Massimiliano Allegri: Od nepopularne zamjene za Contea do dvostruke krune i finala Lige prvaka u nepunih 11 mjeseci

Dan nakon što je tadašnji i vrlo uspješni trener Juventusa, Antonio Conte, objavio da, na očaj gotovo svih navijača kluba, napušta kormilo Stare Dame i preuzima talijansku nacionalnu selekciju, uprava Bianconera objavila je kako je novi strateg torinskog giganta postao 47-godišnji Massimiliano Allegri, bivši trener Juventusovog rivala, AC Milana.

Budući da je Allegri pet mjeseci ranije zbog slabih igara njegove momčadi dobio otkaz u omraženom im Milanu, malo je koji navijač Juventusa u tom trenutku vjerovao da će za nešto manje od 11 mjeseci Juventus biti na korak do - triplete.

Juventus je suvereno promarširao Serijom A, ostavivši prvog pratitelja Romu na 17 bodova minusa. Također, prvi put nakon 1995. Stara Dama je osvojila nacionalni Kup i Allegri je u Torino, nakon 20 godina čekanja, donio dvostruku krunu.

Za razliku od nastupa u talijanskom prvenstvu, Allegri se za dvoboje u Ligi prvaka odlučio na drukčiju taktiku koja je bila, tipično talijanski, orijentirana na taktičku disciplinu i moć kolektiva. U skupini su završili na drugom mjestu iza Atletico Madrida, a u nokaut fazi izbacili su Borussiju Dortmund, Monaco i naposljetku, Real Madrid. Posebno su „gusti“ bili dvoboji četvrtfinala i polufinala.

Omiljena Allegrijeva formacija je 4-3-1-2 koja se vrlo lagano može transformirati u 3-5-2. U finalu Lige prvaka protiv jednog od najjačih napada svih vremena, Allegri će zasigurno najveću nadu polagati u svoj vezni red, neumornog napadača Carlosa Teveza i čvrsti obrambeni blok iako neće moći računati na pouzdanog Giorgija Chiellinija.

Allegri je s Milanom imao vrlo uspješan skor protiv Barcelone. U osam međusobnih utakmica, upisao je četiri pobjede, tri remija i samo jedan poraz.

U 12 godina od četvrte lige do finala Lige prvaka

Allegri je kao igrač igrao na poziciji centralnog veznjaka, a cijelu je karijeru proveo u talijanskim, pretežito niželigaškim klubovima, iako iza sebe ima i nekoliko sezona Serije A. U 374 utakmice zabio je 56 golova, a široj javnosti postao je poznat kada je 2000. zajedno sa šestoricom talijanskih igrača sudjelovao u skandalu oko namještanja utakmica Talijanskog kupa zbog čega je dobio jednogodišnju suspenziju.

Umirovio se 2003. i tada je započeo s trenerskom karijerom koja mu je puno uspješnija od igračke. Svoj trenerski put započeo je u Seriji C2 (četvrta talijanska liga), vodeći mali talijanski klub AC Aglianese, u kojem je proveo posljednje dvije sezone igračke karijere. Ubrzo je preuzeo trećeligaški Grosseto u kojem se nije proslavio i početkom sezone 2006./07. dobio je otkaz.

Allegrijev trenerski uspon započeo je u kolovozu 2007. kada je preuzeo Sassuolo, tadašnjeg nepoznatog trećeligaša koji nikada nije igrao u rangu višem od treće lige. Upravo je Allegri klubu iz industrijskog središta talijanske regije Emilia-Romagna donio povijesni uspjeh – plasman u Seriju B.

Njegov uspjeh nije prošao nezapaženo ni u Seriji A te ga je već sljedeće ljeto angažirao prvoligaš Cagliari. Start u elitnom rangu talijanskog nogometa za Allegrija je bio vrlo razočaravajući. U uvodnih pet utakmica upisao je pet poraza, međutim već do prosinca učvrstio je Cagliari na sredini ljestvice.

Prvu sezonu završio je na odličnom devetom mjestu, na korak do plasmana u Europsku ligu, a za taj uspjeh nagrađen je prestižnom nagradom „Zlatna klupa“ koju prvoligaški treneri dodjeljuju najboljem treneru Serije A.

U travnju sljedeće godine vodstvo Cagliarija mu je pomalo iznenađujuće dala otkaz iako se klub nalazio na solidnom 12. mjestu, a već u lipnju iste godine angažirao ga je talijanski velikan, AC Milan. U debitantskoj sezoni na klupi Milana (2010./11) vodio je Rossonere do prvog naslova prvaka nakon 2003., a sljedeće sezone osvojio je i talijanski Superkup.

Allegri je na klupi Milana ostao do siječnja 2014. te do kraja svojeg mandata više nije osvojio niti jedan trofej iako je svake godine vodio Milan do plasmana u Ligu prvaka. Iste godine, u lipnju, Allegri je preuzeo Juventus iz Torina, zamijenivši na klupi trostrukog uzastopnog prvaka Italije, Antonia Contea koji je dan ranije preuzeo talijansku reprezentaciju.

Iako su navijači nakon objave protestirali zbog njegovog dovođenja, Allegri je ponovio uspjeh svojeg prethodnika i u svojoj prvoj sezoni na klupi Stare Dame obranio naslov prvaka, četvrti Juventusov u nizu.

No, za razliku od Contea, koji je s Juventusom uvijek „zapinjao“ u nižim fazama Lige prvaka, Allegri je ostvario veliki uspjeh i plasirao se u finale koje će 6. lipnja u Berlinu odigrati protiv Barcelone. Juventusu je ovo prvo finale nakon 2003. kada su na penale izgubili od bivšeg Allegrijevog kluba – Milana.

Allegri je u svojoj debitantskoj sezoni ostvario još jedan uspjeh koji njegovom prethodniku nije pošao za rukom – osvojio je Talijanski kup, prvi za Juventus nakon 1995.

Može li se Allegri zlatnim slovima upisati u Juventusove povijesne knjige i osvojiti ono što je do sad pošlo za rukom samo jednom talijanskom klubu (Interu 2010.) – popularni treble – pokazat će subotnja utakmica protiv Barcelone koja također lovi trostruku krunu i nastoji ponoviti uspjeh iz 2009.