Žuta podmornica kontra topničkog rekorda

Nakon što je prvi čin predstave ove dvije momčadi završio "podjelom bodova" u susretu u kojem smo vidjeli dva prekrasna pogotka s obje strane, preostaje nam još samo vidjeti tko će se na koncu svega profilirati u boljeg režisera – Arsene Wenger ili Manuel Pellegrini. Režisersku palicu trenutno čvrsto drži francuski strateg, čija je momčad na El Madrigalu postigla toliko željeni gol u gostima i što joj je omogućilo diktiranje ritma pred uzvrat na Emiratesu.

Novo, ponovljeno projiciranje predstave ova dva kluba trebalo bi tako odlučiti tko će dobiti priliku za scenarij još jednog vrhunskog djela, ovaj puta u rangu više, a tko će pognute glave ostaviti svoj režiserski pribor sa strane i počekati još jedno ljeto do nove velike prilike.

Na strani Manuela Pellegrinija i njegovog Villarreala nalazi se velika želja za osvetom i naplatom duga koji od Arsenala potražuju već duge tri godine. Tada je, naime, ždrijeb Lige prvaka ova dva kluba spojio u polufinalu, kada su Topnici ujedno i prekinuli crnu seriju poraza na španjolskom tlu izborivši egal te na svom travnjaku kasnije odnijevši minimalnu pobjedu, premda su bili daleko nemoćniji od Žute podmornice.

Današnja situacija ipak ne ulijeva previše povjerenja i nikako ne daje naslutiti da bi igru od prije tri godine mogli precrtati u sadašnjost - barem ako smijemo suditi po nedavnim prvenstvenim rezultatima. Iako i dalje čvrsto drže četvrto mjesto, koje ih i sljedeće godine vodi u najelitnije klupsko nogometno natjecanje, Pellegrinijevi se momci u posljednja dva ogleda blago rečeno i nisu baš proslavili. Prvo su u gostima kod Almerije doživjeli težak 3:0 poraz, ostavši do konca devedesete sa samo devet igrača, da bi u recentnom susretu protiv Malage na El Madrigalu također travnjak napuštali pognutih glava pretrpjevši minimalan poraz.

U ogledima s engleskim klubovima, a posebice u Ligi prvaka, situacija je ipak nešto drugačija. U devet su konfrontacija, naime, s terena samo jednom odlazili poraženi, i to upravo od Arsenala u već spomenutom polufinalu 2006./07. Šest su puta izborili i neriješen ishod, a uknjižili su i tri pobjede. Što se tiče samih gostovanja u Engleskoj, pobijedili su samo jednom, a remizirali dvaput, dok im u rubrici porazi ponovno stoji to nesretno Arsenalovo 1:0.

Zanimljivo je pak baciti oko i na još jedan statistički podatak koji kaže kako je španjolski klub u četiri situacije kada je u prvom susretu kod kuće remizirao čak tri puta izborio prolaz dalje, dok je njegov engleski pandan od istovjetnog broja gostujućih remija uspješniji bio tek dva puta.

Oba su trenera, kao i prije prvog susreta, u najavama istaknula koliko-toliko podijeljene šanse, a i jedni i drugi, što je zanimljivo, čvrsto vjeruju u prolaz i najavljuju veoma ofanzivnu i otvorenu igru. Na El Madrigalu je u prvom poluvremenu inferiorniji bio Villarreal, dok je u drugom dijelu konce igre, ponajviše zahvaljujući fizičkoj nadmoći, u svoje ruke preuzeo Arsenal. Upravo je taj segment igre apostrofirao i Arsene Wenger, te naznačio kako njegova momčad jednostavno nije stvorena za igranje na "nulu".

"Premda bi nam i susret bez pogodaka bio sasvim dovoljan za prolaz u polufinale, obećavam vam da se Arsenal neće braniti, već upravo suprotno. Igrat ćemo, uostalom, po već ustaljenom pravilu – napast ćemo uz, naravno, kvalitetno obavljanje posla u obrani. Nismo ekipa koja može igrati na 0:0", počeo je šef stručnog stožera Arsenala te nastavio naznačivši važnost igranja uzvrata pred svojim navijačima.

"Na svom stadionu uvijek stremite pobjedi, bilo da igrate protiv Manchester Uniteda ili Villarreala. Imamo igrače koji mogu načeti bilo koju momčad na svijetu i zbog toga sam siguran da ćemo izboriti polufinale. Želim da budemo odlučni, da se vidi da smo istrčali samo zbog jednog cilja – pobjede. Ne toleriram kombiniranja i nonšalanciju. Možda će nam na kraju dana pogodak u gostima uistinu i pomoći u daljnjem plasmanu, no ne želim da zbog toga igramo na 0:0; nismo takva momčad."

Ohrabrujuće ili ne, ovakve izjave ipak imaju i realnu podlogu. Osim povoljnog rezultata donesenog iz Španjolske, tu su i konačni oporavci krucijalnih igrača kao što su Cesc Fabregas, Emmanuel Adebayor, Theo Walcott i Samir Nasri, koji su igrali i u prvom susretu, ali s dvije će im utakmice više i forma zasigurno biti za razinu viša.

Osim njih, u konkurenciju se vraćaju i Robin van Persie, koji je konačno zaliječio ozljedu prepona, i Abou Diaby, oporavljen od ozljede butnog mišića, dok bi pokoju minutu vrlo lako mogao dobiti i Eduardo Da Silva. Popis onih koji neće izravno sudjelovati u dvoboju nešto je manji, a od velikih imena na njemu se nalazi eventualno Andrej Aršavin, koji nema pravo nastupa zbog ovosezonskog participiranja za Zenit. Tu su još i Gael Clichy i Johan Djourou te vratar Manuel Almunia i srednji branič William Gallas, koji su ozljede "pokupili" u prvom susretu na El Madrigalu.

Protivnički tabor, iako nema toliki broj igrača na popisu ozlijeđenih, ipak će i s time imati velike probleme budući da za nastup nisu sposobna dva vjerojatno im najvažnija igrača. 24-godišnji je Španjolac Santi Cazorla slomio tibiju desne noge u susretu protiv Almerije u španjolskom prvenstvu, dok je kapetan i strijelac eurogola iz prvog susreta, Marcos Senna, pokupio novu ozljedu protiv Malage ovoga vikenda, nakon što se nedavno već oporavljao od ozljede gležnja. Dvojba još uvijek lebdi i iznad nastupa Canija i Matija Fernandeza, koji nisu igrali u posljednjem dvoboju protiv Malage, ali su pridonijeli remiju protiv današnjeg protivnika na El Madrigalu.

Trener španjolskog sastava svjestan je stoga težine večerašnjeg zadatka, no ističe i veliku motivaciju i želju za naplatom duga njegovih igrača. "Nije teško pronaći motivaciju u susretima kao što je ovaj današnji, a moram napomenuti da ona nikako ne ovisi o onome što se dogodilo u subotu i porazu od Malage. Liga prvaka je drugo natjecanje, a shodno tome i potpuno druga priča. Mislim da je dovoljan motivator već i činjenica da imate mogućnost igrati Ligu prvaka, a pred vama je i polufinale. Nećemo previše kukati zbog izostanaka, imamo i ostale igrače koji mogu i znaju igrati. Ne želim poricati da su nas ozljede dobrano zatresle, no predati se nećemo", istaknuo je Pellegrini.

Apostrofirao je potom španjolski strateg i veliku želju svojih nogometaša koji svim silama namjeravaju izboriti prolaz protiv starog dužnika iz prošlosti. "Izostanak trojice igrača nas neće puno pokolebati; igrat ćemo kako znamo i možemo i pokušati iskoristiti svaku priliku koja naiđe. Prelijep je osjećaj izboriti polufinale Lige prvaka, a kada to učinite protiv Arsenala onda je još ljepši. Prolaz bi nas stavio među četiri najbolja kluba u Europi, a to bi bio i fantastičan motivator za kraj prvenstvene sezone", zaključio je.

U prilog toj želji ipak ne idu činjenice da je Arsenal protiv generalno gledajući španjolskih klubova izgubio deset puta u 23 nastupa, remizirao šest, a pobijedio osam puta. Uz to, u prvenstvu ima i nevjerojatnu seriju od tri mjeseca bez poraza i pet uzastopnih pobjeda, od čega posljednju na svom terenu protiv Wigana rezultatom 4:1.

Emirates, također, nije "srušen" u već 23 nizane utakmice u Ligi prvaka; sve od uzvratnog susreta četvrtzavršnice 2004. kada je s 2:1 bolji bio Chelsea. Kroz to je vrijeme primio samo sedam pogodaka, prazne mreže donio iz sva četiri domaća ogleda te loptu iz mreže posljednji put vadio prije 424 minute (Dirk Kuyt u 26. minuti prošlogodišnjeg četvrtfinala).

Najvjerojatniji sastav Arsenala:
Fabianski – Sagna, Silvestre, Toure, Gibbs – Denilson, Song, Fabregas, Walcott – Adebayor, Van Persie

Najvjerojatniji sastav Villarreala:
Lopez – Angel, Fuentes, Godin, Capdevila – Cani, Eguren, Bruno, Ibagaza – Rossi, Llorente