Štajerski 'Grofovi' s ruskim kapitalom, španjolskom filozofijom i hrvatskim super-golgeterom

Makar, istine radi, treba dodati da u nogometu nikada nisu bili baš moćni, lokalni klub dugo živio u sjeni dva velikana upravo iz dva najveća slovenska grada, od samostalnosti su ljubljanski "Zmajčeki" iz Olimpije i mariborske "Viole" bili skoro nedodirljivi gospodari Prve lige, tek povremeno su njihovu superiornost prekidali Domžale, Gorica i Koper.

Uz to, sportsko Celje bilo je desetljećima daleko poznatije po svom rukometnom klubu Pivovarna Laško, koja je bila je prvak Europe 2004., a uz to ima i 22 titule državnog šampiona. Priča o Celju, kao nogometnom bastionu - iako su klub osnovali lokalni studenti još 1919. godine – zapravo počinje točno stoljeće kasnije, točnije u eri predsjednika i vlasnika, ruskog poduzetnika Valerija Kolotila, Moskovljanina koji je svoj nogometni CV gradio još u tamošnjim Dinamu i Lokomotivi, a u Anži iz Mahačkale doveo je svojedobno Roberta Carlosa. Upućeni će pak objasniti da iza Kolotila stoji kapital rusko-britanskog industrijalca Maxima Demina, dugogodišnjeg vlasnika Bournemoutha, kluba koji je postao hit Premiershipa. Dotad, za digresiju, Celje je bilo marginalno i u slovenskim okvirima: tijekom Drugog svjetskog rata klub je bio ugašen pa iznova formiran pod imenom Kladivar, ali dalje od Druge lige Zapad nikad nije stigao. Od slovenske samostalnosti pak, jedino Celje i Maribor nikada nisu ispali iz Prve lige.

Jer, od ustoličenja Kolotila, počinje nevjerojatni uspon Celja, koje je u proteklih nekoliko godina osvojilo daleko više trofeja i doseglo uspjeha nego u cjelokupnom svom postojanju do tada. Dvije titule prvaka (2020. i 2024.) i osvojeni Kup (2025), dok je bljesak na međunarodnoj sceni ostvario prošle sezone, stigavši do četvrtfinala Konferencijske lige, gdje je zastao nakon dramatičnih bitaka sa Fiorentinom, što je, jasno, najveći uspjeh slovenskih klubova ikada u UEFA kupovima.

Iza posljednje titule prvaka stoji naš trener, Damir Krznar, ali i prije i poslije njega, ovaj meteorski let "Grofova" (u originalu: "Grofje") potpisuje Španjolac Albert Riera, nekadašnji igrač s impresivnim popisom klubova za koje je nastupao i to kao protagonist: Liverpool, Galatasaray, Olympiakos, Bordeaux, dok je u svojoj zemlji najviše nastupao za Mallorcu i Espanyol. Riera je zaista uspio u naizgled nemogućoj misiji: i dok je slovenski nogomet poznat po svojoj disciplini, pragmatici, atletskim kvalitetama, dakle, znatno bliži njemačkom modelu, Riera je uspio usaditi "španjolski gen" – posjed lopte, dominaciju, agresivnost, napadački stil. Potpuni kontrast.

Pobjedama nad Legijom i AEK-om na svom stadionu "Z'Dežele", te kod Shamrocka, Rierina momčad je utabala, zapravo osigurala put prema plasmanu u nokaut fazu, pogotovo jer se tome pridodala i pobjeda kod Shamrock Roversa u gostima. Za nas je cijela priča naravno još intrigantnija jer je uvjerljivo prvi as i strijelac Celja, Franko Kovečević, rođeni Koprivničanin i nogometni "nomad" koji je do svoje 26. godine obišao "pola svijeta", od Hajduka preko Cincinnatija, Hoffenheima, Pafosa, Wehena i Gangwona, do trenutne slovenske destinacije, gdje je svojim golovima zaslužio priliku i za poziv među "Vatrene". Lider je strijelaca u prvenstvu Slovenije (11) i Konferencijskoj ligi (5), naš najefikasniji igrač ove sezone uz Petra Musu (Dallas)… Inače, Celje je i ove sezone izrazito nadmoćno u domaćoj ligi, uvjerljivi je lider sa čak 12 bodova prednosti nad Koperom i Mariborom. Opasan gost na Rujevici.