Dinamo na korak od sna, Young Boysi u statusu favorita

Nakon dva puta engleskog, austrijskog i ukrajinskog te škotskog, mađarskog, talijanskog, njemačkog, švedskog, slovenskog i albanskog, red je došao i na švicarskog predstavnika koji stoji Dinamu na putu do Lige prvaka. Od hrvatske samostalnosti, Dinamo je šest puta igrao grupne faze najelitnijeg europskog klupskog natjecanja.

Sada je red na švicarskog prvaka, Young Boys iz Berna, koji je posljednja prepreka hrvatskom prvaku na putu do Lige prvaka. Sa švicarskim predstavnicima Dinamo ima jako dobar omjer, jednu pobjedu i dva remija. Svi se dobro sjećaju onih legendarnih utakmica protiv Grasshoppera iz 1997. godine, ali u sjećanju je i susret protiv Basela u skupini tadašnjeg Kupa Uefe iz 2007. godine. Rijetko je pronaći utakmicu u kojoj je Dinamo bio toliko dominantan, a da je susret završio neriješenim ishodom.

Ipak, to sve možemo zadržati u sjećanju jer današnji susret ipak je potpuno drugačije prirode. Od svih Dinamovih pohoda na Ligu prvaka u recentnije vrijeme, osjeća se kao da je ovo najkompetentnija momčad, najspremnija da bude nešto više od običnog sudionika koji će natjecanje završiti na posljednjem mjestu sa šest poraza. Put do Young Boysa nije bio nimalo lagan. Prvo izraelski prvak Hapoel Beer Sheva, a potom uvijek neugodni kazahstanski prvak Astana. Ipak, Modri to rješavaju prilično rutinski s ukupnih 10:2. Prilično impresivno, s obzirom na to da se radi o prilično zahtjevnim protivnicima.

Dinamo djeluje kao ozbiljna momčad, trener Nenad Bjelica niti jednog trena, čak niti u trenucima kada momčad ne stoji najbolje, ne odaje dojam nervoznog stručnjaka. Jednostavno, Dinamo izgleda toliko dobro da se pratitelj susreta može osjećati mirno jer je pitanje trenutka kada će neka prilika ući u gol ili će Dinamo preokrenuti rezultat. To je vrlo važno. Dinamo više ne djeluje kao momčad odličnih individualaca, a slabog timskog duha. Ovosezonska Dinamova momčad ipak je prije svega tim, gdje nema isticanja pojedinih zvijezda ili najkvalitetnijih pojedinaca. Upravo to najveća je pobjeda Bjelice u ovim uvodnim mjesecima nove sezone.

Ipak, ono što slijedi bit će definitivno najteža Dinamova utakmica ove sezone. Švicarski prvak uistinu je jaka momčad. Radi se o momčadi koja je nakon dugog posta od 32 godine konačno došla do naslova prvaka Švicarske. Izgradio ih je Adi Hutter koji je u nešto manje od tri godine podigao klub na jednu višu razinu. Austrijski trener više nije u klubu jer je preuzeo klupu Eintrachta iz Frankfurta, no njegov nasljednik Gerardo Seoane unatoč manjku iskustva ne bi trebao raditi ništa lošiji posao.

Tri igrača posebno se ističu kada govorimo o snazi švicarske momčadi. To su Miralem Sulejmani, Guillaume Hoarau i Djibril Sow. Sulejmani je odličan igrač, vrlo brz i kreativan s dugogodišnjim iskustvom igranja u Ajaxu s kojim je već nastupio u Maksimiru. Hoarau je 34-godišnji francuski napadač izrazite fizičke snage koji je u dresu švicarskog kluba u domaćem prvenstvu postigao 72 pogodaka u 100 nastupa. Ne treba niti govoriti kolika opasnost dolazi od ovog visokog napadača kojeg također pamtimo iz dresa PSG-a kada je 2012. postigao pogodak Dinamu u četvrtom kolu Lige prvaka. Konačno, Sow je mladi, 21-godišnji veznjak koji se nije uspio izboriti za poziciju u Borussiji iz Mönchengladbacha te je prošle sezone stigao u Bern. Radi se o vrlo talentiranom igraču koji će sigurno činiti vezni red švicarskog kluba narednih godina.

Ono što smo isticali i ranije, a što mnogi vide kao najveću manu Young Boysa je njihova obrana. Stoperski par trebali bi činiti Gregory Wutrich i kapetan Steve von Bergen. Prvi je mladi, stoper u razvoju, dok je potonji vrlo iskusan 35-godišnjak s iskustvom igranja u Bundesligi i Seriji A. Ipak, ne radi se o najbržim stoperima i često su skloni kiksevima što je svakako velika prigoda brzim Dinamovim igračima, naročito krilima Izetu Hajroviću i Mislavu Oršiću da koriste svoje prednosti.

Kada bismo secirali momčadi po nekim uobičajenim praksama, ne bismo mogli govoriti o velikim prednostima Švicaraca. Razlike su vrlo male, tek bi iskustvo i uigranost mogli biti na strani švicarskog prvaka. Ipak, Dinamo je ove sezone dobio nešto što nije godinama imao, stopere. Dva vrlo sigurna stopera, Emira Dilavera i Kevina Theophile-Catherinea koji imponiraju mirnoćom i sigurnošću, iako u paru igraju tek od ovog ljeta. Također, Modri imaju dvije vrlo kvalitetne vratarske opcije u Dominiku Livakoviću i Danijelu Zagorcu koji omogućavaju Bjelici da može mirno spavati.

Bez lažne skromnosti, Dinamova momčad spremna je za Ligu prvaka i nekako smo dojma kako tamo ne bi bili protivnik na kojem će drugi klubovi nabijati gol razliku. Švicarska momčad je jaka, vrlo neugodna, no nikako nije nepremostiva prepreka. Bjelica može biti sretan činjenicom da novih ozljeda nije bilo, da su svi spremni i raspoloživi za ovaj susret, susret koji bi Dinamu donio veliku financijsku korist, ali i priliku da možda s najkompletnijim sastavom u posljednjih desetak godina uđe u Ligu prvaka i pokaže što zna i može.

Jasno je kako današnja utakmica neće donijeti nikakav odgovor te će se gotovo sigurno o prolazu odlučivati u Maksimiru. Maksimiru u kojem, bez obzira na to što navijači još uvijek očekuju drastičnije promjene u upravljanju klubom, atmosfera više nije kazališna te polako postaje značajan faktor u uspjehu momčadi. Današnji susret počinje u 21 sat, a pravdu će dijeliti iskusni španjolski sudac Alberto Undiano Mallenco. Španjolac je već sudio Dinamu, 2007. godine kada je zagrebački klub gostovao kod tada moćnog Werdera.