Nogomet

Blago ti se Rimu

Je li moguće napisati nešto o finalu snova, a da već nije napisano? Vjerojatno nije. Od Messija i Ronalda do Fergusona i Guardiole, sve teme su odavno "prožvakane", a autori se natječu u nizanju komplimenata dvjema najboljim momčadima na svijetu...

Sudi Švicarac

Švicarska je pojam za neutralnost, pa je prigodno da od tamo dolazi glavni sudac večerašnjeg spektakla - 40-godišnji Massimo Busacca. Švicarac je ove sezone sudio šest utakmica Lige prvaka (ukupno 32), uključujući uzvratni ogled Porta i Manchester Uniteda. Busacca je svirao i u polufinalu lanjskog Eura, kao i na SP-u u Njemačkoj, a ovo mu je sigurno kruna karijere.

Blago Rimu, blago onima koji će večeras na Olimpicu gledati susret za prvaka Europe. Zašto toliko oduševljenje, zašto će još jednom svi putevi voditi u Rim, zašto baš tolika neviđena pompa oko jedne utakmice?

Vezane vijesti

Ronaldo želi ući u povijest
27.05.2009.
"Nema karte, nema Rima"
27.05.2009.
Ferdinand se oporavio na vrijeme
27.05.2009.
"Moramo biti Barcelona"
27.05.2009.

Jednostavno, ovo je toliko rijetko. Toliko rijetko nogometna Fortuna posloži ždrijeb da u finalu gledamo dvije najbolje momčadi. Toliko rijetko dvije momčadi toliko odskaču od drugih. Toliko rijetko do finala stignu momčadi koje žele pobjeđivati, a ne koje izbjegavaju poraz. Toliko rijetko finale donosi ovakvo mnoštvo velikih igrača, pobjednika, majstora, driblera, šmekera, zvijezda. Na kraju, radi se o dva vjerojatno najpopularnija svjetska kluba koji iza sebe imaju vojsku navijača ne samo u Engleskoj i Španjolskoj već u svakom kutku zemljine kugle. Barcelona je "više od kluba", Manchester United je možda i vodeći sportski "brend" na svijetu. S jedne strane prvak Engleske, s druge prvak Španjolske.

Ferguson: "Kriste, moramo igrati protiv njih"

Tvorac Manchesterove dinastije, Sir Alex Ferguson, ne skriva svoje oduševljenje igrom Barcelone:

"Svake godine vidimo puno negativnih stvari u nogometu. Nogometu stoga uvijek treba neka utakmica kao poticaj. Manchester i Barcelona to mogu učiniti u ovom finalu. Igrači koje imaju dvije momčadi sugeriraju veliku utakmicu. Igramo protiv momčadi koja ima fantastičnu nogometnu filozofiju, protiv kluba velike povijesti. Gledao sam ih protiv Reala, igrali su apsolutno nevjerojatno, tad sam si rekao 'Kriste, moramo igrati protiv njih'. No Chelsea je pokazao da je i Barcelona pobjediva."

Na stranu novac i slava dvaju velikana, nogometni sladokusci priželjkivali su ovaj dvoboj prvenstveno zbog nogometa koji gaje dvije momčadi. S(p)retan i vjerojatno nezaslužen prolaz Barcelone protiv Chelseaja ne može promijeniti činjenicu da se radi o momčadi koja igra nogomet iz mašte, nekog drugog svijeta. Momčad za koju je ogroman broj stručnjaka, promatrača, igrača, trenera spreman reći - nitko nije igrao ljepše...ikad. A s druge, pak, strane stoji neuništvi Alex Ferguson i njegov stroj koji možete pronaći i pod imenom "aktualni prvak Europe".

Fascinantne trenerske priče

Guardiolin CV je kratak, ali već sada bogat. Preuzeo je Barcelonu i za par mjeseci stvorio momčad koja momčadima poput Reala, Bayerna, Valencija i Atletica trpa po pet-šest golova. Osvojena je Primera s više od 100 postignutih pogodaka, a samo je briljantni napadački trojac postigao 94 u svim natjecanjima. Osvojen je i Kup, pa je Barca u prilici postati prva španjolska momčadi s tri najvažnije titule. Usput, Guardiola može postati jedan od tek šest ljudi koji su osvojili Ligu/Kup prvaka kao igrači i treneri, tek treći koji je to učinio s istim klubom, i uopće treći najmlađi u povijesti.

S druge će, pak, strane sjediti čovjek koji bi s eventualnom titulom zacementirao status najuspješnijeg klupskog menadžera u povijesti. Sir Alex Ferguson često se žalio da mu u super uspješnom mandatu nedostaje tek više europskih uspjeha, a obranom naslova europskog prvaka, ukupno trećim kojeg bi United s njim osvojio, završio bi i s tom "traumom".

Zvijezda do zvijezde

Guardiola: "Najveća utakmica u mom životu"

Ni u Barceloni ne skrivaju ogroman respekt prema prvaku Europe, a znaju da bi ovaj trofej bio šlag na tortu sjajne sezone. Trener Josep Guardiola tvrdi da u većoj utakmici nije sudjelovao:

"Ovo je najvažniji dvoboj u mojoj bilo igračkoj bilo trenerskoj karijeri. Mi imamo svoj način igre, ali postoje i druge filozofije, jednako vrijedne, ne osjećamo se zbog toga superiorni. Mi ćemo se jednostavno fokusirati na svoju taktiku."

U ovakvom raspletu Lige prvaka sigurno uživaju u marketinškim odjelima raznih korporacija jer teško se sjetiti kada smo zadnji puta imali ovoliko zvijezda na jednom mjestu. Međutim, i pored tih silnih Rooneyja, Henryja, Ferdinanda i Xavija, dvojica igrača posebno se ističu.

Cristiano Ronaldo i Leo Messi nisu tek zabavljači tribina, već strijelci, asistenti, nositelji cijele igre. Nije sporno da su najbolji na svijetu, upitno je tek - koji je bolji? Na pladnju je titula najboljeg igrača na svijetu, a zaslužit je neće onaj s više driblinga i poteza koje ćete neuspješno pokušavati izvesti na svom haklu već onaj koji više pomogne svojoj momčadi. Zbog toga i jesu tako sjajni i hvaljeni, jer je njihova virtuoznost u potpunosti usmjerena na dobrobit momčad.

Ključni dvoboji

Teško je govoriti o ključnim dvobojima kada svugdje stoje ponajbolji igrači svijeta na svojim pozicijama. Jasno, najviše pažnje privlače Messi i Ronaldo, odnosno igrači koji će ih pokušati zaustaviti - Evra i Sylvinho. No, jednako zanimljivi, kvalitetni i važni dvoboji vodit će se po cijelom terenu - hoće li se najbolji veznjak Eura, Xavi, nametnuti pored izvrsnog Michaela Carricka? Hoće li ubitačni Eto'o pronaći prostor pored neprobojnih Ferdinanda i Vidića? Hoće li prorijeđena obrana Barcelone moći zaustaviti silinu Rooneyja i majstorstvo Giggsa, možda znanje i radišnost Teveza, Berbatova, Parka? Hoće li se ključnom pokazati Manchesterova prednost između vratnica? Može li sjajni Iniesta napraviti štetu Barceloni kao što je napravio Chelseaju?

Povijest na strani Manchester Uniteda

Unitedu i Barci ovo će biti prvi susret u finalima Lige ili Kupa prvaka, ali već dijele neke zanimljive okršaje. U jedinom finalu koje su igrali, onom Kupa kupova 1991. godine, slavili su Englezi, koji su upisali i prolaze u četvrtfinalu Kupa kupova te lani u polufinalu Lige prvaka. Pamtimo i sjajne remije od 3:3 u grupnom dijelu natjecanja 1998. godine gdje je Barcelona ispala, a Manchester upravo na Nou Campu osvojio trofej u dramatičnom finalu protiv Bayerna.

United može pronaći razlog za samopouzdanje i u podatku da je dobio sva tri finala Lige/Kupa prvaka u kojima je nastupio, dok je Barca dva puta uspjela, a tri puta ostala kratka. Posebno bolan je poraz iz 1994. kada je Milan samljeo Cruyffov "dream-team" s 4:0.

Suspenzije Danija Alvesa i Erica Abidala, kao i ozljeda Marqueza veliki su i realni hendikep Barcelone, posebno s obzirom da je Manchester u kompletnom sastavu. Ferguson čak ima i slatkih briga, jer u momčadi ima puno više od 11 igrača koji smatraju da bi trebali istrčati na travnjak Olimpica. Upravo su možda ti izostanci kod Barcelone i širina Manchesterove klupe lagani jezičac na vagi u korist aktualnog prvaka Europe.

Neka pobijedi bolji

Koliko god kvalitetne igrače imali, Barcelona i Manchester United su prije svega - momčadi. Jedna s neodoljivim napadom, dva savršena veznjaka i napadačkim trojcem čija slika stoji pored riječi "efikasnost".

No, koliko god romantična i prekrasna Barcelona bila, s druge strane stajat će stroj koji može igrati i lijepo i atraktivno, no koji itekako zna sačuvati svoju mrežu. United može i zna zatvoriti protivnika i "ubiti" ga kontrom, kao što je to učinio Barceloni prošle godine. Hoće li Ferguson igrati na tu Manchesterovu snagu ili će se otvorenog garda upustiti u dvoboj teškaša?

Bilo kako bilo, ostaje nam gledati, navijati i uživati. Manchester United i Barcelona, bolje ne može, pa stoga - nek' pobijedi bolji...