Nenad Bjelica glavni je potpisnik sramotnog ispadanja Osijeka

Već jako dugo Osijek igra loš i negledljiv nogomet. Međutim i s takvom lošom i negldeljivom igrom bio sam uvjeren da će lakoćom proći Kazahstance.

Gubili su hrvatski klubovi od svakojakih egzotičnih sastava, ali Osječani su uspjeli proći nivo i doći na neku višu razinu.

Kizilžar. Riječ je o momčadi koja se u kazahstanskom prvenstvu bori za opstanak. U Osijek je doputovao sa šest uzastopnih utakmica bez pobjede pri čemu je jednom remizirao i pet puta izgubio. Dok se Osijek regenerirao nakon sramotnog izdanja protiv Lokomotive, Kazahstanci su krenuli na put daleki. Sada sve to zbrojite i pokušajte shvatiti kako je Osijek uspio ispasti nakon što je slavio u Nur Sultanu 2:1.

Najveći krivac za ovo je Nenad Bjelica. Ne samo za ovaj poraz, nego za sve ovo što se s Osijekom događa.

Je li Bjelica selekcionirao ovu momčad i birao igrače? Je. Je li Bjelica uspio posložiti igru da Osijek iole na nešto sliči? Nije. Tko je unio nesigurnost i nervozu u momčad? Nenad Bjelica.

Od trenutka kada se Osijek uključio u borbu za naslov prvaka, krenule su konstantne priče o suđenju, o logistici, zatim je krenuo ružan sukob s upravom kluba pa se sve razvuklo u novu sezonu suđenjem Čuljka u prvom kolu i nakon toga salvama kritika u kamere prema igračima nakon poraza od Lokomotive...

Osijek već skoro godinu dana živi u stanju stresa i totalne nervoze i sve to polako puca. Nema nikakve šanse da sve to ne utječe na svlačionicu, možda Bjelica to drugačije vidi, ali njegovi Me Against the World ratovi ne donose igračima mir i blagostanje. Ako ti iz tjedna u tjedan vodiš nekakve bitke s cijelim svijetom, onda ne možeš očekivati niti da će igrači biti mirni i sretni.

Uostalom, to je i sam priznao kada je preuzeo krivicu za nervozu i pad momčadi krajem prošle sezone. I onda sve to ponavlja i na početku ove.

U svemu tome Bjelica i igrači gube previše energije i nisu sto posto posvećeni onome što trebaju raditi i za što su plaćeni, a to su igra i rezultat.

Nenad Bjelica nije doveden u Osijek da dijeli lekcije upravi kluba na pressicama i proziva Brunu Marića i suce za svaku pogrešku, Bjelica je doveden da Osijek podigne rezultatski i organizacijski. U početku je to napravio, ali onda je stalo. Ok, bio je prošle sezone u borbi za naslov, ali onda si je sam pucao u nogu. Na kraju je došlo do onoga - gdje si bio - nigdje, što si radio - ništa.

Nenad Bjelica je na kraju potpisnik i ove najveće sramote u povijesti Osijeka. Zadnjih pola sata utakmice protivnik ti ne može hodati, gotov je, u potpunom nokdaunu, Rocky II, a ti mu ne uspiješ niti jednom zapucati na gol. Protivnik čiji najbolji igrač bi vjerojatno bio preusmjeren u Osijek B.

"Uvukla se nervoza i nismo mogli spojiti dodavanja."

Zar je to opravdanje? Kako to može biti opravdanje u ovako važnoj i velikoj utakmici protiv kvalitetom inferiornog protivnika koji je fizički bio na rubu totalnog raspada. Uostalom, zašto se Osijek uopće doveo u tu situaciju?

Ono što je sada najvažnije je može li Bjelica zagristi jezik i okrenuti se samo i isključivo terenu i igri, ostaviti po strani sve bitke i ratove? Može li se prestati hvatati na udicu medija koji ga iz pressice u pressicu navlače na tanak led i inzistiraju na pričama o sucima, ratovima, bitkama? Ako ne može, onda je vrijeme za razlaz. Ovako dalje jednostavno ne ide. Ili će doći do restarta i jednog drugačijeg Osijeka ili će Bjelica napustiti klupu. Sve ostalo bio bi nastavak agonije. 

FOTO: HINA/Marko MRKONJIĆ