Tko će odgovarati za Dinamov neuspjeh?

Prošle sezone bečka Austria, ove sezone Aalborg. Epilog je isti - Dinamo je ostao bez Lige prvaka.

Nema nikakve dvojbe da je Dinamo individualno jači od Danaca, ali kao momčad to nije. Bilo je to očito još u prvom susretu u Danskoj gdje je hrvatski prvak u prvom poluvremenu izgledao jako loše. Alibi igra bez ikakvih ambicija, Šimunić i Sigali imali su više loptu u nogama nego vezna linija i tih 45 minuta bilo je uistinu negledljivo.

Sinoć su Modri bili hrabriji, igrali su otvorenije i tražili pogodak. Imali su 19 udaraca prema golu od čega deset u okvir, ali isto tako većinom su to bili udarci van 16 metara i lagan plijen za vratara Nicolaija Larsena. Čovjek je dobro branio, skinuo je sve što je i morao skinuti i tome dodao još dvije-tri vrhunske obrane. Međutim nije on glavni razlog Dinamovog poraza i ispadanja.

Nije niti neuigranost. To su alibi priče. Dinamo je sinoć imao samo Paula Machada u prvih 11, a da nije igrao prošle sezone u Maksimiru. Ne računajmo Eduarda, golovi kakve je Dinamo primio nisu nikakvi plodovi neuigranosti posljednje linije i vratara. Dakle devet od deset igrača u polju i prošle sezone nosilo je dres Dinama i zašto se onda stalno ističe ta neuigranost?

Druga je stvar što Dinamo uistinu tako izgleda. Prilike dolaze iz individualnih bljeskova, a ne iz uigranih kombinacija i to je ono što treba brinuti Dinamovu struku. Posebna priča je igra posljednje linije koja nije dobra. Lako je reći pa Dinamo je primio samo dva pogotka u Europi ove sezone, ali tek solidna momčad Aalborga stvorila mu je previše prilika, a pogotke je postigla nakon velikog ispadanja obrane.

Dinamovi bekovi uredno stoje usko i predaleko od aut linije i to su već svi protivnici odlično iskautirali. Konstantno se ponavlja da protivnici Dinamu stvaraju veliki nered na taj način, koriste prostor za ubačaje jer i kada braniči krenu zatvoriti, jednostavno kasne.

Ne kaže se bez veze da je faza obrane ogledalo rada trenera, a Dinamo tu izgleda vrlo loše. Možemo govoriti o Šimunićevim godinama, Sigalijevoj (ne)prilagođenosti, Šimunovićevom (ne)iskustvu, Pintovoj i Pivarićevoj defenzivi, ali momčadi s daleko nekvalitetnijim pojedincima u posljednjoj liniji izgledaju daleko bolje.

Posljednji put Dinamo je kao ozbiljna momčad izgledao još kod Vahida Halilhodžića. Zamjeralo mu se da Dinamo ne igra dovoljno atraktivno, međutim Dinamo je bio konkurentan i dobar. Halilhodžićev grijeh je susret s PAOK-om, ali u globalu gledano taj Dinamo bio je znatno ozbiljniji.

Bivši izbornik Alžira je iskusan trener, kvalitetan stručnjak koji je prošao puno toga i to je ono što Dinamo treba. Možeš uložiti milijune eura u momčad i dovesti visoku individualnu klasu, ali sve je to uzalud ako te igrače nema tko posložiti.

Za sav novac utrošen u brojne igrače koji su se već nakon nekoliko treninga pokazali kao promašaji, mogao se dovesti ne trener nego trenerčina.

Ne moraju u Maksimiru "pikirati" na Zaccheronija, Erikssona ili nebitno kakva imena teška nekoliko milijuna eura po sezoni. Postoji ogroman broj vrlo kvalitetnih stručnjaka koji bi za puno manje bili spremni preuzeti ovu momčad, uostalom, nisu li u Maksimiru već puno puta tvrdili da imaju na desetke ponuda stranih trenera i to imena "da se smrzneš".

Ako je već tako, žrtvuj dva "pojačanja" i dovedi jako ime. Pusti ga da radi u miru i imat ćeš rezultat. Ključno je pitanje žele li to u Maksimiru. Čak i da se Zoran Mamić i povuče s klupe, na žalost, velika je vjerojatnost da bi se ponovno recikliralo neko HNL ime i Dinamo ostao tu gdje je.

Na Kantridi stalno pričaju da im je ustroj Dinama primjer, ali iz Maksimira bi mogli nešto naučiti na riječkom poučku. Rijeka je prvo pronašla odličnog trenera u Matjažu Keku, a zatim je slagala momčad. I ta Rijeka koja je individualno slabija od Dinama, danas izgleda puno bolje, kompaktnije, čvršće i ozbiljnije.

Dok god je tako, Dinamo može sanjati to proljeće u Europi. Da nije bilo Soudanija, možda bi se već okrenuo u potpunosti prema prvenstvu i zaboravio na Europu. Ostaje pitanje tko će odgovarati za ovo. Dosad su za neuspjehe odgovarali treneri, glave su padale samo tako, hoće li bratski razgovor vratiti Zorana na poziciju sportskog direktora, a momčad preuzeti netko drugi ili će odjednom u Dinamu biti strpljivi?

Prije ovo drugo iako ima itekako dovoljno elemenata za ovo prvo. Mlađi Mamić je pao na ispitu. Očajno izdanje u Europskoj ligi prošle sezone, dvostruki poraz od Rijeke u Kupu i Superkupu i sada ispadanje od Aalborga, višestruko jeftinije momčadi od Modrih. Na svim velikim ispitima je pao i treba biti pošten i reći - u redu, neka preuzme netko bolji.

I ne treba ponovno vrtiti istu priču o tome kako nema garancije da će biti bolje ako dođe strani trener. Nema. Nema garancije ni da će Falcao zabiti 30 golova ako ga dovedeš, nema garancije niti da će te Mourinho sigurno uvesti u Ligu prvaka, ali zašto stalno ponavljati iste pogreške? Zar nisu dovoljno dobri primjeri Reja, Halilhodžić, Kek? Zašto ne probati?