Marko Ćosić prisjetio se susreta protiv Maccabija: 'Ni danas ne znam zašto sam promašio'

Predstojeći europski uzvrat donosi potpunu neizvjesnost u kojoj su otvoreni svi scenariji: od prolaska u regularnom dijelu, preko produžetaka, pa sve do lutrije jedanaesteraca. Za razliku od nekih prijašnjih okršaja u ovoj fazi natjecanja protiv izrazitih favorita poput Villarreala ili Evertona, povijest pamti i dvoboje u kojima je prolaz bio na dohvat ruke, a rasplet donio pravu šokantnu dramu.

Jedna od takvih utakmica odigrala se 2016. godine protiv Maccabija iz Tel Aviva, kada je Hajduk hvatao zaostatak od 1:2 iz prvog susreta. Glavni junak i kasniji tragičar te večeri bio je mladi stoper Marko Ćosić.

Tadašnji obrambeni igrač odigrao je utakmicu karijere u regularnom dijelu i postigao dva pogotka za preokret i nadu. Međutim, susret je otišao u raspucavanje s bijele točke, gdje je upravo njegov udarac završio visoko preko gola. Izraelski sastav iskoristio je ponuđeno i osigurao prolaz dalje, dok su domaćini ispali na iznimno bolan način.

Ćosić se prisjetio tih uspomena i emotivnog dvoboja uoči novog europskog uzvrata koji očekuje splitski sastav. U razgovoru za Sportske novosti opisao je svoju trenutnu svakodnevicu, ali i trenutke koji su obilježili njegovu nogometnu karijeru.

"Svaki dan sam u uredu. Imam svoju firmu i bavim se financijama. To sam studirao i diplomirao pa mogu reći da sam sada više u struci no što sam bio u nogometu. Ujutro sam na poslu pa odem po djecu u vrtić, stvarno uživam, neću se žaliti. Trenira se koliko se stigne", započeo je Ćosić pa nastavio o svojoj nogometnoj karijeri:

"Zadovoljan sam i ponosan na ono što sam napravio. Uvijek ima ona da je moglo biti bolje i gore. Neke stvari su se poklopile, neke i nisu kada su trebale. Sretan sam što sam uopće mogao igrati profesionalno, pogotovo za Hajduk jer znam da je to želja i san svakog nogometaša, reći ću u Dalmaciji, ali i šire. Nogomet mi puno pomaže i dandanas u poslu, tako da se stvarno ne mogu žaliti."

Iskreno je rekao da mu je najljepše razdoblje u karijeri bilo kada je igrao za Hajduk iako je igrao za razne hrvatske klubove poput Intera iz Zaprešića, Rudeša, Hrvatskog dragovoljca, ali i u inozemstvu gdje je igrao za Haugesund, Rudar, Hapoel Afulu i Gziru.

"U Hajduku mi je stvarno bilo najljepše. Prije i poslije toga sam, mogu slobodno reći, igrao u manjim klubovima. Jednostavno, Hajduk je institucija u kojoj sam uživao na svakom treningu i utakmici. Naravno da je bilo pritiska, ali to je tako. Dođeš iz Intera Zaprešić, gdje stvarno nije bilo puno publike, pred 15, 20, 30 tisuća ljudi. Pa to je san. Jest, u Hajduku mi je bilo najljepše, ali sam osjećao i najveću odgovornost", rekao je.

Bez obzira na to koliko je godina prošlo, Ćosić se i dalje najviše sjeća susreta protiv Maccabija:

"Najviše pamtim taj Maccabi. Tako lijepo sve krene i onda završi kako završi. Mislim, možda ne bismo prošli niti da sam zabio, ali to baš ne mogu nikako zaboraviti. Koliko sam puta vrtio film, cijelu utakmicu. Odem u Split kad god imam godišnji, ta utakmica mi je baš ostala urezana. A koliko je Hajduk još imao šokova u posljednjih 10 godina."

"Cijeli tjedan smo svi grizli na treningu i baš smo bili gladni. Išlo se sto posto na svaku loptu i to se baš vidjelo. Svi smo željeli taj korak više. Poslije je bio i Everton i još neki protivnici. Gledam Hajduka u svakoj utakmici i stvarno bih volio da prođu protiv Rakówa. Baš su zaslužili da napokon prođu dalje i ja baš vjerujem da će se to dogoditi protiv Poljaka. Ne može mi nitko reći ni uvjeriti da su Tobol, Ružomberok, Gzira ili Dinamo City bolje momčadi od Hajduka i zaista ne znam zašto se događaju te stvari. Nema šanse da su to bolje ekipe. Recimo, ova momčad mi se čini najzrelijom i najgladnijom za prolazak dalje. Ne kažem da ove prije to nisu bile, ali ova momčad mi izgleda najspremnije", ispričao je.

Prisjetio se i jedanaesteraca koje je izvodio tadašnji sastav Hajduka protiv Maccabija:

"Sjećam se svega. Bilo je pet penala, znam da su prije mene promašili Tudor i Ohandza, a zabili Vlašić, Savvas Gentsoglou i Sušić. Uoči šestog sam ja rekao treneru Pušniku da ću pucati. Mislio sam da je to bila moja noć i da nema šanse da promašim. Ali, bio sam u krivu. Kako pristupiti? Pa, ne znam. Mi smo tada vježbali na treningu, mislim da će i ova sada ekipa. A to se dogodi. Nije to ni pad koncentracije ni umor. I protivnicima je isto kao nama. Iskreno, dandanas ne znam zašto sam promašio."

" Hajduk je u posljednjih desetak godina stvarno dovodio stopere koji su dobri igrači. Pogotovo sada Marešić kojega pratim još iz Istre. On je odličan, ali odličan stoper. Nevjerojatno mi je da se, recimo, njemu događaju takve stvari. Otkad sam otišao, Marešić je jedan od najboljih Hajdukovih stopera. Dakle, u posljednjih desetak godina. Ne znam zašto, u čemu je problem, ali možemo vidjeti da se te stvari događaju svakom stoperu koji dođe u Hajduk. Da znamo koji je razlog, svi bi već bili milijunaši", govorio je o obrani Hajduka i golovima koje Hajduk prima.

Za kraj je izdvojio za koga smatra da će biti ključna figura u susretu protiv Rakowa:

"Meni je to Livaja. No, svaki trener ima svoju ideju i na njemu je kako će je provesti. Meni je žao što ne igra od početka sezone, ali ako Hajduk prođe trener može reći "evo, to je moja ideja". Ako ne prođe, onda će se Garciju napadati. Garcia dobro zna zašto donosi odluke, ali svejedno. Bude li Livaja igrao od početka, ili uđe li s klupe, mislim da će on to riješiti. Ali, pogledajte sada protiv Osijeka Šutala, Hurama i Bruttija. Pa, oni mogu postati pravi igrači ako se s njima pravilno radi. A trener Garcia bi, po meni, morao ostati kakav god ishod bio jer ispravno radi i razmišlja. Trebalo bi mu se dati više vjere i podrške, barem na temelju onoga što vidim kroz medije."