United nepobjediv u finalima

Do prvog naslova Manchester je stigao prije 41 godinu, u sezoni 1967/68. Na starom Wembleyju pred 100.000 gledatelja s druge strane je čekala ponajbolja svjetska momčad 60-ih godina prošlog stoljeća - Benfica s Eusebiom u sastavu.

Englezi su poveli u 53. minuti preko Bobbyja Charltona, a 15 minuta prije kraja Graca izjednačava i odvodi utakmicu u produžetke. No, Portugalci nisu ni znali što ih čeka. U razmaku od samo šest minuta (od 93. do 99.) George Best, Brian Kidd i Bobby Charlton s tri pogotka potapaju Benficu i donose prvi naslov prvaka Europe Busbyjevim bebama.

Na sljedeći finale United je morao čekati više od tri desetljeća - sve do legendarnog okršaja s Bayernom na Camp Nouu 26. svibnja 1999. U epskom dvoboju titana Bavarci su došli do rane prednosti pogotkom Baslera prizemnim udarcem iz slobodnog udarca. Nijemci su bili bolji tijekom većeg dijela susreta, stvarali prigode (propisno se ispromašivao Carsten Jancker), no u sudačku nadoknadu ulaze s kapitalnim pogotkom prednosti.

A onda se dogodio jedan od najnevjerojatnijih raspleta u povijesti nogometa - u 91. minuti Sheringham i 93. minuti Solskjaer pogađaju za potpuni preokret i neviđeno slavlje Engleza u Barceloni te gorke suze Samuela Kuffoura, braniča Bayerna, koje su obišle svijet.

Naslovom prvaka Europe "Crveni vragovi" treći su se put okitili prošle sezone. Na stadionu Lužniki u Moskvi u još jednom dramatičnom finalu svladali su Chelsea nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. U 26. minuti Cristiano Ronaldo krasnim udarcem glavom donosi vodstvo Unitedu, no Blues izjednačavaju u smiraju prvog poluvremena preko Lamparda.

U preostalih 45 minuta regularnog dijela te 30 minuta produžetaka pogodaka više nije bilo, a kada je Cristiano Ronaldo promašio jedanaesterac u trećoj seriji raspucavanja činilo se da se iz junaka pretvorio u tragičara. No, ta titula bila je namijenjena Johnu Terryju - kapetanu Chelseaja koji se pri izvođenju odlučujućeg udarca za pobjedu poskliznuo i promašio cijeli gol. Šok je bio prevelik te ubrzo promašuje i Anelka, a veliki pehar treći put putuje u Manchester.

Baš kao i Manchester, Barcelona je svoj prvi finale Kupa prvaka odigrala protiv Benfice. Bilo je to 1961. u Bernu, no za razliku od Engleza, Katalonci su poraženi s 3:2. Drugi pokušaj osvajanja najprestižnije klupske titule Barcelona je imala 1986. No, ni tada nisu imali uspjeha. U Sevilli je bolja od njih bila bukureštanska Steaua. Nakon 120 minuta pogodaka nije bilo, a igrači Terryja Venablesa slabu pucačku formu nastavili su i u raspucavanju gdje su promašili sva četiri jedanaesterca. Rumunji su bili dva puta točni te su došli do najvećeg uspjeha u klupskoj povijesti.

Za Barcelonu je treća ipak bila sreća. U finalu 20. svibnja 1992. na Wembleyju ih je čekala Sampdoria predvođena Viallijem i Mancinijem. U tvrdoj utakmici Talijani su 112 minuta držali "nulu", sve dok Ronald Koeman nije dalekometnim projektilom iz slobodnog udarca "probušio" Pagliucu i donio ponosu Katalonije najveći trofej.

Dvije godine kasnije - novi finale i novi Talijani kao protivnici. Ovoga puta bio je to Milan koji je pod trenerskom palicom Fabija Capella očitao lekciju Barceloni. Dva puta Massaro te jednom Savičević i Desailly bili su strijelci za impresivnu 4:0 pobjedu rossonera.

Posljednji, peti finale Barcelona je odigrala 2006. godine u Parizu. Na teren Stade de Francea momčad Franka Rijkaarda istrčala je kao favorit protiv Arsenala, no na terenu isprva nije tako izgledalo. Englezi su prvi stigli u prednost pogotkom Sola Campbella, unatoč tome što su od 18. minute igrali s čovjekom manje (isključen je Lehmann).

Igrači Arsenea Wengera držali su se odlično sve do 76. minute kada na asistenciju Henrika Larssona izjednačava Samuel Eto'o, a pet minuta poslije potpuni preokret dovršava Juliano Belletti koji je u igru ušao samo nekoliko minuta ranije.

Manchester United četvrti ili Barcelona treći put, jedino je preostalo pitanje u ovoj sezoni Lige prvaka. Očekuje nas istinski spektakl i, nadamo se, finale koji će se pamtiti.