Euro-barometar: Epopeja Luke i Andreja, a Nobel ostaje – bez nagrade

PALAC GORE

ANDREJ KRAMARIĆ: Dva pogotka u tri minute: jednako savršeni jedanaesterac kao i precizni šut glavom doveli su našeg reprezentativnog napadača na treće mjesto vječne rang liste inozemnih strijelaca u povijesti Bundeslige! Sa ukupno 134 pogotka (bolji su samo Lewandowski i Pizzarro) Krama je osigurao trijumf Hoffenheima nad Union Berlinom (3:1) te učvrstio treće mjesto koje vodi u Ligu prvaka ovom čudesnom klubu iz sela od 5000 žitelja! Jedan od senatora Vatrenih u fantastičnoj formi je krenuo u mondialsku godinu, to je svakako najbolja vijest za izbornika Zlatka Dalića.

LUKA VUŠKOVIĆ: "On sa 18 godine vidi ono što je nisam sa 30", kazao je u mikrofon njemačkog Skya stručni komentator – Lothar Matthaus. U oceanima oda i pohvala našem čudesnom talentu, ova, koju je izrekao svjetski prvak, svakako ima najveću težinu. Nakon što je u samo par mjeseci postao zvijezda njemačkog nogometa (i to igrajući za – HSV, momčad koja se bori za opstanak), Luka je ispisao novu stranicu, bio je najbolji igrač derbija sa Bayernom, a osim obrambenih zadaća, stigao postići i izjednačujući pogodak (2:2) protiv strašnog bavarskog stroja, a svojoj momčadi donijeti zlatan bod koji je drži iznad zone ispadanja.

DOMINIC SOLANKE: Nakon skoro pet mjeseci pauze zbog ozljede, bivši napadač Bournemoutha (kojeg je lani Tottenham platio 65 milijuna eura) vratio se na epski način – sa dva zgoditka Manchester Cityju kojima je Spurse vratio od 0:2 do 2:2. Onaj drugi, za izjednačenje – već sad možemo reći, bit će gol sezone u Premiershipu, nevjerojatni tzv. "scorpion kick", udarac petom iza leđa kojim je matirao jednog Donnarummu. Istina, nogomet je, kao i život, često ciničan, pa golovi Solankea i nisu toliko pomogli Tottenhamu koliko – najžešćim rivalima iz Arsenala, koji ovim omjerom opet bježe velikih šest bodova Guardiolinoj momčadi u borbi za titulu prvaka.

EMIL AUDERO: Ako je fair-play postao već odavno virtualni pojam u svijetu vrhunskog sporta, vratar Cremonesea je dokaz da iznimke – još uvijek – srećom, postoje. Kod omjera 0:2 u okršaju sa svojim bivšim klubom Interom, te praktično izgubljenom utakmicom, pogođen je petardom s tribine ultrasa milanske momčadi iza svojih vrata. Imajući sve uvjete da napusti teren, izazove prekid – i sasvim sigurno, pobjedu 3:0 za zelenim stolom, Audero se, nakon ukazane liječničke pomoć, vratio u igru. Potez za duboki naklon istinskom sportašu!

PALAC DOLJE

GERONIMO RULLI: Svojim pacerskim greškama i previdima u susretima sa Liverpoolom i Bruggeom argentinski vratar je i te kako zaslužan za nemoguće ispadanje Marseillea iz Lige prvaka, a u subotu je uspio okončati i šampionske snove momčadi trenera De Zerbija. Kod vodstva 2:1 u posljednim sekundama sudačke nadoknade, umjesto lopte, na jedan prilično bezazleni centaršut, pogodio je – glavu napadača Parisa (ali onog drugog, FC) i skrivio jedanaesterac kojim su domaćini došli do konačnog izjednačenja – 2:2. Deset dana iz noćne more za inače vrlo dobrog čuvara mreže ekipe sa Velodromea.

DIEGO SIMEONE: Trener (ne jedini) kojeg je pregazilo vrijeme. Strategija dekadencije skupo košta legendu Atletica, njegov defanzivni, dozlaboga dosadni nogomet, osim što je vrlo teško gledljiv, više ne donosi ni rezultate kao nekad. Nakon šokantnog poraza od Bodo/Glimta, Colchonerosi nisu doslovno napravili niti jednu priliku za gol u gostima kod Levantea u Valenciji, inače – uz Oviedo – najgore momčadi La Lige. A sve to u sezoni u kojoj je madridski klub u faraonskoj kampanji potrošio stotine milijuna eura na pojačanja, a u kakvom je očaju govori i podatak da su u posljednji trenutak zimskog mercata iskrcali novih 40 milijuna za Lookmana iz Atalante.

ALBERTO GILARDINO: "Prokletstvo svjetskih prvaka iz 2006." bio bi svakako pretjeran, tabloidno-klikbajtski naslov, ali zaista je impresivan popis – uglavnom neuspješnih – trenera iz generacije koja se u dresu Azzurra prije 20 ljeta proslavila u Berlinu. Gattuso, Cannavaro, Grosso, Oddo, De Rossi, Nesta, Inzaghi, Pirlo… svi su se nakon igračke prihvatili ovog nezahvalnog posla, a niti jedan se nije baš proslavio, niti osvojio nešto bitno (dovoljno ih je usporediti s mrvicu starijim prethodnikom iz reprezentacije, Antonijom Conteom, danas najboljim talijanskom trenerom). Gilardino se tako uklopio u društvo, dobivši ovog vikenda otkaz u Pisi, sa kojom je polako klizio prema ispadanju u Serie B, a fatalan je bio domaći poraz od Sassuola.

NOBEL MENDY: Unatoč svom vrlo zanimljivom imenu, senegalski stoper Rayo Vallecana, nikako ne zaslužuje neku nagradu za ono što je jučer napravio na Bernabeu. Nakon što se njegova momčad herojski nosila 97 minuta sa Realom u malom madridskom derbiju i imala bod u džepu, Mendy je nespretnim pokušajem da izbije loptu iz šesneasterca pogodio – Brahima Diaza, još jednog tragičara posljednjih sekundi, te skrivio jedanaesterac kojim je Mbappe donio pobjedu Realu i zadržao Kraljeve na prvom mjestu (doduše, ni to ih nije spasilo od nove salve zvižduka navijača).