Veliki intervju Luke Modrića za Marcu: 'Dosadno mi je slušati o godinama, tijelo će mi reći kada je dosta'

Luka Modrić dao je veliki intervju za španjolsku Marcu, madridski sportski dnevnik koji tradicionalno prati svaki korak Real Madrida. Hrvatski kapetan napustio je 'Kraljevski klub' nakon punih 12 sezona kao najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti s čak 28 osvojenih trofeja, a u razgovoru s novinarom Juanom Ignacijem Garcijom-Ochoom otvoreno je pretresao sve teme vezane uz prošlost, sadašnjost u Milanu i planove za budućnost.

"Madrid mi nedostaje, ali u Milanu sam sretan"

Na opasku koliko nedostaje španjolskoj prijestolnici, Modrić je uz osmijeh naglasio kako su osjećaji obostrani, ali i potvrdio da uživa u talijanskom velikanu:

"Hvala što to kažete. Uvijek je lijepo čuti da vam nedostajem. I meni nedostaju Madrid, grad, klub i sve ostalo. Ali mogu reći da se ovdje u Milanu osjećam dobro i sretno, primili su me raširenih ruku od prvog dana i jako sam zadovoljan. Dokaz za to je i činjenica da sam ovdje drugu godinu zaredom. Zato, iako mi Madrid jako nedostaje, sada sam u Milanu i ovdje sam također sretan."

S odmakom od godinu dana prisjetio se izuzetno emotivnog dana kada je odigrao posljednju utakmicu u bijelom dresu:

"Pamtim ga s golemim ponosom, iako nije bio lak dan, što se moglo vidjeti na mojim snimkama prije utakmice, u autobusu, prethodnih dana kada sam objavio odluku i na terenu. Na terenu sam se dosta dobro držao, a poslije, tijekom govora... Bili su to dani prepuni emocija, jer sam znao da završava najljepše razdoblje moje nogometne karijere. Ali pamtim ga s velikim ponosom i emocijama. I danas ponekad gledam te snimke, iako je prošlo više od godinu dana. Kada vidiš ljude na tribinama kako plaču, sve poruke i tako dalje, to te ispuni ponosom i zadovoljstvom jer znaš da si napravio nešto važno u najvećem klubu na svijetu."

Osvrnuo se i na reakciju svoje obitelji, kojoj je odlazak iz Španjolske pao jednako teško, ako ne i teže:

"Mislim da je bilo teško i obitelji i meni, ali možda čak i njima više jer su oni cijeli život vezani uz Madrid. Prije svega moja djeca. Moj prvi sin rođen je dok smo bili u Engleskoj i imao je dvije godine kada smo stigli u Madrid, ali cijelo djetinjstvo pamti iz Madrida. Sada ima 16 godina. Kada razgovarate s njima, kada smo na odmoru ili negdje drugdje, pitaju vas: 'Kada ćemo kući?' A pritom misle na Madrid. Zato je i njima bilo jako teško, kao i meni. Ali život je takav, to je dio života i moraš nastaviti dalje. Sada smo ovdje. Teško je, jako teško, ali kada sve to vidiš, ispuni te ponosom, zadovoljstvom i srećom."

Upitan je li bilo teže izreći konačno zbogom ili se naviknuti na novu svakodnevicu izvan Madrida, ponudio je jasan odgovor:

"Iz mog iskustva, teže je reći zbogom nego se naviknuti, jer se nakon toga moraš naviknuti na činjenicu da jednog dana sve to završava. Nogomet i sve te stvari... Prekidaš vezu s nekim stvarima koje si živio maksimalno. Mislim da mi je bilo teže reći zbogom nego nakon toga doći ovdje i malo-pomalo se naviknuti na novu svakodnevicu, novu stvarnost i novi klub. Nije bilo lako reći zbogom, ali kao što sam rekao, to je dio života. Kada znaš da si dao sve, da si napravio sve što je bilo u tvojoj moći za taj klub, odlaziš uzdignute glave. Ja sam otišao uzdignute glave."

Status najtrofejnijeg i duh Real Madrida

Kao igrač s najviše osvojenih odličja u povijesti kluba, priznao je da takva postignuća nadilaze i najsmjelije snove:

"To je nešto nevjerojatno, zaista. Nikada nisam zamišljao da će se to dogoditi. Dođeš u klub za koji znaš da ćeš se boriti za trofeje i da je to normalno u tako velikom klubu, ali ni u svojim najluđim snovima nisam očekivao da ću postati najtrofejniji igrač u povijesti kluba. Ne zato što nisam vjerovao u sebe ili mislio da neću uspjeti tamo, nego... Koliko je igrača prošlo kroz taj klub? Koliko legendi? Koliko ikona Reala i madridizma? Biti igrač koji je osvojio najviše trofeja zaista je nevjerojatno. Nikada to nisam zamišljao."

Govoreći o tome što mu je klub usadio mimo trofeja, istaknuo je pobjednički mentalitet:

"Naučio me da nikada ne odustanem, da se uvijek borim do kraja, da uvijek vjerujem i uvijek dajem maksimum. To je dio mog karaktera i onoga što sam, ali Real ti to još više daje, usađuje ti to iznutra. Mislim da je to najvažnije što mogu reći."

Poseban dio razgovora bio je posvećen antologijskim preokretima na Santiago Bernabéuu:

"Nevjerojatno. Pogotovo u pretposljednjoj Ligi prvaka, ali ne samo tada. Otkako sam stigao, bilo je toliko ludih utakmica i preokreta... Pokazivali smo identitet onoga što Real Madrid jest. Kao što sam već rekao, klub ti daje stvari zbog kojih vjeruješ do kraja, jer kada se sve spoji, igrači na terenu, navijači, stadion koji zastrašuje mnoge protivnike... Doživjeli smo nevjerojatne noći na Bernabéuu i općenito u Real Madridu, ali posebno na Bernabéuu."

Na pitanje o čuvenom veznom redu koji je činio s Casemirom i Tonijem Kroosom, skromno je prepustio ocjene nogometnim analitičarima:

"Nije na meni da to kažem. Takve će rasprave uvijek postojati i radije bih to prepustio ljudima koji pričaju i iznose mišljenja. Ono što mogu reći jest da sam uživao igrati s njima dvojicom. Poznavali smo se gotovo zatvorenih očiju i zaista je bilo nevjerojatno igrati s njima u veznom redu. Ali i sa svim ostalim igračima koji su tada bili tamo, možda u najzlatnijem razdoblju u povijesti Reala. Zato ne volim govoriti samo o nas trojici jer bilo je toliko igrača koji su napravili jako puno... Ali uživao sam igrati s njima, natjecati se protiv drugih i međusobno se nadmetati na treninzima. Ponekad su treninzi bili teži od nekih utakmica. Bilo je nevjerojatno."

Iako najviša razina nosi ogroman pritisak, potvrdio je da je u Madridu istinski uživao u odgovornosti:

"Da, jako sam se zabavljao, zaista. Iako su zahtjevi golemi, uspio sam uživati unatoč tome. Volim tu odgovornost i zahtjevnost. Mislim da bolje funkcioniram kada je tako. Kada je atmosfera opuštena, ne funkcioniram dobro. Bolje funkcioniram kada postoji određeni pritisak i zahtjevnost. A tamo uživaš jer, primjerice, u Madridu osvojiš Ligu prvaka, počne nova sezona, stigne predsezona, izgubiš jednu utakmicu i već je kriza. To ti pokazuje kolika je zapravo razina zahtjevnosti. Osvojiš Ligu prvaka i odmah krećeš po novu. Nikada nisu zadovoljni onime što si napravio, moraš gledati prema onome što slijedi."

Novi izazov na San Siru

Objasnio je i zašto je nakon rastanka s Realom izabrao prelazak u redove sedmerostrukog europskog prvaka:

"Zahtjevi su također vrlo veliki. Milan je jedan od najboljih klubova na svijetu, povijesni klub koji zadnjih godina možda nije ostvarivao rezultate na koje su svi bili naviknuti, ali to ne znači da je prestao biti velik klub i jedan od najvoljenijih klubova na svijetu. Kada dođeš ovdje, to osjetiš. Osjeti se povijest Milana. I ovdje, u sportskom centru, možeš je osjetiti. Koliko je legendi i velikih igrača igralo ovdje... I sigurno je to bio jedan od razloga zbog kojih sam izabrao Milan. Kada sam odrastao, kao dijete, gledajući talijanski nogomet, Milan je bio moj najdraži klub. Zato se nekoliko stvari poklopilo i odluka je nakon Reala bila lakša jer sam uvijek imao veliku naklonost i poštovanje prema Milanu. Kada se nakon Reala pojavila ova prilika, nisam imao mnogo dvojbi."

Nakon sezone u kojoj je izmaknuo plasman u Ligu prvaka, ambicije u novoj natjecateljskoj godini znatno su veće:

"Cilj je napraviti više nego prošle godine. Dugo smo igrali jako dobro, gotovo do ožujka smo se borili za Scudetto, a onda smo u posljednjim utakmicama gotovo sve prosuli i nismo ušli u Ligu prvaka. Bio je to težak udarac za Milan jer Milan, najmanje zbog svoje povijesti, mora svake godine igrati Ligu prvaka. Drugi je klub s najviše osvojenih trofeja nakon Real Madrida. Ciljevi su odigrati dobro, pomoći momčadi u svim aspektima, na terenu i izvan njega. Postoji veliko uzbuđenje. Ove godine u momčadi ima puno promjena, novi trener, dosta novih igrača, a klub me vidi kao važan dio momčadi, želio me ovdje i zato sam ovdje. Želim se natjecati, dati sve od sebe i pokušati vratiti Milan na pobjedničke staze. Svi zajedno. Jedan igrač ne može to napraviti sam, ali svi zajedno moramo uložiti napor kako bismo pokušali malo-pomalo vratiti Milan tamo gdje pripada."

"Godine su samo broj, dosadno mi je to slušati"

Osvrnuo se na izvor motivacije koja ga neumorno pokreće iz sezone u sezonu:

"Nije teško. Radim ono što volim. Nogomet je moj život. Počeo sam trenirati sa šest godina i nogomet je zaista moj život. I dalje uživam, i dalje imam istu ambiciju, motivaciju i strast. A kada to osjećaš, lakše je nastaviti. Hvala Bogu, fizički i mentalno se osjećam dobro, a to je jako važno. Mislim da su to najvažniji razlozi. Prije svega ljubav koju imam prema ovom sportu. Jer ako te fizičko stanje više ne služi, onda je teško. Ali ja ovo ne doživljavam kao posao. Za mene je to nešto u čemu uživam. I dalje se zabavljam i uživam. Nemam dane kada kažem: 'Više mi se ne da, ne želim trenirati ili ustati.' To mi se nije dogodilo. I dok se tako osjećam, ne vidim nijedan razlog da ne nastavim. Iako znam da mnogi govore o godinama i to je već pomalo dosadno. Mislim da je to dio te priče, kako se kaže, ali to ne utječe na mene. Živim iz dana u dan i uživam, a mislim da će mi tijelo reći kada je dosta. Uvijek sam bio realan i iskren prema sebi i mislim da će, iako će taj trenutak sigurno biti težak, doći. Blizu je, sigurno bliže nego prije. Ali vidjet ćemo koliko ću još biti ovdje i koliko ću još igrati."

Komentirao je i stalne medijske opaske o svojoj dobi koje ga prate već godinama:

"Nije da mi smeta ili da se ljutim, ali već je dosadno. Dosadno je to slušati jer to nije priča od prije dvije godine. Ta je priča počela 2019., nakon Svjetskog prvenstva, kada sam imao 33 godine. Već tada se govorilo: 'Da vidimo koliko će još trajati, već ima 33, već ima 34, više ne može...' Nakon toga osvojio sam još dvije Lige prvaka, s Hrvatskom bio treći na još jednom Svjetskom prvenstvu, igrao finale Lige nacija, osvojio još trofeja i mislim da sam nakon svega toga... Ne volim govoriti o sebi, ali mislim da sam u nekim razdobljima igrao najbolji nogomet u životu. Zato mislim da ne treba gledati godine, putovnicu ili osobnu iskaznicu. Treba gledati samo ono što radiš na terenu. Nije važno imaš li 18, 30, 40 ili 50 godina. Nije važno. Ako na terenu iz dana u dan pokazuješ da se možeš natjecati, mislim da je to ono što treba gledati: možeš li ili ne možeš. Meni su godine samo broj, ali ljudi su opsjednuti time. Kao da te, čim napuniš određeni broj godina, treba otpisati. Nije tako. Ne utječe to na mene niti me ljuti, samo mi je dosadno slušati to svaki dan. To mi je također motivacija da dokažem da nije tako, da se može igrati na ovoj razini i u tako poznim godinama."

Dok se o fizičkoj pripremi igrača poput Cristiana Ronalda neprestano raspravlja, Modrić je otkrio što stoji iza njegove izvanredne fizičke spreme:

"Zaista se osjećam jako dobro fizički. Mnogi će reći da je to dio genetike i da to može imati veze s tim, ali nije samo genetika. Ako ne radiš, ako se ne posvetiš tome 100 posto svakoga dana, u svakom razdoblju odmora, teško je toliko dugo izdržati na ovoj razini. Gotovo nemoguće. To je kombinacija svega toga. Ali također mislim da, kao što sam rekao, bez rada i svakodnevne posvećenosti... Tijekom odmora meni se ne događa da prođe tjedan dana bez ičega. Ne znam kada mi se to posljednji put dogodilo. Možda kada sam na brodu i tamo ne možeš ništa raditi, ali ostatak vremena treniram svaki dan. Ili igram tenis, ili košarku, ili idem trčati. To je dio mene. Bez toga sigurno ne možeš. Ali mislim da i ljubav koju imam prema sportu, u ovom slučaju nogometu, igra vrlo važnu ulogu. Možda ljudi to ne vide tako, nisu toga svjesni ili se u nekom smislu ne slažu, ali mislim da su ta ljubav i strast koju i dalje imam prema nogometu vrlo važne. Još uvijek to nosim u sebi. Želim se natjecati, želim dokazati da se mogu natjecati s mlađim igračima i mislim da su to razlozi zbog kojih sam toliko dugo na ovoj razini. Zašto se o meni manje govori nego o drugima, to ne mogu komentirati."

Od Zadra do svjetskog vrha

Prisjećajući se nogometnih početaka u Zadru, priznao je da su mu stvarna ostvarenja daleko nadmašila dječje snove:

"Kao osoba uvijek sam bio vrlo ambiciozan i takav, ali lagao bih kada bih rekao da sam zamišljao sve ovo. Nisam. Uvijek kažem da bi me bilo strah da mi je netko dao papir i rekao: 'Napiši što želiš postići u životu i karijeri.' Nikada ne bih napisao ovo. Čak bi me bilo strah napisati sve ovo. Moj jedini san bio je odigrati jednu utakmicu za Hrvatsku, debitirati za reprezentaciju. Hvala Bogu, imao sam nevjerojatnu karijeru i još uvijek je imam. Zahvalan sam Bogu, ljudima koji su uvijek bili uz mene, koji su me podržavali od prvog dana i gurali naprijed. Ali da sam zamišljao sve ovo, nisam. Ni u najboljim snovima."

Opisao je i svoju svakodnevicu izvan nogometnih reflektora i trening-kampova:

"Normalna osoba. Obiteljski čovjek. Pokušavam biti s obitelji, sa svojom djecom, raditi normalne stvari, ništa posebno. Biti s prijateljima. Volim igrati padel, volim igrati tenis, volim igrati košarku. Kad god mogu, radim to. Pokušavam raditi normalne stvari, ništa posebno, ništa izvan ovog svijeta."

Istaknuo je i kako je ostao neraskidivo povezan s prijateljima iz djetinjstva:

"Imam prijatelje iz nogometa i izvan njega. Imam prijatelje iz djetinjstva i zadržao sam takva prijateljstva, na što sam ponosan. To su moji najbolji prijatelji. Prošli smo kroz sve. U jednom trenutku naši su se putevi razdvojili, ali uvijek smo ostali zajedno, uvijek sam imao njihovu podršku. Na to sam jako ponosan. Ali imam prijatelje iz nogometa i izvan njega."

Osvrnuo se i na ovacije koje je godinama doživljavao na gostujućim stadionima širom Španjolske i Europe:

"To je nešto nevjerojatno, zaista. Uvijek sam to govorio i rekao sam to na oproštaju od Reala: moj najveći trofej je upravo to. Ne trofeji. Trofeji su važni, igramo kako bismo osvajali trofeje i tako dalje, ali moj najveći trofej je ta ljubav koju imam od ljudi, a prije svega od madridista. Osjećati da si toliko voljen nešto je što svatko želi, a ta ljubav koju imam nešto je nevjerojatno, nešto važnije od bilo kojeg trofeja. I ne samo od navijača Reala, nego i od drugih navijača. Sada mi se to događa ovdje u Milanu, u Hrvatskoj, s protivnicima, drugim navijačima koji ti plješću na drugim stadionima... To je impresivno, ostavlja te bez riječi. I meni je to najvažnije što sam postigao."

Ključna uloga Mourinha i želja za povratkom

Govoreći o ljetu 2012. godine i realizaciji transfera u Real, izdvojio je Joséa Mourinha kao presudnu figuru:

"Klubu općenito, ali mislim da je Mourinho bio najvažniji za moj dolazak jer je napravio sve, apsolutno sve što je bilo u njegovoj moći da tog ljeta budem doveden. Real je doveo Michaela Essiena na posudbu i mene kao jedino pojačanje. Pregovori s Tottenhamom nisu bili laki. Bili su teški i dugi. Da Mourinho nije bio toliko uporan, možda bi se Real povukao iz pregovora. Ali on je bio uporan i želio je mene. Zato mislim da je on bio najvažniji. Ali onda i predsjednik, prema kojem imam posebnu naklonost i koji je za mene napravio puno, zaista. Nevjerojatno ga cijenim. Svi su bili važni, ali Mourinho je bio prvi i uvijek ću mu biti zahvalan na takvom odnosu, na toj naklonosti od prvog dana. Jedina je šteta što s njim nisam trenirao više od godinu dana. Ali dobro, takav je život. Puno sam naučio tijekom te godine s njim, ali volio bih da sam s njim radio duže."

Na opasku da bi se sada mogao vratiti budući da se Mourinho ponovno vratio na klupu Reala, uz smijeh je prokomentirao:

"Sada je kasno. Gdje god bio, uvijek mu želim sve najbolje. Kada je bio u drugim klubovima, uvijek sam ga pratio i uvijek mi je bilo drago kada bi ostvarivao dobre rezultate. Mislim da je klub napravio jako dobar potez njegovim dovođenjem, njegovim dolaskom, jer je pobjednik, veliki pobjednik i poznaje klub. Zna što je potrebno za pobjedu. Nadam se da će s njim imati uspješnu sezonu. To je nešto što uvijek želim Realu, a posebno njemu."

Za kraj, poslao je jasnu poruku o povratku u Madrid po završetku igračke karijere:

"Nadam se. Volio bih. Ako sam iskren, nemam to što skrivati. Madrid je moj dom i naravno da bih se jednog dana volio vratiti. Ali vidjet ćemo kako i u kojoj ulozi, ako do toga dođe. Ne želim se vratiti samo zato da bih se vratio i bio tamo samo da bih bio tamo. Nisam takav. Želim biti koristan, želim pomoći Realu. Ne želim biti tamo, a ne znati zašto sam tamo. To je moj mentalitet i moj način razmišljanja. Jer Real mi je dao sve, dao mi je jako puno i mislim da bih se vratio samo kako bih radio nešto korisno, radio stvari kako treba i radio ne u Real Madridu, nego za Real Madrid. Kao što je Mourinho nedavno rekao, moramo raditi za Real Madrid, kako bismo mu pomogli u bilo kojem smislu i učinili ga sve većim. Samo tako bih se volio vratiti. Ali vidjet ćemo. To je moj dom, sada sam madridist i uvijek ću to biti. Ako sam iskren, naravno da bih se volio vratiti. Ali vidjet ćemo što će život donijeti, nikada ne znaš. Namjera mi je vratiti se u Madrid i tamo živjeti, ali onda znaš kako stvari idu. Nikada ništa ne možeš reći sa sigurnošću. Ali nadam se, zaista se nadam da će se to dogoditi."