Božica Afrodita, 'željezničari' s Dalekog istoka i ratni grad-duh: nevjerojatni klubovi ušli u elitu Lige prvaka

AFRODITA IZ GRADA NOGOMETNOG HITA

Mnogo vremena prije nego ljubiteljima nogometa, Pafos je bio dobro znan toponim onima kojima su povijest i umjetnost bliskije sfere: naime, to je mitološko rodno mjesto božice ljepote i ljubavi, Afrodite. Upravo tu, nastala je, izrasla iz morske pjene na zapadnoj obali Cipra. A Pafos pak, ime je sina Pigmaliona, kipara čiju je skulpturu Afrodite oživjela božica. Par tisuća godina kasnije, točnije 2014. godine, u tom gradu osnovan je nogometni klub koji je postigao neslućeni uspjeh: samo 11 ljeta mu je trebalo da se domogne Lige prvaka, pogotkom Jaje u 90. minuti utakmice s Crvenom zvezdom.

Pafos FC je zapravo stvoren fuzijom dvaju klubova, AEP-a i AEK-a Kouklia i u svojoj debitantskoj sezoni odmah izborio plasman u Prvu ligu, pa ispao, ali je od 2017. godine stalni član elite, u prošloj je s našim Ivušićem osvojio prvu titulu prvaka. Iako je nominalno ciparski klub, naravno, Pafos zapravo ima malo veze s otokom. Trener Juan Carlos Carcedo bio je dugogodišnji asistent velikog Unaia Emeryja, od Valencije, preko Spartaka iz Moskve, do Seville (osvojivši triput Europsku ligu), PSG-a i Arsenala. Od prošle godine je na klupi Pafosa kojeg je već vodio na euro-sceni, te izborio nokaut fazu Konferencijske lige zauzevši 12. mjesto, stigao sve do osmine finala i bio eliminiran od Djurgardena. A da taj domet nije bio "slučajan", Pafos je dokazao u ovoljetnim kvalifikacijama, izbacivši Maccabi Tel Aviv, Dinamo Kijev i onda Beograđane.

Legiju stranaca na terenu, uz našeg Mislava Oršića, predvodi brazilski šef obrane, znani nam David Luiz, a iza svega krije se ruski kapital, preciznije, dvojica poduzetnika, Sergej Lomakin i Roman Dubov. Lomakin je središnja figura, vlasnik lanca supermarketa, prodavaonica cipela i odjeće, kažu da je "težak" 1.7 milijardi dolara. U prošlosti je bio vezan uz izvjesne afere i utaju poreza, blizak je oligarhiji Kremlja, kao i Andreju Kostinu, šefu najmoćnije ruske banke VTB. U svojoj nogometnoj "obitelji" osim Pafosa kontrolira još Rodinu iz Moskve, United FC iz Emirata i Rigu u Latviji.

ALMA ATA OD ZLATA

Ako je Pafos egzotični primjerak nove Lige prvaka, što tek reći za Kairat, prvaka Kazahstana, koji je nakon osvajanja domaćeg naslova šokirao Celtic u play offu i ugurao se u 36 elitna UEFA kluba? Osnovan još 1954., pod imenom Lokomotiv Alma-Ata, kako i samo ime sugerira, klub željezničke tvrtke, a sad nosi ime koje u prijevodu znači snaga i hrabrost, dok crno-žuta boja simbolizira energiju i odlučnost. Ako i nije toliko neugodan rival u nogometnom aspektu (naravno da će u Ligi prvaka biti totalni autsajder), Kairat će europskim velikanima zadati velike muke zbog – putovanja i desetak sati leta do destinacije. Da podsjetimo, Kairat nije prvi kazahstanski klub u LP, jer je još 2015. u ovom društvu nastupala Astana. No, kako se Alma-Ata nalazi još 1235 kilometara jugoistočnije, ovo će biti uvjerljivo najdalji sudionik u povijesti LP, taman blizu Kine i Kirgistana.

Inače, Kairat je bio jedini kazahstanski klub koji je bio česti sudionik Prve lige ondašnjeg SSSR-a (čak 20 sezona), a najveći uspjeh bilo im je sedmo mjesto 1986. godine. Danas je pak i te kako poznat u europskim okvirima, ali po svojoj – futsal sekciji, osvajaču dva Kupa UEFA, jednom Interkontinentalnom kupu, a bili su i finalisti malonogometne Lige prvaka, izgubivši od Palme.

Kairat je tako ovog tjedna ostvario višegodišnji san, započet još prošlog desetljeća kad su dres ovog kluba nosila tako slavna imena kao Andrej Aršavin i Vagner Love, čak je nastupao u grupnoj fazi prve sezone Konferencijske lige, osvojivši dva boda, remijima s ciparskom Omonijom. Novom heroju je ime Temirlan Anarbekov, 21-godišnji vratar obranio je tri jedanaesterca Celtica u "pripetavanju" uzvrata play-offa, a najveći talent 17-godišnji napadač Dastan Satpajev, koji je već u pretkolima upisao tri pogotka i jednu asistenciju, a već ga je "zakapario" Chelsea za četiri milijuna eura.

OD KARABAKHA DO PRVAKA

U ovo društvo dodali bismo i Qarabag iako je riječ o već etabliranom imenu u europskim okvirima, koji je, uz to, nastupio i ranije u Ligi prvaka, 2017. godine, a sad je to uspio ponoviti eliminiravši Ferencvaroš. No, priča o klubu iz grada-duha, Agdama (u prijevodu Bijelog grada) je svakako posebna. Agdama odavno nema, doslovno je sravnjen sa zemljom još 1993. u ratu Azera i Armenaca za gorsku regiju Nagorni Karabakh, koja je 2020. godine vraćena matici domovini. Izgrađen u zlatno doba ere Panah Ali Khana, u 18. stoljeću, bilo je mjesto poput Eldorada za lov. U vrijeme SSSR-a dodatno je oživjelo industrijskim razvojem. Sve je nestalo u prvom sukobu za Nagorno Karabakh: Agdam, u kojem su dominirali Azeri, napadnut je i zauzet od Armenaca čije je uporište bio Stepanakert, a kompletno stanovništvo izbjeglo. Tako je i nogometni klub Qarabag premješten u Baku i postao simbol, znak identiteta Azera iz Nagornog Karabakha, te ostao do danas. Zanimljivo, prije tragične sudbine svog grada, Qarabag je bio "Azerbajdžanski Bilbao", naime, za taj klub igrali su samo igrači iz tog kraja, kao Baski za Athletic. Sad je sve drugačije, pa su među junacima novog plasmana u LP poljski vratar Mateusz Kochalski, Brazilci Matheus Silva, Pedro Bicalho i Kady Borges, Kolumbijac Kevin Medina, Leandro Andrade iz Zelenortskih otoka, Crnogorac Marko Janković, a tu su i bivši Dinamov Marokanac Sammy Mmaee, Hrvat Fabijan Buntić…

Naravno, iz armenskog kuta cijela priča izgleda obrnuto, za njih je Nagorno Karabakh regija koja se zove Artsakh, a Qarabag "miljenik" koruptivne hobotnice i "praonice novca" azerbejdžanskog predsjednika Alijeva.

Kako god bilo, Qarabag će, kao i Bodo/Glimt, Pafos i Kairat igrati Champions league. Pepeljuge na balu bogataša.