Opet ništa ne valja

Opet isto, komentar je koji se mogao čuti na više strana već nakon druge greške u obrani koja je usmjerila utakmicu protiv PAOK-a prema konačnoj pobjedi Grka. Individualne greške onih od kojih se to najmanje očekivalo još jedan europski put prekinule su i prije nego što je stvarno počeo. Proći će tako još jedna godina u kojoj Hajduk neće igrati skupine europskog natjecanja, a pitat će se mnogi je li moglo drugačije da su one vratnice s Poljuda bile golovi ili da Dominik Kotarski nije imao svoj dan, ili da je Marko Livaja zabio onu priliku na početku susreta u Solunu.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Sve će ostati tako u sferi onog 'što bi bilo, kad bi bilo', kao što će se i u nekom periodu zaboraviti dobra igra Hajduka u oba susreta. Jer na koncu dobra statistika bez golova ne donosi pobjedu i pamtit će se u nekoj daljoj budućnosti tek rezultat u kojem je PAOK slavio s 3:0 u 3. pretkolu Konferencijske lige i još jedan u nizu europskih neuspjeha. No u bližoj budućnosti ta dobra igra bi trebala biti ogledalo potencijala koji Hajduk ima i tek treba nadograđivati.

Tražiti krivce nakon poraza u ovoj europskoj avanturi nema previše smisla jer gotovo svi preduvjeti za drugačiji ishod su bili ispunjeni. Pojačanja su dovedena prije početka europske sezone pa se sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu ne može puno prigovoriti osim za krila, a onakva kakva bi željeli gledati u Hajduku koštaju pa će se na njih i pričekati još malo. Ivan Leko je u obje utakmice odradio praktički sve što je bilo u njegovoj moći, a na individualne greške Odjidje-Ofoea i Dialla nije mogao utjecati. Momčad je kreirala šanse i bila bolja u većini vremena obje utakmice, ali realizacija nije bila, blago rečeno, na potrebnoj razini.

Ima onih dana kad jednostavno neće, a Hajduku su se dva takva dogodila protiv PAOK-a. Taj faktor sreće u kojem će se sve poklopiti još nije stigao Hajduk. Prošle godine je to bio Villarreal, prije toga Tobol, a ranije Gzira, Everton, Maccabi Tel Aviv i ostali. U svakoj od tih europskih avantura poklopilo se na razne načine prema neuspjehu.

Unatoč svemu što su Bijeli pokazali od početka sezone samo taj jedan europski poraz probudio je negativu kod onih koji sve dovode u pitanje pod krilaticom 'opet ništa ne valja'. Zazivati smjene, propitkivati kvalitete igrača, a i prikazivati neke ranije uspjehe slučajnima u racionalnom razmišljanju nema nikakvog smisla. Pogotovo kad postoji ključni element u klubu koji se godinama zazivao za uspjeh, a to je kontinuitet. Od upravljačkog do onog kostura momčadi i zadržavanja glavnih igrača. Na putu je i kontinuitet struke jer je uz sve početne probleme Leko pokazao svoje kvalitete i prilagodio se, a onda i počeo izgrađivati sustav i igru koja odgovara kadru s kojim raspolaže.

Hajduk je posljednjih godina napravio iskorak u raznim segmentima od onog u upravljanju preko marketinškog do onog na terenu, no za onaj europski nedostaje još nešto. Odgovori na pitanja kako se vratiti na europsku scenu, kao i onaj kako doći do željenog naslova su koji nedostaju još u slagalici koju su započeli prije tri godine.

Utakmice s PAOK-om dale su dio odgovora što nedostaje, a jedan od njih je nadogradnja kadra do kraja prijelaznog roka. Drugi dio će pokazati momčad već na prvom idućem ispitu zrelosti u nedjelju kad igra prvenstvenu utakmicu protiv Rudeša. Pobjeda u toj utakmici, bez obzira na jačinu protivnika, će za momčad biti najbolji odgovor za naučene lekcije iz poraza u četvrtak.

Hajduk je u prvenstvu startao jako dobro sa stopostotnim učinkom, a u svim utakmicama dosad pokazao je da ima potencijal za nešto više. Proširi li se kvalitetno kadar do kraja prijelaznog roka, a po onoj klišeiziranoj izreci 'nikad poraz, samo lekcija' se nešto i nauči te primjeni, sav taj potencijal u preostalim natjecanjima mogao bi rezultirati uspjehom koji se duže čeka od europskog iskoraka. 

FOTO: EPA, NIKOS ARAMPATZIS