Ibišević na tragu Gerda Müllera

Iako je prve nogometne korake napravio u rodnoj Bosni i Hercegovini, nogometni put Vedada Ibiševića započeo je u dvije pomalo nenogometne zemlje: Švicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon pohađanja nogometnih škola Proletera iz Slavinovića i Zmaja od Bosne, obitelj 24-godišnjaka iz Vlasenice preselila je 2000. godine u zemlju čokolade, a Vedad je potpisao za Basel. "Nismo pobjegli pred problemima u domovini, bila je to zajednička odluka", objašnjava Ibišević.

Međutim, tamo se zadržao samo deset mjeseci, jer je uslijedila selidba u SAD. Njegov su talent odmah zapazili djelatnici St. Louis Strikersa, te se Ibišević okušao na sveučilišnoj razini igranja nogometa u Americi. U samo 22 odigrana susreta postigao je čak 18 pogodaka, dok je u momčadi Chicago Firea, koja se natjecala u istom natjecanju, imao još bolji učinak - tri pogotka u tri utakmice.

Upitno je u kojem bi se smjeru razvila njegova karijera da nije pozvan u mladu reprezentaciju svoje domovine, u kojoj su tada igrala i neka dobro poznata imena, poput Edina Džeke, Sejada Salihovića i Senijada Ibričića. Naime, na treningu ga je primijetio poznati Vahid Halilhodžić i odmah ga transferirao u slavni Paris Saint-Germain. Ipak, bio je to preveliki zalogaj za tada 20-godišnjeg mladića, te je sezonu 2005./2006. proveo dokazujući se u drugoligaškom Dijonu.

Malo je nedostajalo da 2004. godine završi u beogradskom Partizanu, jer ga je tadašnji predsjednik kluba, Ivan Ćurković, opisao sljedećim riječima: "Našao sam čudesnog igrača. Moramo ga dovesti". Nedavno je otkrio i kako je bivši predsjednik Hajduka, Branko Grgić, također bio vrlo zainteresiran za usluge mladog bosanskohercegovačkog reprezentativca, te je bio otputovao u SAD kako bi nagovorio Ibiševića na dolazak u Split. Međutim, mladić se već bio odlučio za Francusku te se Grgić vratio praznih ruku. "Ali, ozbiljno sam razmislio o igranju za Hajduk", dodaje nesuđeni Bili.

Dobre igre u Dijonu (deset pogodaka u sezoni) privukle su pažnju i drugih europskih klubova. U svibnju 2006. godine stigla je ponuda Alemmanije iz Aachena, koja je upravo bila osigurala plasman u prvu Bundesligu, a za Ibiševića je bila spremna izdvojiti 200 tisuća eura. Ibišević je tada govorio kako osjeća priliku za proboj u vrh europskog nogometa.

"Što sam stariji, to sam i pametniji. U Alemmaniji mi je lijepo, igram standardno, a to mi je najvažnije. Imam veliku priliku uspjeti. Ukoliko ne ispadnemo u drugu ligu, volio bih ostati još jednu sezonu. Mislim da bih tada bio spreman za neki veći klub, kako u Njemačkoj, tako i u nekoj drugoj ligi Petice".

Svojim se sigurnim nastupima u žutom dresu momčadi iz Aachena nametnuo i tadašnjem izborniku Fuadu Muzuroviću, te je u ožujku 2007. debitirao u ogledu protiv Norveške. Danas je jedan od stupova reprezentacije pod vodstvom Ćire Blaževića, a u reprezentativnom je dresu upisao 12 nastupa i tri pogotka.

Njegova se želja o Alemmanijinom ostanku u ligi nije ostvarila, te prošlog ljeta prelazi u redove najambicioznijeg njemačkog drugoligaša, Hoffenheima, koji je na sva zvona objavljivao kako stvara momčad za prvu ligu. U taj je uspjeh Ibišević u 31 nastupu ugradio pet golova i dvije asistencije, ali ono najbolje tek je slijedilo. "Tada sam uglavnom ulazio s klupe. Trudio sam se u manjoj minutaži pokazati sve što znam, a kroz uspjehe sam vratio samopouzdanje. To je za napadača najvažnije", govori Ibišević.

Mali Hoffenheim najveći je hit ovosezonskog izdanja njemačkog prvenstva, te se nakon 14 odigranih kola nalazi na prvom mjestu ljestvice, s tri boda više od prvog pratitelja, Bayera iz Leverkusena. A Ibišević je uvjerljivo prvi strijelac prvenstva, s nevjerojatnih 16 pogodaka! Treba spomenuti kako je istovremeno nesebični dodavač - sakupio je već i šest asistencija, neusporedivo više od svojih pratitelja na ljestvici najboljih topnika Bundeslige.

Efikasniji od njega bili su samo Gerd Müller i Peter Meyer. U sezoni 1968./1969. Müller je postigao čak 20 golova u prvih 14 kola, a osam godina kasnije u istom je razdoblju postigao 19. Meyer je 1967. godine u prvih 14 prvenstvenih susreta od Ibiševića bio bolji samo za jedan pogodak. A Müller drži i ukupan rekord Bundeslige: U sezoni 1971./1972. postigao je 40 pogodaka.

Teško je vjerovati da će taj rekord ikada biti nadmašen, ponajprije zbog velikih promjena koje su se dogodile u samoj nogometnoj igri. A Vedada Ibiševića to ionako ne zanima previše: "Ne opterećujem se rekordima. Mislim samo na svoju igru". Čini se kako je njegova igra proporcionalna izazovu koji se pred njega stavi: što je veća pozornica, to su njegovi nastupi dojmljiviji. A Njemačka mu, kaže, izrazito leži.

Dobru atmosferu u klubu potvrđuje i činjenica da Hoffenheimu čak i na treninge dolazi puno ljudi, dok je jedna od čvršćih poveznica unutar momčadi vjerojatno i sam Ibišević. Naime, putovanja na razne krajeve svijeta iskoristio je i za osobno usavršavanje: tečno govori engleski, francuski i njemački jezik, a u Aachenu je za vrijeme treninga bio i službeni prevoditelj, jer je jedini mogao komunicirati s igračima koji se nisu znali služiti njemačkim jezikom.

Najzaslužnijima za napredak kluba, a i svoj osobni, smatra odabir napadačke taktike trenera Ralfa Rangnicka i timski rad: "On svojim znanjem stalno unapređuje ekipu. Uspijeva uklopiti taktiku i zabavu u jedno. Svi se dobro slažemo i na terenu i van njega, dobar smo kolektiv, a neiskustvo pobjeđujemo velikom borbom i zalaganjem".

Bez obzira na rastuću slavu, Ibišević nije zaboravio ostati skroman: "Nisam niti pomislio da bih mogao ovako zabijati. Sretan sam što je sve na svom mjestu i nastavit ću se truditi. Nadam se da će se tako nastaviti nizati i uspjesi". A jedna od stvari koja mu ide na ruku i izostanak pritiska: "Ova sezona je idealna. Nemamo nikakvih imperativa, najvažnije nam je da dobro igramo, zabavljamo se i skupljamo bodove. A onda ćemo vidjeti što dalje".

U njegovom slučaju, pojam daljine mogao bi uskoro probiti ranije nezamislive granice. U nekim se medijima spominje čak i interes Alexa Fergusona, odnosno Manchester Uniteda, a koketiralo se i s imenom Real Madrida. Sam Ibišević nema želju nastupati za točno određeni klub, ali priznaje kako je u djetinjstvu navijao za Ajax. Međutim, nije nemoguće da se Ibišević europskoj eliti pridruži u dresu svog trenutnog kluba. Kako su on i njegovi suigrači krenuli u sezonu, ne izgleda kao da uskoro misle stati.