali teško ćete pronaći neki ekvivalent ovakvoj nemoći. A osim očitog manjka klase, nedostaje i sreće, pa je Moreo, kojeg ovdje ističemo (jer je prvi napadač Pise i odigrao je sve utakmice), kod 0:0 protiv Juventusa šutem glavom pogodio – gredu u 45. minuti i time zavrijedio ulogu tragičara. Naravno, kasnije je stigla i neminovna kazna, a Torinezi slavili sa 2:0.