Kako su igrali: Čeka se popravni ispit

Tomislav Butina: Veći dio susreta proveo je kao gledatelj. Nogometaši Pjunika u prvom su ga dijelu ozbiljno testirali samo jednom, ali mu Marcosov udarac nije zadao pretjeranu glavobolju. U akciju je češće pozivan u nastavku i sve je odradio bez zamjerke. Dapače, upisao je jednu izvrsnu obranu.

Etto: Neusporedivo korisniji na boku od Carlosa s druge strane terena, no bilo bi izrazito zabrinjavajuće da nije tako. Otrčao je nužnu kilometražu, nabacivao koliko je mogao, ali kada su stali ostali, stao je i on.

Igor Bišćan: Bez većih je problema rješavao sve obrambene zadaće koje su ga dopale, uključujući i možda ključnu intervenciju, a u tri do četiri navrata stigao je i povući prema naprijed, odnosno istrčati protunapad. U prekidima je pokušavao zaprijetiti armenskom vrataru glavom, no bez uspjeha. Na dušu mu zapravo ide tek Marcosova prilika iz 57. minute.

Dejan Lovren: (do 45. minute) Nesigurnost je platio zamjenom već na poluvremenu. Smrznuo je sve ljubitelje plave (i zlatne) boje početkom susreta napravivši kardinalnu pogrešku koju Armenci srećom nisu znali kazniti. O tim se Lovrenovim oscilacijama govorilo poslije ozljede Roberta Kovača.

Tomislav Barbarić: (od 45. minute) Nije ulijevao neograničeno povjerenje, a posebno će se pamtiti kako se lako Hovsepjan prošetao oko njega. Kovačev brz oporavak sve je poželjniji.

Carlos: U obrani sporih reakcija, ali i to je uglavnom bilo dovoljno dobro za suparnika poput Pjunika, premda su Armenci bili opasniji po njegovoj strani. Nedovoljno je često bio prisutan u napadu, na što su mnogi Dinamovi simpatizeri već stvorili imunitet, no kao olakotnu okolnost treba navesti da mu lijevi bek ionako nije prirodna pozicija. Za nastavak sezone tu su ipak Denis Glavina ili barem Luis Ibanez.

Ilija Sivonjić: (do 78. minute) Aktivan, puno se nudio i tražio loptu, no nedostajala mu je učinkovitija završnica. S obzirom na sav prostor koji je dobio od armenskog prvaka, mogao je - i trebao - mnogo više. Krunoslav Jurčić povukao ga je s terena prije svega zbog manjka konkretnosti.

Andrej Kramarić (od 78. minute) Mlada je nada maksimirske svlačionice odigrala vrlo samopouzdanih petnaestak minuta. Često je bio okružen dvojicom ili trojicom suparničkih braniča, ali susret je okončao na pozitivnoj nuli.

Ivica Vrdoljak: U prvom je dijelu bio miran i uvjerljiv pri obavljanju svojeg osnovnog zadatka, oduzimanju lopte. Kod dodavanja gotovo uopće nije gledao prema natrag, što mu je u ovakvoj utakmici veliki plus. Na taj je omogućio nekoliko dobrih Dinamovih akcija, dok se u drugih 45 minuta utopio u općenito sivilo svoje momčadi.

Milan Badelj: U defenzivnom dijelu solidan, prema naprijed raznovrsniji od Vrdoljaka, ali i s uočljivijim brojem pogrešaka. Pri kraju mu je ponestalo snage. Valjda će do uzvrata namjestiti i nišanske sprave.

Sammir: Najsvjetlija Dinamova točka u Erevanu. Raspoložen, rastrčan (što je vrlo bitno) i prodoran. Imao je nekoliko dobrih poteza, udijelio nekoliko odličnih lopti i sve je bliži ulozi koja mu je u Dinamu i namijenjena. Šteta što nije pogodio zicer početkom nastavka.

Mario Mandžukić: Nedostajalo mu je prvenstveno ubojitosti, ali optimisti trebaju vjerovati da je svoja najbolja izdanja čuvao za snažnije protivnike. Povremeno je previše komplicirao, povremeno je bio nevidljiv, a što je više utakmica odmicala, ostavljao je sve lošiji dojam. U samoj je završnici uprskao dvije izgledne prilike. U svakom slučaju, od njega se očekuje znatno više.

Dimitrios Papadopoulos: (do 65. minute) Solidan debi grčkog napadača. Vidljivo je da još nije uigran, no znao se naći u pravo vrijeme na pravom mjestu. Ne može mu se zamjeriti nedostatak truda. Pokušao je što više surađivati s ostatkom ekipe - nekad mu je išlo, nekad ne.

Miroslav Slepička: (od 65. minute) Unio tračak nove živosti u Dinamovu prednju liniju točno kada je trebalo, no kao napadaču prvi mu je cilj postići pogodak, a u tom naumu nije uspio.